Warning: Cannot modify header information - headers already sent by (output started at /home/krokodil/public_html/site/wp-blog-header.php:1) in /home/krokodil/public_html/site/wp-config.php on line 88

Warning: Cannot modify header information - headers already sent by (output started at /home/krokodil/public_html/site/wp-blog-header.php:1) in /home/krokodil/public_html/site/wp-includes/feed-rss2.php on line 8
Zašto ne http://zastone.ba/ Mon, 19 Jan 2015 11:49:37 +0000 en-US hourly 1 http://wordpress.org/?v=4.0.1 Istinomjer analiza: BiH na sigurnom putu ka začelju međunarodnih statistika http://zastone.ba/istinomjer-analiza-bih-na-sigurnom-putu-ka-zacelju-medunarodnih-statistika/ http://zastone.ba/istinomjer-analiza-bih-na-sigurnom-putu-ka-zacelju-medunarodnih-statistika/#comments Mon, 19 Jan 2015 10:20:30 +0000 http://zastone.ba/?p=2966 Mandat 2010-2014 godine bio je izrazito neuspješan za sve partije na vlasti, koje nisu uspjele ispuniti ni 5% svojih obećanja. Kako izgleda rezultat rada vlasti u prethodne četiri godine, možemo vidjeti i iz pozicije Bosne i Hercegovine u različitim međunarodnim statistikama.

Iz godine u godinu, Bosna i Hercegovina se nalazi na začelju gotovo svih lista kojima se mjeri uspješnost država u različitim sferama, od ekonomije do obrazovanja. Godina koja je iza nas nije bila ništa bolja – BiH i dalje zaostaje za većinom zemalja u regionu, a izrazito zaostaje za evropskim prosjekom.

Ekonomija

Mjesto Bosne i Hercegovine u globalnim ekonomskim tokovima nije zavidno. Lista časopisa “Forbes”, koja rangira povoljnost poslovne klime u 146 država, pozicionira Bosnu i Hercegovinu na 84. mjesto. Pogleda li se, međutim, odnos BiH prema zemljama regiona i Evrope, dobija se znatno lošija slika, s obzirom da se iza BiH nalaze još samo tri evropske države – Srbija, Ukrajina i Rusija.

U proteklih godinu dana, Bosna i Hercegovina se spustila za tri mjesta na ljestvici Svjetske banke koja rangira lakoću poslovanja u 189 država (Doing Business Report za 2015). Na ovoj listi, BiH trenutno zauzima 107. mjesto. Najveći pad zabilježen je u kategoriji plaćanja poreza, u kojoj je BiH ove godine rangirana čak 9 mjesta niže nego prethodne. Tako je, recimo, prosječan broj sati koje investitori potroše na plaćanje poreza u BiH (407 godišnje) skoro duplo veći od prosjeka u Evropi i Srednjoj Aziji (234), dok je u poređenju sa zemljama OECD (175) potrebno izdvojiti skoro tri puta više vremena da bi se izmirile fiskalne obaveze u Bosni i Hercegovini.

Infografik - ekonomijaU kategoriji pokretanja poslovanja BiH je pala za pet mjesta i trenutno se nalazi na 147. mjestu. U Bosni i Hercegovini potrebno je duplo više dozvola za otvaranje firme, a proces traje tri puta duže i troškovi su triput veći u odnosu na evropski prosjek. Značajnu prepreku pokretanju posla predstavlja i dobijanje građevinskih dozvola, kategorija u kojoj je BiH najlošije rangirana na “Doing Business” listi, gdje zauzima poražavajuće 182. mjesto od ukupno 189 država.

Zanimljivo je da je upravo pojednostavljenje administrativnih procedura i fiskalno rasterećenje poslovanja bilo česta tema u predizbornim obećanjima vladajućih partija. SNSD je, recimo, obećavao povoljne uslove za strane investitore; DNS uslove za priliv direktnih stranih investicija; SDA olakšanje započinjanja biznisa i bolji poslovni ambijent u BiH; a slično obećanje dao je i SDP. No, rezultati su očigledno izostali, pa je BiH još uvijek daleko od privlačnog mjesta za investiranje u odnosu na svoju bližu i dalju okolinu .

Nauka i tehnologija

Svjetski ekonomski forum objavio je „Globalni izvještaj o informacijskoj tehnologiji 2014.“ koji procjenjuje kapacitete 148 zemlje za korištenje informaciono-komunikacionih tehnologija (ICT) za ekonomski rast i unaprjeđenje uslova života.

Prema izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma o konkurentnosti u oblasti ICT-a, Bosna i Hercegovina zauzima 68. mjesto. Indeks mrežne spremnosti, na kojem se temelji istraživanje obuhvata četiri podindeksa – okruženje, spremnost, korištenje i uticaj novih tehnologija. Od zemalja regiona najbolje je pozicionirana Slovenija, koja zauzima 36. poziciju, slijede Hrvatska na 46. mjestu, Makedonija na 57. i Bosna i Hercegovina na 68. mjestu, među 148 rangiranih zemalja.

U okviru podindeksa “korištenje tehnologija” vidljiva je razlika između dobrog individualnog korištenja (70. pozicija), te značajno lošijeg korištenja novih tehnologija u poslovanju i državnoj administraciji (92. i 99. pozicija). Iz ovih rezultata može se zaključiti da su građani/ke BiH daleko napredniji od sopstvenih vlasti kada je u pitanju poznavanje i upotreba novih tehnologija. BiH se nalazi na 40. mjestu po broju osoba koji koriste internet, a na 73. mjestu po broju domaćinstava sa pristupom internetu.

infografik -nauka i tehnologijaMeđu najlošije ocjenjenim svojstvima BiH u ovom indeksu je zaštita intelektualnog vlasništva (135. mjesto), kvalitet obrazovnog sistema (132.), poslovni kapacitet za razvijanje tehnoloških inovacija (108.), kao i poslovno korištenje interneta (101.). U izvještaju se navodi da BiH i Srbija zaostaju za regionom zbog nedovoljne razvijenosti ICT infrastrukture i nedovoljnog razumijevanja značaja i potencijala novih tehnologija.

Slične rezultate BiH je zabilježila i u UNESCO-vom Globalnom indeksu inovacija (Global Innovation Index), koji rangira 143 zemlje u odnosu na različite parametre u oblasti nauke i kulture.  Bosna i Hercegovina se nalazi na 81. mjestu, pri čemu je od svih evropskih država jedino Albanija lošije rangirana od BiH (94. mjesto), dok se sve ostale nalaze ispred. Hrvatska je na ovoj listi zauzela 42. mjesto, Srbija 67, Crna Gora 59. mjesto, a Makedonija 60. U odnosu na sve evropske države koje su pokrivene ovim istraživanjem (njih 39), BiH se nalazi na pretposljednjem, 38. mjestu.

Prema ovoj listi, Bosna i Hercegovina je na 116. mjestu po ulaganju u razvojna istraživanja. Još lošije je ocijenjeno korištenje novih tehnologija u javnoj sferi (e-participacija), gdje je BiH pri samom dnu liste, na 129. mjestu. Jednu od rijetkih dobrih ocjena BiH je dobila za svoju aktivnost na Wikipediji, gdje je rangirana kao 40. država po broju unesenih i obrađenih članaka na ovoj online enciklopediji, koju uređuju sami/e korisnici/e. I ovdje je primjetna razlika između individualnih aktivnosti i, recimo, učinkovitosti vlasti, gdje se BiH nalazi na daleko lošijem 98. mjestu.

U izvještaju se navodi da su razvojna istraživanja generalno neprofitabilna u državama koje nemaju dobar “ljudski kapital”. Slabo razvijene ekonomije nisu podsticajno okruženje za razvoj istraživanja i inovacije, naročito zbog toga što ne pružaju uslove da dovoljan broj mladih stekne adekvatno obrazovanje i iskustvo koje bi uložili u razvoj nauke, ali i ekonomije. Znajući da je u BiH već godinama prisutan trend odlaska mladih i visoko obrazovanih ljudi, teško je očekivati neke značajno bolje rezultate i u budućnosti.

Pozicija BiH na ovim listama svakako bi bila znatno bolja da su ispunjena bar neka od brojnih obećanja koja su 2010. godine data u oblasti nauke i tehnologije. U ovakvim obećanjima naročito se isticao DNS, koji je, recimo, obećao da će upravo primjenom “novih tehnologija i naučnih dostignuća” poboljšati domaće tržište rada, ali i povećati konkurentnost na međunarodnom planu. Prema sadržaju predizbornih obećanja možemo samo zaključiti da su političke stranke u BiH vrlo dobro informirane o tome gdje leže problemi u razvoju nauke i tehnologije u BiH, ali i jednako nezainteresirane da po tom pitanju nešto i urade kada osvoje vlast.

Obrazovanje

Porazna je činjenica da BiH još uvijek nema razvijen sistem praćenja stanja u obrazovanju, što dobro ilustruje i činjenica da Global Innovation Index (GII) uopšte nema podatke o većini indikatora koji se odnose na obrazovanje u Bosni i Hercegovini. Uspostavljanje sistema obrazovnih statistika bilo je, recimo, jedno od predizbornih obećanja SDP-a 2010. godine. No, BiH je i danas jedna od rijetkih evropskih zemalja na GII listi za koje nije utvrđeno koliko procenata ukupnog BDP-a izdvaja za obrazovanje, niti postoje procjene uspješnosti njenih đaka i studenata/ica u odnosu na ostale države.

infografik - obrazovanjeU pogledu etabliranosti bosansko-hercegovačkih univerziteta, niti jedan od 3 najveća univerziteta ne nalazi se na QS listi najznačajnijih svjetskih univerziteta. Bosna i Hercegovina u tom pogledu dijeli 70. mjesto sa još 68 zemalja, među kojima su samo još 4 evropske države (Kipar, Letonija, Moldavija i Albanija). S obzirom na ovakvu rangiranost bh. univerziteta, ne treba da čudi ni podatak da je BiH na 119. mjestu po broju citiranih naučnih članaka, te na 76. mjestu po broju članaka objavljenih u stručnim publikacijama koje se bave naukom i tehnologijom.

Vratimo li se na prethodni zaključak o značaju “ljudskog kapitala” za razvoj istraživanja i nauke, ni ono malo dostupnih podataka o obrazovanju u BiH ne daju povoda za optimizam. Ukupan broj upisanih studenata/ica u visokoškolske ustanove u FBiH u školskoj 2013/2014. godini iznosio je 72.601, što je samo neznatno više nego prethodne školske godine. Ukupan broj upisnih studenata u školsku 2012/2013. godinu iznosio je 72.460. U Republici Srpskoj je, pak, došlo do pada, te je u školskoj 2013/2014. godini upisano 41.988 novih studenata/ica, dok se, recimo, prije dvije godina na univerzitete upisalo 46.547 studenata/ica.

Broj učenika/ca osnovnih škola također opada – u FBiH se u školskoj 2013/14. godini smanjio za 39.312 u odnosu na školsku 2008/09. godinu, dok je u Republici Srpskoj u istom periodu ovaj broj opao za 15.916.

Istovremeno, smanjen je i broj osnovnih škola, koji se u FBiH od početka školske 2010/2011. godine do školske 2013/2014. godine smanjio sa 1090 na 1084, dok je  u RS broj osnovnih škola u zadnjih pet godina opao sa 753 na 698.

Školske 2013/2014. godine, prvi put u zadnjih 5 godina je zabilježeno i smanjenje broja učenika upisanih u prvi razred srednjih škola u FBiH. U odnosu na školsku 2009/10. godinu, taj broj je smanjen za 24,78 posto, to jest za 5772 učenika/ca. U Republici Srpskoj, u istom periodu, ovaj broj smanjio se za 3316 učenika/ca.

BiH se po prijemu u Vijeće Evrope 2002. godine obavezala da će ukinuti “dvije škole pod jednim krovom”. Međutim, to nije učinjeno ni 12 godina kasnije. Ovakav sistem obrazovanja još postoji u 34 odgojno – obrazovne ustanove. Prema UNESCO-vim istraživanjima iz 2012. godine, čak 15% stanovništva u BiH je nepismeno. Podaci za 2014. godinu još nisu objavljeni.

Pravna država

Transparency International predstavio je Indeks percepcije korupcije (CPI) za 2014. godinu, koji rangira zemlje svijeta prema percipiranom nivou korupcije. I na ovoj listi Bosna i Hercegovina zabilježila je pad, te je sa prošlogodišnjea 72. mjesta došla na 80. mjesto na listi od 175 zemalja.  U odnosu na zemlje u okruženju, BiH je bolja samo od Kosova, koje je jedino lošije rangirano i nalazi se na 110. mjestu.

Kako je navedeno u saopštenju uz izvještaj, ovakav rezultat pokazuje “potpuni izostanak rezultata u borbi protiv korupcije u prethodnom periodu, uzrokovan ne samo nezainteresovanošću institucija vlasti za antikorupcione reforme, već i kočenjem rada institucija za provođenje zakona od strane izvršne vlasti, čiji predstavnici su i sami akteri najvećih korupcijskih afera.”

Sve je to, očekivano, u potpunoj suprotnosti sa onim što su upravo nosioci vlasti najavljivali da će raditi kada osvoje izbore. Skoro da nema partije koja nije dala bar neko obećanje vezano za borbu protiv korupcije, no HDZ, HDZ 90, SDP, SDA, SP RS i ostale stranke koje su obnašale vlast nisu poduzele skoro ništa da ta obećanja i ostvare.

Stanje ljudskih prava

Prema podacima iz izvještaja organizacije Freedom House,  “Slobode u svijetu” za 2014. godinu, Bosna i Hercegovina je okarakterisana kao djelimično slobodna zemlja, gdje je na skali od 1 do 7 (1 = najbolje, 7 = najgore) dobila ocjenu 3 za slobode, građanske slobode i politička prava. Ovaj godišnji Izvještaj o globalnim političkim pravima i građanskim slobodama pokriva 195 zemalja svijeta. Global States of Mind Report 2014 (Gallup Poll) navodi da je BiH u kategoriji djelimično slobodnih zemalja pokazala najveće nezadovoljstvo vladajućim strukturama, te da samo 8% građana/ki BiH ima pozitivno mišljenje o vlastima u državi. Istovremeno, BiH je u kategoriji djelimično slobodnih zemalja na drugom mjestu po visini percepcije korupcije (91%).

BiH je ove godine zauzela 103. mjesto na skali koja ocjenjuje slobodu medija. To na papiru znači da je djelimično medijski slobodna, a u praksi da se radi o najgorem padu slobodnog novinarstva u posljednjih deset godina. Izvještaj Freedom House-a pokazuje da je BiH, kada je riječ o slobodi medija, na najgorem nivou u posljednjih 10 godina, pri čemu se zemlje okruženja nalaze čak 30 mjesta iznad Bosne i Hercegovine.

Bosne i Hercegovine uopšte nema u indeksu “Global Gender Gap 2014″, koji mjeri stepen ravnopravnosti spolova u 111 država (pored BiH, jedina zemlja iz okruženja koja nije obuhvaćena ovim istraživanjem je Kosovo).  Zanimljivo je da BiH, koja ima jednu državnu Agenciju za ravnopravnost spolova, dva entitetska “Gender centra” i bezbrojne parlamentarne komisije i odbore za ravnopravnost spolova, nije uopšte pokrivena ovim istraživanjem.

(istinomjer.ba)

]]>
http://zastone.ba/istinomjer-analiza-bih-na-sigurnom-putu-ka-zacelju-medunarodnih-statistika/feed/ 0
Analiza Istinomjera: Čekajući istinitu izjavu Željke Cvijanović http://zastone.ba/analiza-istinomjera-cekajuci-istinitu-izjavu-zeljke-cvijanovic/ http://zastone.ba/analiza-istinomjera-cekajuci-istinitu-izjavu-zeljke-cvijanovic/#comments Fri, 16 Jan 2015 10:23:41 +0000 http://zastone.ba/?p=2968 zeljka-cvijanovic-400x300Premijerka Republike Srpske, Željka Cvijanović je u utorak 13.01.2015. godine dala intervju za Oslobođenje u kojem je, kao što je to nažalost već uobičajeno, iznijela niz neistinitih i nedosljednih izjava. Pregled izjava i komentare na njih dajemo u ovom članku.

Oslobođenje: Republika Srpska do konca decembra dobila je Vladu, a usvojeni su i budžet i ekonomska politika za 2015. Kako komentarišete činjenicu da ta dva dokumenta nisu podržali ključni socijalni partneri – Savez sindikata RS-a i Unija udruženja poslodavaca?

Cvijanović: Da budem apsolutno otvorena, nisam očekivala njihovu podršku. I to ne zato što se nismo dobro razumjeli, nego zato što kada god radite takve dokumente, i koliko god se konsultovali, a mi jesmo konsultovali socijalne partnere, uvijek ćete imati jednu dozu nezadovoljstva.

Prema informacijama koje je Istinomjer dobio od ključnih partnera Vlade Republike Srpske konsultacije se jesu održale, ali prema njihovim riječima, više su ličile na prezentaciju bodžeta i ekonomske politike, bez da je uvažena ijedna sugestija ključnih partnera. Podsjećamo, ključni zahtjevi tri najvažnija partnera, Privredne komore RS-a, Unije poslodavaca RS-a i Saveza sindikata RS-a su bile rasterećenje privrede od fiskalnih i parafiskalnih nameta, povećanje neoporezivog dijela plaće te izmjene zakonske regulative koja bi osigurala povoljniji privredni ambijent (Privredna komora RS), činjenica da nije precizirano usvajanje novog Zakona o radu (Udruženje poslodavaca RS), te ‘nepovezivanje doprinosa radnicima/ama, te mali iznos sredstava planiranih za socijalno zbrinjavanje radnika/ca. Budući da ovo nije prvi put da su socijalni partneri nezadovoljni Vladinim odlukama kada je u pitanju budžet i ekonomska politika, možda je vrijeme da Vlada ozbiljno pristupi konsultacijama i počne uvažavati zahtjeve partnera, jer je evidentno da dosadašnja politika vlasti u RS-u ne daje rezultate.

Oslobođenje: Jedno od najspornijih pitanja je novi zakon o radu. Hoće li se Vlada ove godine opredijeliti za izmjene iz oblasti radno-pravnih odnosa?

Cvijanović: Imamo radnu verziju koja je blaža od one koju traže poslodavci koja zagovara zaštitu radnika.    S obzirom na to da sam godinu i po pokušavala da budem most između ta dva socijalna partnera, ne vjerujem da će se nešto drastično promijeniti nabolje, ali sam sigurna da ćemo uspjeti obezbijediti neku vrstu konsenzusa.”

Iako je vjerovatno istina da poslodavci traže izmjene Zakona o radu koje još značajnije umanjuju prava radnika/ca, nikako se ne može reći da trenutna radna verzija štiti prava radnika/ca, te je sasvim razumljivo zašto su predstavnici/e sindikata protiv njega. Naime, u radnom tekstu Zakona pravi se nevjerovatan zaokret u odnosu na kolektivno pregovaranje i kolektivne ugovore, koji imaju prioritet i koji su, poslije Zakona o radu, osnovni akti kojima se uređuju prava i obaveze iz rada i po osnovu rada. Novim Zakonom o radu, pravo na uređivanje odnosa prenijelo bi se na pravilnik o radu, kojeg samostalno donosi poslodavac i to bez mogućnosti da sindikat da svoje mišljenje na prijedlog pravilnika. Ukoliko se ovakav Zakon usvoji, radnici/e ostaju bez mnogih prava koja su propisana granskim kolektivnim ugovorima, te se poslodavcu otvaraju mogućnosti za manipulaciju pravima radnika/ca. Tako, na primjer, prema novom Zakonu o radu, poslodavac samostalno određuje uvećanje plate za prekovremeni rad, rad noću, rad na državne praznike i sl.

Ogroman problem bi moglo predstavljati i uvođenje tzv. privremenog zapošljavanja putem Agencija za privremeno zapošljavanje koje ustupaju (iznajmljuju) radnike/e drugim poslodavcima. To poslodavcima daje mogućnost da, umjesto da zaposle radnika/cu na neodređeno vrijeme, radnika/cu zapošljavaju putem Agencija za privremeno zapošljavanje. Davanjem mogućnosti poslodavcima (kroz radni tekst Zakona) da samostalno utvrđuju visinu otpremnine i otkazni rok prilikom otkaza, radnici koji rade duže (stariji radnici) će sve češće dobijati otkaz, a mlađi radnici će biti angažovani putem Agencija, to jest bez sigurnog radnog odnosa, privremeno ili na određeno vrijeme, bez bilo kakve perspektive. Na ovaj način ugovor o radu na neodređeno vrijeme će se u praksi u potpunosti izgubiti.

Po sadašnjim propisima, prije otkaza ugovora o radu, poslodavac je dužan da provede disciplinski postupak zbog povrede radnih obaveza. U takvom postupku, radnik/radnica ima pravo na odbranu i pravo da ga/je zastupa sindikat, koji ujedno daje i jednog člana disciplinske komisije. Predloženim tekstom zakona, radniku/radnici se otkazuje ugovor o radu bez disciplinskog postupka, a svoje pravo može tražiti samo putem suda. I sami rokovi za obraćanje sudu su skraćeni, budući da se radnik/ca, ukoliko želi da zaštiti svoja prava, sudu mora obratiti u roku od tri mjeseca, umjesto sadašnjih godinu dana. Također, prava radnika/ca zastarijevaju za šest mjeseci, umjesto za 3 godine, kako je to definisano važećim propisima.

Iz svega navedenog, jasno se vidi da je premijerka Cvijanović izjavila neistinu, budući da se novim Nacrtom drastično smanjuju prava radnika/ca u korist poslodavca.

Oslobođenje: Bojite li se sindikalnog dogovora koji najavljuje predsjednica Saveza sindikata Ranka Mišić?

Cvijanović: Da nismo na strani prava radnika, ne bismo se tako mnogo trudili da vratimo plate koje su zbog krize umanjene, da nismo na strani socijalnih kategorija, ne bismo povećali penzije za 10,5 posto, da nismo da strani boraca, ne bismo okončali program stambenog zbrinjavanja za tu populaciju.

Još jedna neistina premijerke Cvijanović. Vlada RS je u 2013. godini donijela dvije odluke o povećanju penzija. Jednu u septembru, kada su penzije povećane za 3,5%, te drugu na samom isteku 2013. godine, kada su penzije povećane za dodatnih 2%.

Prema informacijama Fonda PIO RS, prosječna penzija za decembar 2014. godine iznosila je 337,81 KM, dok je u decembru 2012. godine iznosila 311 KM.  Jasno se vidi da je povećanje penzije u ovom periodu iznosilo 8,5%, a ne 10,5% kako je izjavila Cvijanović.

Što se tiče stambenog zbrinjavanja boraca, ovaj program još uvijek nije završen. Program je, inače, trebao zbrinuti 5000 korisnika do kraja mandata 2010-2014, ali je od 2008. godine zbrinuto 3618 korisnika (izgrađeno 1288 stambenih jedinica i dodjeljeno 2330 nepovratnih novčanih sredstava). Prema posljednjem dostupnom izvještaju o stambenom zbrinjavanju (iz 2013. godine), do okončanja Programa preostalo je da se zbrine još  2171 korisnik (774 stambenim jedinicama i 1397 nepovratnim sredstvima). Izvještaj za 2014. godinu još nije dostupan, a u oktobru 2014. su se tek ugovarali dodatni poslovi za završetak projekta, te možemo zaključiti da ni ova izjava nije istinita. Pored toga, u prethodnom mandatu, SNSD je obećao i dodatno zbrinjavanje lica i porodica koje nisu obuhvaćene ovim projektom, ali u proteklom mandatu nisu pokrenute nikakve aktivnosti na ovom projektu.

Oslobođenje: Izbor parlamentarne većine u RS-u ostao je u sjeni audiosnimka u kojem Vi, navodno, govorite o kupovini poslanika. Javnost je dodatno uznemirena nakon policijske akcije u redakciju portala Klix.ba. Kako Vi komentarišete cijeli slučaj?

Cvijanović: Da – sloboda medija, ali pod slobodom medija ne smatram ako neko, a ne mislim da su to radili mediji, nešto snima, onda montira i emituje što je nezakonito dobijeno.  I onda se kaže  kako to izaziva nespokojstvo u novinarskim krugovima. A ja pitam novinare da li bi kod njih izazvalo nespokojstvo da čuju razgovor iz svoje spavaće sobe ili recimo ono što se razgovara za vašim kuhinjskim stolom?

Naravno, intervju nije mogao proći bez pitanja o aferi kupovine poslanika, u kojoj je Željka Cvijanović glavna akterka. Istinomjer je o ovoj aferi pisao već dva puta. Bez ikakve sumnje, jasno je da se u ovom slučaju radi o klasičnom zastrašivanju medija, te da se vrši pritisak na novinare portala Klix.ba, iako oni prema zakonu nisu obavezni da otkrivaju svoje izvore, prema Zakonima o zaštiti od klevete (FBiH – član 9; RS – član 10), a u njima se, u gotovo istovjetnom tekstu, navodi:

(1) Novinar i drugo fizičko lice koje je redovno ili profesionalno uključeno u novinarsku djelatnost traženja, primanja ili saopćavanja informacija javnosti, koje je dobilo informaciju iz povjerljivog izvora ima pravo da ne otkrije identitet tog izvora. Ovo pravo uključuje i pravo da ne otkrije bilo koji dokument ili činjenicu koji bi mogli razotkriti identitet izvora, a naročito usmeni, pismeni, audio, vizuelni ili elektronski materijal. Pravo na neotkrivanje identiteta povjerljivog izvora nije ni pod kakvim okolnostima ograničeno u postupku koji se vodi u smislu ovog zakona.

(2) Pravo na neotkrivanje identiteta povjerljivog izvora ima i svako drugo fizičko lice koje učestvuje u postupku u smislu ovog zakona, a koje kao rezultat svog profesionalnog odnosa sa novinarom ili drugim licem u smislu stava 1. ovog člana, sazna identitet povjerljivog izvora informacija.

Zakon o krivičnom postupku BiH propisuje da se „ne može saslušati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja profesionalne tajne“, a kao takve osobe spominju se i novinari koji imaju obavezu zaštite izvora informacija. (ZKP BiH, Član 82.) Isto se navodi i u entitetskim zakonima (ZKP RS, Član 147. i ZKP FBiH Član 96.)

Ako već iz ovih podataka nije jasno da se radi o zastrašivanju i kršenju zakona, činjenicom da je Općinski sud u Sarajevu poništio naredbu o pretresu to je svakako dokazano.

Ove činjenice jasno pokazuju stav Željke Cvijanović prema slobodi medija, koji bi se ukratko mogao opisati kao – ‘sloboda medijima, dok god ne rade svoj posao.

Pored toga, u odgovoru na ovo pitanje premijerka je prvo izjavila kako je razgovor montiran, a onda u istoj rečenici se pita kako bi novinarima bilo da čuju razgovor iz svoje spavaće sobe ili kuhinje, čime indirektno potvrđuje autentičnost snimka. Inače, simptomatično je i da je MUP RS-a prvo izjavio da je snimak montiran, da bi ovaj science fiction scenario ubrzo međutim, opovrgao sam direktor Policije RS, Gojko Vasić, koji je 01.12.2014. – dakle, 15 dana nakon što je MUP RS izjavio da se radi o montiranom snimku – potvrdio da vještačenje snimka uopšte nije izvršeno i time otkrio da je prvobitna izjava MUP-a bila samo pokušaj da se cijela afera zataška i pažnja javnosti skrene sa samog slučaja podmićivanja poslanika na teorije zavjere o “posebnim tehničkim, sofisticiranim sredstvima za audio i video snimanje na kojem su iz konteksta izvađene pojedinačne izjave premijera te iste montirane s drugim izjavama, te na taj način stvoren izveden, prividan stvarni razgovor između predsjednice Vlade i „NN“ osoba – sugovornika“, kako je to navedeno u prvom javnom obraćanju MUP RS ovim povodom, 18.11.2014. Tome u prilog govori i činjenica da MUP RS ni do danas nije odgovorio, recimo, na zahtjev Transparency International BiH da javnosti predoči rezultate navodnog vještačenja snimka na osnovu kojeg je MUP ustvrdio da se radi o montiranom materijalu.

Dakle, ako je suditi prema ovom intervjuu, premijerka Cvijanović u narednom mandatu planira da nastavi kao i u prethodnom. Podsjećamo i da je Cvijanović u protekloj godini od strane Istinomjera ocijenjena 8 puta. Četiri puta je Cvijanović dala obećanje koje nije ispunila, jedna izjava je ocijenjena kao nedosljedna, dok su tri izjave ocijenjene kao neistinite. Iznošenje neistina, poluistina, nedosljednosti i izbjegavanje razgovora o konkretnim problemima je poznato obilježje svih političara/ki na vlasti u BiH, te ako se po ‘jutru dan poznaje’, očekuju nas jako teške četiri godine.

(istinomjer.ba)

]]>
http://zastone.ba/analiza-istinomjera-cekajuci-istinitu-izjavu-zeljke-cvijanovic/feed/ 0
Nema vlade za radnike: LIVNICA ČELIKA http://zastone.ba/nema-vlade-za-radnike-livnica-celika/ http://zastone.ba/nema-vlade-za-radnike-livnica-celika/#comments Fri, 09 Jan 2015 10:28:23 +0000 http://zastone.ba/?p=2970 livnica_fabrikaU četvrtom dijelu serijala „Nema vlade za radnike“, Istinomjer donosi pregled situacije u još jednoj uništenoj tuzlanskoj fabrici: Livnici čelika d.o.o. Tuzla. Ova fabrika je osnovana 1947. godine, da bi 2001. bila privatizirana, a zatim, nakon nekoliko godina sudskih sporova, vraćena u vlasništvo Vlade TK, koja u ovom trenutku ima 67% vlasničkog udjela u njoj.

Livnica je neposredno nakon rata imala 386 uposlenih, a 2001. godine, nakon privatizacije, 285 uposlenih. Sama privatizacija ovog preduzeća bila je u najmanju ruku problematična. Naime, Livnica je privatizirana 2001. godine, kada su investitori, Drago Jurić i Igor Maša, 67% državnog kapitala u ovoj firmi kupili za 2,7 miliona KM, od čega je 90% ove cijene plaćeno u certifikatima.

Nedugo nakon privatizacije, tačnije 2003. godine, Livnica je osnovala sestrinsku firmu “Bosnia Valves d.o.o.”, koja je preuzela većinu uposlenih u Livnici, te je već u 2004. godini imala 160 zaposlenih (tj. 160 radnika/ca Livnice koji su bili prijavljeni u firmi “Bosnia Valves”). Od tada se ove dvije firme posmatraju kao jedna, jer se i poslovanje Livnice vodilo preko Bosnia Valve-a, zbog činjenice da su Livnici bili blokirani računi.

Vrijedi napomenuti da je u 2003. godini u ove dvije firme bilo zaposleno 237 radnika/ca, da bi taj broj već u 2004. godini spao na 206, dok je u 2014. godini u Livnici bilo zaposleno tek 127 radnika/ca (od čega 124 u “Bosnia Valves”), od kojih je većina bila „na čekanju“.

drago_masa

Namjera tadašnjih vlasnika, Jurića i Maše, da iz Livnice izvuku što više novca, vrlo brzo je postala jasna. Toliko jasna, da je 2007. godine Kantonalna agencija za privatizaciju podnijela tužbu protiv ovog dvojca. Na suđenju je na vidjelo izašlo niz, u najmanju ruku, nelogičnih situacija u odnosu između Livnice i njene sestrinske firme.

Naime, na Sudu je Jurić tvrdio da su on i Maša u Livnicu uložili oko dva miliona maraka i dio u materijalnim sredstvima. Na pitanje zašto to nisu knjižili kao stalni kapital, tvrdili su da je knjiženje stvar tehnike, te da se to može učiniti bilo kada. Međutim, veći dio tih sredstava je utrošen za obaveze koje su kupci prihvatili ugovorom, dok su obaveze za investiranje definirane u drugim ugovorima. Pored toga, dvojac je u firmu Bosnia Valves prenio i većinu kapitala Livnice, pa je tako ova firma odmah po osnivanju imala kapital od 6,7 miliona KM, iako u nju nije posebno ulagano.

Na ovom suđenju su, pored navedenih „nelogičnosti“, otkriveni i sumnjivi ugovori, koje su pravili privatni vlasnici, a odnosili su se na kupovinu mašina, edukaciju radnika i druge finansijske transfere. Za većinu ovih usluga fakture je ispostavljao i uredno naplaćivao Maša, jedan od suvlasnika kompanije. Na ovaj način Livnica je oštećena za više stotina hiljada maraka. Vrijedi napomenuti i da je ovaj dvojac slične aktivnosti imao i u drugim firmama, koje su uglavnom napuštali nakon sudskih „okršaja“ sa drugim suvlasnicima.

Drago Jurić je za malverzacije u Livnici čelika Tuzla u maju 2011. godine prvostepeno osuđen na godinu dana zatvora, zbog isplate 80.000 KM firmi „Mar Shipping Limited“, za usluge ISO standardizacije koja nikada nije sprovedena.

Nakon što je vraćena u državno vlasništvo, u firmi je promijenjeno rukovodstvo, te se u oktobru 2007. godine činilo da su za Livnicu i njene radnike/ce došli bolji dani. Tadašnje rukovodstvo, na čelu sa direktorom Fadilom Halilovićem, najavljivalo je “svjetliju budućnost” za ovu fabriku, potkrijepljujući to podacima da je 70% proizvodnje orijentirano na izvoz, te da je potražnja za proizvodima Livnice velika.

U julu 2009. godine definitivno je raskinut ugovor između Maše, Jurića i Vlade TK o kupoprodaji paketa dionica ove firme. Bolji dani za ovu fabriku ipak nisu došli. U novembru 2009. godine, predstavnici radnika Livnice čelika Tuzla zatražili su od vlasti da ubrza rješavanje pravnog statusa ove firme (Livnica je još uvijek bila u privatnom vlasništvu iako je postojala presuda o raskidu ugovora o privatizaciji), kako bi firma mogla da konkuriše na tenderima, a uposlenici/e da ostvare pravo na penziju. Pravni status Livnice tada je otežavao dug žalbeni rok. Godinu dana kasnije, Livnica je vraćena u vlasništvo Vlade TK. Neposredno nakon toga je zaključeno da je za minimalno održavanje postrojenja potrebno 1.100.000 KM, a za generalni remont fabrike oko 3.000.000 KM, da su potrebna ulaganja u obrtna sredstva, servisiranje zaostalih obaveza prema javnim fondovima i sl. Zaključeno je i da se ova mjera treba ispuniti barem 50% da bi se mogla uvesti druga smjena u rad, te podići standardi i povećati proizvodnja.

livnica_radnik

U septembru 2012. godine Vlada TK je dala saglasnost na Polazne teze za izradu ugovora o izgradnji “Nove livnice čelika” Tuzla, koja je trebala biti građena sa partnerima iz Slovenije i imala bi kapacitet od 6.000 tona liva godišnje. U ovoj kompaniji je, prema tadašnjim procjenama ugovor trebalo dobiti 139 zaposlenih u Livnici i Bosnia Valve-u. [a2] Za izradu studije izvodljivosti ovog projekta tadašnja kantonalna Vlada izdvojila je 80.000 KM.

Nažalost, već u januaru naredne godine isplivali su na površinu problemi sa investitorima iz Slovenije koji su tražili da se fabrika izmjesti iz gradske zone. Kao rezultat toga, radnici/e Livnice su u februaru 2013. godine stupili/e u štrajk glađu, koji je okončan kada im je Vlada TK obećala isplatiti naknadu u iznosu od 435 KM. Štrajk je započet zbog nagomilanog duga za plate radnicima/cama, a radnici/e su tada tražili/e i da im se obezbijede uslovi za pokretanje proizvodnje.

Problemi nisu prestajali. U junu 2013. godine, zaposleni u Livnici su ponovo uputili apel Vladi TK da im se pomogne, jer u tom trenutku platu nisu primili već 26 mjeseci. Radnici/e su tada isticali da je Vlada 2012. obećala 300.000 KM za Livnicu, ali je u 2013. godini konstatovala da novca za Livnicu nema. Ni početak 2014. godine nije donio ništa dobrog, budući da se tada pokvarila i velika peć, bez koje je nemoguće održavati proizvodnju, te da Vlada TK nije obezbijedila čak ni 20.000 KM, koliko je bilo potrebno za popravku kvara.

Neposredno nakon februarskih protesta, radnici/e Livnice su tražili da Skupština TK realizuje odluku Vlade te da Livnici isplati 200.000 KM koje su bile potrebne za popravku dvije peći i pokretanje proizvodnje. U tom trenutku, Livnica je imala poručenu robu u iznosu od 400.000 KM, a prema riječima Zikrije Đulovića, predsjednika Inicijativnog odbora radnika Livnice, postojala je mogućnost zapošljavanja novih 30 osoba ukoliko bi se proizvodnja u tom trenutku pokrenula.

livnica_protest

Vlada TK je nakon ovih apela Livnici uplatila 250.000 KM, ali je proizvodnja trajala samo sedam dana. Radnici su tada u razgovoru za Federalnu televiziju izrazili sumnju da neko namjerno sabotira rad ovog preduzeća. U aprilu 2014. godine, premijer TK Bahrija Umihanić je nagovijestio moguću selidbu Livnice u krug TTU (Tvornica transportnih uređaja), no od toga do sada nije bilo ništa. Situacija se nije promijenila ni u narednim mjesecima, a u septembru 2014. godine, proizvodnja u Livnici je u potpunosti stala. U tom trenutku, firma je radnicima dugovala 50 plata, a dugovi su iznosili 20 miliona maraka.

Da apsurd bude veći, u oktobru 2014. godine su se pojavile špekulacije da bi se grobaru Livnice, Dragi Juriću, moglo dodijeliti 32 dunuma zemlje koja pripada Livnici. Uposleni u Livnici su nastavili da svakodnevno protestuju, a u novembru su, zajedno sa radnicima ostalih propalih fabrika protestovali i ispred Skupštine TK i nedugo nakon toga se uputili ka granici sa Hrvatskom. Sve što su od tih protesta do sad dobili je obećana finansijska pomoć u iznosu od 400 KM (220 u novcu i 180 u bonovima za namirnice).

Posljednja nada za uposlene u Livnici je finansijska konsolidacija, za koju je ova fabrika aplicirala u decembru 2014. godine. Livnica čelika i ostala uništena preduzeća u TK koja se nalaze u većinskom vlasništvu kantona, podnijela su zahtjev za finansijskom konsolidacijom kao zadnji pokušaj da “deblokiraju svoje račune, sporazumno usaglase načine otplate svih potraživanja i krenu u put poslovnog ozdravljenja”. Hoće li se i ovaj potez završiti neuspjehom, ili će se status i firme i njenih radnika konačno početi rješavati, ostaje da se vidi.

]]>
http://zastone.ba/nema-vlade-za-radnike-livnica-celika/feed/ 0
Nema vlade za radnike: KONJUH http://zastone.ba/nema-vlade-za-radnike-konjuh/ http://zastone.ba/nema-vlade-za-radnike-konjuh/#comments Wed, 07 Jan 2015 11:37:29 +0000 http://zastone.ba/?p=2973 konjuh-zivinice-400x300Štrajkovi radnika u Tuzlanskom kantonu su, nažalost, postali sasvim normalna stvar. Nakon ratnih razaranja i katastrofalne privatizacije, većina nekadašnjih giganata iz ove regije otišla je putem stečaja ili postala nekonkurentna na tržištu. Jedna od takvih fabrika je i Fabrika namještaja “Konjuh” Živinice, koja je prije, a i tokom rata u BiH bila jedan od glavnih stubova razvoja ove regije.

Fabrika namještaja “Konjuh” Živinice je privatizirana 2000. godine, kada je 51% dionica ove kompanije kupilo 942 radnika/ca ove kompanije, za iznos od 12.728.270 KM. Prema riječima radnika/ca ove firme, firma je poslovala sa uspjehom do 2007. godine, te je samo u ovoj godini ostvarila 400.000 KM dobitka, kada je na ime poreza na dodanu vrijednost država od ove firme naplatila preko 3 miliona KM.

Za trenutno stanje, tj. za dugovanja fabrike prema državi i radnicima od preko 25 miliona KM,  prema riječima radnika/ca najodgovornija je bivša uprava društva, na čelu sa direktorom Eldinom Brčaninovićem i predsjednikom Nadzornog odbora Muharemom Hadžićem. Njih dvojica, kao i sekretarica društva Mevlida Jagodić, su pod istragom Tužilaštva Tuzlanskog kantona.

Radnici Konjuha su 16. februara 2012. svoje dionice prepustili na upravljanje Vladi Federacije, koja im je tada obećala brzi izlazak iz krize, ali se do danas to nije dogodilo. Obećanja radnicima su stizala i sa drugih strana. Hasan Muratović, načelnik Općine Živinice  je obećao da će kod Razvojne banke FBiH lobirati za kredite koji bi mogli pomoći da se Konjuh izvuče iz ponora, a premijer Federacije BiH Nermin Nikšić je obećao da će Federacija u Konjuh ‘upumpati’ dva miliona maraka kako bi firma mogla normalno funkcionisati.

Ono što je u slučaju Konjuha posebno zanimljivo je činjenica da su za spas ove fabrike postojali i još uvijek postoje vrlo konkretni planovi, ali Razvojna banka Federacije BiH nije našla za shodno da pritekne u pomoć firmi koja je i u tom trenutku upošljavala preko 300 radnika. Što se samog poslovanja Razvojne banke tiče, vrijedi napomenuti da se trenutno vodi istraga povodomsumnjivih kredita Razvojne banke FBiH, što, ako se uzmu obzir i navodi ranika/ca Konjuha da se čeka propast Konjuha da bi se pojedini obogatili na račun zamljišta koje ova fabrika posjeduje u centru Živinica, ostavlja značajnu sumnju da su organi vlasti u BiH igrali značajnu ulogu u propasti ove firme.

Konjuh-štrajkRadnici/e Konjuha su, u razgovoru sa novinarima Istinomjera, još 2013. godine naveli dvije moguće solucije koje bi pomogle da se pokrene proizvodnja u Konjuhu. Prva, da im Razvojna banka FBIH odobri kredit u iznosu od 6 miliona maraka za pokretanje proizvodnje, budući da su u tom trenutku na stolu imali poslovnu ponudu iz Egipta, koja bi firmi donosila 3 miliona eura mjesečno. Drugo rješenje bilo bi da Općinsko vijeće Živinica usvoji izmjene i dopune regulacionog plana Općine, kojima bi se Konjuhu omogućilo da na prodaju stavi dio nekorištenog zemljišta što bi im, prema procjenama sudskog vještaka, moglo donijeti i do 30 miliona KM –  više nego dovoljno novca da se proizvodnja u nekadašnjem gigantu pokrene. U istom razgovoru, radnici/e su izrazili/e sumnje da ove izmjene regulacionog plana blokiraju građevinski lobiji, kako bi nakon propasti Konjuha mogli kupiti, a zatim i dobro unovčiti to zemljište. Radnici/e ove fabrike su zbog odbijanja općine Živinice da bude garant kredita za pokretanje proizvodnje, 2013. godine već protestovali ispred zgrade Općinskog vijeća Živinice.

Radnici/e Konjuha su također bili jedni/e od inicijatora/ki februarskih protesta ispred Vlade TK, koji su doveli do ostavke Vlade TK, a prioritet djelovanja tzv. ekspertne vlade Bahrije Umihanića je trebala biti revitalizacija uništenih fabrika, prije svega Konjuha i Dite.

Vlada Federacije BiH je 7. februara zaključila da su zahtjevi radnika/ca opravdani, te zatražila od kantonalnih vlada da se zajednički uključe u pravljenje modela u kojem bi radnici ovih preduzeća imali mogućnost liječenja za sebe i članove svojih porodica, budući da su u tom trenutku radnici/e Konjuha  već skoro 4 godine bili/e bez zdravstvenog osiguranja. Također, federalna vlada je zaključila da su zahtjevi radnika/ca posebno opravdani u dijelu koji se odnosi na kažnjavanje privrednog kriminala i privatizacijske pljačke. Posljednja aktivnost Vlade FBiH po ovom pitanju je bila Informacija o uočenim nepravilnostima u postupku privatizacije i poslovanju privrednih društava nakon završetka postupka privatizacije, u kojoj je, između ostalih, ustanovljeno da je Konjuh jedno od privrednih društava u kojem postoje elementi za istragu procesa privatizacije. Vlada FBiH je tada apelovala na tužilaštva da istraže ove slučajeve, ali istrage do danas nisu pokrenute.

Nova Vlada TK je na 6. redovnoj sjednici u maju 2014. godine usvojila programe revitalizacije Dite i Konjuha. Prema Programu revitalizacije, prvi korak u rješavanju pitanja vlasništva „Konjuh” dd , trebao je biti da Vlada FBiH (1/3) i Vlada TK (2/3) otkupe većinski paket dionica „KONJUH”-a (minimalno 170.000 dionica po cijeni do najviše 5KM po dionici) i na taj način obezbijede sredstva u visini od cca 850.000 KM. Prioritetni cilj ovog programa je bio zadržavanje projektovanog broja zaposlenika (280 uposlenih, sa namjerom da se ovaj broj poveća na 300).

U junu 2014. godine, Vlada Tuzlanskog kantona prihvatila je tekst Zahtjeva kojim se od Vlade FBiH  traži izjašnjenje o prvoj ponuđenoj varijanti revitalizacije proizvodnje u privrednom društvu Konjuh. Mjesec dana kasnije, Vlada TK je usvojila prijedlog Odluke o izboru privrednog društva za intervencije u privrednim društvima iz drvoprerađivačke industrijske grane, u kojoj se govori da će u procesu revitalizacije biti osigurana novčana sredstva za nastavak proizvodnje u Konjuhu.

Aktivnosti na revitalizaciji ovog preduzeća, međutim, nije bilo, a Vlada se Konjuhom bavila još samo u novembru 2014. godine, kada je na ime pomoći pri ostvarivanju zdravstvenog osiguranja za radnike/ce izdvojila 28.899,50 KM za radnike/ce Konjuha.

Budući da su se, sa pravom, osjetili iznevjerenim od strane Vlade TK i premijera Bahrije Umihanića, radnici uništenih preduzeća su 1. decembra 2014. godine ponovo protestovali, a nakon što im se niko nije obratio, dio radnika je i proveo noć ispred skupštine TK.

Nakon ovog poniženja, radnici/e ove firme su se zajedno sa ostalim radnicima i radnicama firmi iz Tuzlanskog kantona odlučili/e da se pješice zapute prema granici BiH i Hrvatske, nadajući se da će na taj način uspjeti da skrenu pažnju, kako vlasti, tako i javnosti, na tešku situaciju u kojoj se nalaze.

Epilog ovog protesta je obećanje o isplati jednokratne pomoći u iznosu od 400 KM (220 KM u novčanoj pomoći i 180 KM u ‘bonovima’ iskoristivim u trgovačkom lancu Bingo), koja, prema posljednjim informacijama, iako je obećana, još uvijek nije dodijeljena radnicima/cama koji ponovo protestuju pred zgradom Skupštine TK.

Pitanje je kada će se, i da li će se uopšte, federalne i kantonalne vlasti pozbaviti revitalizacijom ovog preduzeća, te kriminalom i korupcijom koji ga je opustošio. Prema dosadašnjim iskustvima, vjerovatnije je da su radnici/ce prepušteni/e sami sebi, te da će pravdu i dalje morati da traže na ulici.

(Istinomjer.ba)

]]>
http://zastone.ba/nema-vlade-za-radnike-konjuh/feed/ 0
Inicijativa za monitoring EU integracija BiH najoštrije osuđuje pokušaj zastrašivanja i nezakonit upad policije KS i RS-a u redakciju portala klix.ba http://zastone.ba/inicijativa-za-monitoring-eu-integracija-bih-najostrije-osuduje-pokusaj-zastrasivanja-i-nezakonit-upad-policije-ks-i-rs-a-u-redakciju-portala-klix-ba/ http://zastone.ba/inicijativa-za-monitoring-eu-integracija-bih-najostrije-osuduje-pokusaj-zastrasivanja-i-nezakonit-upad-policije-ks-i-rs-a-u-redakciju-portala-klix-ba/#comments Mon, 29 Dec 2014 16:11:26 +0000 http://zastone.ba/?p=2963 b_141204057Upad policije u prostorije Klixa, medija koji je objavio kompromitujući snimak entitetske premijerke, predstavlja nastavak zastrašivanja novinara/ki „Klixa. Upad u redakciju je nesumnjivo orkestriran od strane vladajućih struktura koje koriste policijske agencije za zastrašivanje medija. Iako bi njihov posao u ovom slučaju trebao biti istraživanje političke korupcije i „kupovine poslanika“ u Narodnoj skupštini Republike Srpske, do sada je MUP RS provodio jedino aktivnosti kojima bi se Klix prisilio da otkrije izvor spornog snimka Željke Cvijanović. Ovim pretresom dodatno je ozbiljno narušen ugled policije, te je konačno potvrđeno da policija u ovoj zemlji nije nezavisna struktura na usluzi građanima i građankama, nego struktura isključivo na usluzi vlastodršcima.

Ističemo da je ovaj pretres učinjen u suprotnosti sa državnim i entitetskim zakonima, te da policija nema zakonsko pravo da vrši ovakav pritisak na medije. Član 10. Zakona o zaštiti od klevete RS, koji se odnosi na zaštitu povjerljivih izvora, jasno navodi da ne postoje nikakve okolnosti pod kojima se novinar/ka može primorati da otkrije identitet svog izvora:

1. Novinar, kao i svako drugo fizičko lice koje je redovno ili profesionalno uključeno u novinarski posao traženja, primanja ili saopštavanja informacija javnosti, koju je dobio informaciju od povjerljivog izvora nije dužan saopštiti izvor informacije. Ovo pravo uključuje pravo da ne otkrije bilo koji dokumenat koji bi mogao da razotkrije identitet izvora, naročito uključujući: usmene, pisane, audio, vizuelne ili elektronske materijale. Ni pod kakvim okolnostima pravo na neotkrivanje identiteta povjerljivog izvora nije ograničeno kontekstom postupka u smislu ovog zakona.
2. Pravo na neotkrivanje identiteta povjerljivog izvora odnosi se na svako drugo fizičko lice koje učestvuje u postupku u skladu sa ovim zakonom, a koje kao rezultat svog profesionalnog odnosa sa novinarom ili drugim licem iz stava 1. ovog člana, sazna identiet povjerljivog izvora informacije.

Ne samo da zakon propisuje da niko nema pravo prisiljavati novinare/ke da otkrivaju svoje izvore, već im Član 13 Kodeksa za štampu i online medije Vijeća za štampu BiH izričito nalaže da moraju štititi tajnost svojih izvora:

Kad god je to moguće, novinari se trebaju oslanjati na otvorene, identifikovane izvore informacija. Ovakvi izvori treba da budu pretpostavljeni anonimnim izvorima, čije poštenje i tačnost javnost ne može da ocijeni.
Novinari imaju obavezu da štite identitet onih koji daju informacije u povjerenju, bez obzira na to da li su ili ne te ličnosti izričito zahtijevale povjerljivost.

Također, ne postoje nikakvi propisi koji predviđaju izuzetke za kršenje povjerljivosti novinarskih izvora u okviru krivičnog postupka, niti iz bilo kojih drugih razloga. Ne postoje ni odredbe kojima se predviđa mogućnost pretresa prostorija medija ili novinara/ki.

Budući da živimo u zemlji čiji se političari barem deklarativno zalažu za poštivanje evropskih standarda zaštite ljudskih prava, pa tako i medijskih sloboda, zahtijevamo od nadležnih institucija da prekinu sa zastrašivanjem osoba koje samo rade svoj posao, te da se umjesto toga posvete istraživanju korupcije u Narodnoj skupštini Republike Srpske, što bi im morao biti prioritet.

O INICIJATIVI

Logo inicijative bhs

Inicijativa za monitoring evropskih integracija Bosne i Hercegovine je neformalna koalicija organizacija civilnog društva koja doprinosi praćenju reformi i nadgleda primjenu politika, prava i standarda Evropske unije.

Više o inicijativi: www.eu-monitoring.ba

Aktivne članice su:

ACIPS, Sarajevo
Asocijacija za demokratske inicijative, Sarajevo
BH novinari, Sarajevo
Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu
Centar za mlade Kvart, Prijedor
Centar za istraživačko novinarstvo, Sarajevo
Centar za političke studije, Sarajevo
Fondacija Cure, Sarajevo
Helsinski parlament građana, Banja Luka
Inicijativa mladih za ljudska prava, Sarajevo
Moje pravo, BiH
Prava za sve, Sarajevo
Sarajevski otvoreni centar
TRIAL Sarajevo
Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje, Sarajevo
Vaša prava BiH
Zašto ne, Sarajevo
Zemlja djece, Tuzla

Inicijativu koordiniraju:
Sarajevski otvoreni centar
Centar za političke studije
info@eu-monitoring.ba

]]>
http://zastone.ba/inicijativa-za-monitoring-eu-integracija-bih-najostrije-osuduje-pokusaj-zastrasivanja-i-nezakonit-upad-policije-ks-i-rs-a-u-redakciju-portala-klix-ba/feed/ 0
Nema vlade za radnike: AIDA http://zastone.ba/nema-vlade-za-radnike-aida/ http://zastone.ba/nema-vlade-za-radnike-aida/#comments Fri, 26 Dec 2014 11:45:37 +0000 http://zastone.ba/?p=2975 aida_fabrikaNekada uspješno tuzlansko preduzeće, Fabrika obuće Aida, posljednjih je pet godina konstantno u žiži javnosti. Nažalost, ne zbog poslovnih uspjeha, već zbog katastrofalnog stanja u kojem se nalazi.

Radnici/e ovog preduzeća još od 2009. godine do svojih prava pokušavaju doći na ulici. Već u tom periodu ova je fabrika imala poteškoća u proizvodnji. Kao jedno od mogućih rješenja spominjala se i prodaja firme koja je, nažalost, propala, što je predstavljalo okidač za prve proteste radnika.

Ni u 2010. godini stvari se nisu popravile, uprkos obećanjima i uvjeravanju Vlade TK da će svi problemi ove fabrike biti riješeni. Tokom te godine, naročito u Pogonu Lukavac, radnici za svoj rad nisu primali platu, niti im je uvezan radni staž, a menadžment fabrike im je često prijetio i otkazima. Zahtjevi radnika u tom trenutku su bili isplata 200 KM mjesečne naknade za radnike, uvezivanje radnog staža, te uposlenost pogona od 40 sati sedmično.

U narednih par godina fabrika je uspijevala da radnicima isplaćuje naknade, obim posla je pomalo rastao, te su se u 2013. godini od tadašnjeg premijera Vlade TK, Seada Čauševića i resornog ministra Željka Knežičeka mogle čuti ohrabrujuće izjave kako su se stvari vidno promjenile na bolje, te da će restruktuiranje ovog preduzeća biti uspješno.

Naravno, gore navedeno se nije obistinilo, kao uostalom ni većina izjava i obećanja ovog premijera. Početkom 2014. godine, mjesec dana prije februarskih protesta, radnici/e Aide ponovo su bili na ulicama zbog neisplaćenih 70.000 KM, koje je Vlada krajem 2013. godine odobrila u cilju nastavka proizvodnje u Aidi, te zbog višegodišnjih problema neuvezivanja staža.

Prema Informaciji o stanju u privrednim društvima sa većinskim udjelom vlasništva Tuzlanskog Kantona sa programom mjera za Poduzimanje aktivnosti u 2014. godini, Fabrika obuće Aida je u 2014. godini u najgorem stanju u svojoj historiji.

Nakon završetka rata, tj. 1996. godine, ova fabrika je imala 1.483 zaposlenih, dok je danas u “Aidi” zaposleno svega 329 ljudi. 2005. godine u “Aidi” je radilo 956 uposlenih, da bi se od 2008. do 2014. godine broj uposlenih više nego prepolovio – sa 693 na 329 uposlenih.

aida_3

Ukupna aktiva/pasiva privrednog društva u 2013. godini iznosila je 54.955.129 KM, dok su prihodi iznosili 1.369.209 KM. Društvo je u periodu od 2008.-2013. godine poslovalo sa gubitkom, ali se iznos gubitka kontinuirano smanjivao i u 2013. godini je iznosio -845.880 KM. Iskorištenost proizvodnih kapaciteta u društvu u 2013. godini bila je na nivou od 37%. U maju 2014. godine u društvu je bilo zaposleno 329 radnika, što je u odnosu na 2013. godinu manje za 7 radnika. Ukupna dugovanja po osnovu javnih prihoda Fabrike obuće Aida d.d. Tuzla iznose 23.113.953,80 KM, dok po osnovu indirektnih poreza odnosno poreza na dodanu vrijednost dugovanja iznose 6.201,00 KM.

Od 2007. do 2013. godine, izdavanja Vlade TK za Fabriku obuće Aida su pala sa 734.757 KM na 154.058 KM, a u ovom periodu je za „Aidu“ Vlada TK izdvojila ukupno 5.561.777 KM. Poređenja radi, za Radio Televiziju Tuzlanskog kantona, koja ima tek 98 uposlenih i ne proizvodi nikakvu dodatnu vrijednost, iz kantonalnog budžeta u ovom periodu izdvojeno je 9.115.100 KM, skoro duplo više novca nego za “Aidu”.

Vlada TK se, od februarskih protesta u više navrata bavila raspisivanjem konkursa, te smjenjivanjem i imenovanjem nadzornog odbora tog preduzeća. Na 8. sjednici Vlade TK, za direktora “Aide” imenovan je Bahrudin Bašić, da bi na 16. sjednici Vlade TK bio raspisan oglas radi popunjavanja upražnjenih pozicija predsjednika i članova nadzornog odbora u „Tvornici transportnih uređaja” d.d.Tuzla, Fabrici obuće „Aida” d.d. Tuzla i „Rudnicima nemetala Kladanj” d.o.o. Kladanj. Ovaj je oglas potom poništen na 24. sjednici, a novi je raspisan krajem novembra.

Od formiranja Vlade TK nakon februarskih protesta, iz Budžeta Tuzlanskog kantona Fabrici obuće Aida je uplaćeno oko 352 hiljade KM, od čega je mali dio bio usmjeren na tekuće održavanje fabrike. Ova sredstva su u najvećem dijelu bila usmjerena na socijalnu pomoć i socijalno zbrinjavanje radnika/ca, prije svega onih koji su stekli uslove za penziju.

Sredstva u iznosu od 66.400 KM na ime socijalne pomoći zaposlenicima izdvojena su u aprilu, 22.000 KM izdvojeno je u junu “kao pomoć u postizanju ekonomske samoodrživosti, i to za troškove koji nastaju tokom organizacije proizvodnog procesa”, dok je u julu izdvojeno ukupno  37.329 KM za “Aidu” i još 7 preduzeća, za uplatu zdravstvenog osiguranja uposlenika. U septembru je Vlada TK izdvojila  37.000 KM za Aidu, kao “pomoć u postizanju ekonomske samoodrživosti”. U novembru je Vlada ponovo izdvojila 49.200 KM na ime socijalne pomoći za 328 uposlenika “Aide”, dok je udecembru 2014. godine izdvojeno 173.304,54 KM za uplatu doprinosa za PIO za 10 zaposlenika ove Fabrike.

Nevjerovatno zvuči podatak da je dio sredstava izdvojenih u septembru 2014, ionako minimalnih, bio namijenjen da se pokriju “obaveze za službena putovanja” i dugovanja prema nadzornom odboru ove fabrike, čiji radnici godinama ne primaju plate i nemaju uvezan radni staž.

Zanimljivo je da u periodu “vladavine” premijera Bahrije Umihanića (a ni u periodima vladavine prethodnih premijera) nije bilo nikakvih inicijativa za “oprost” ili “zamrzavanje” duga niti jednoj od fabrika u TK, pa tako niti Aidi, iako je glavni dug Aide upravo prema državi i ovakav potez bi zaista mogao pokrenuti stvari sa mrtve tačke. Izostanak ovakve inicijative je tim čudniji što država, ukoliko Aida ne pokrene proizvodnju te ne počne poslovati sa profitom, svakako neće naplatiti niti fragment tih dugovanja.

aida_radnici_1

Prije očajničkog poteza napuštanja zemlje, radnice/e ove fabrike su i prenoćili pred Vladom TK, očekujući da im se neko obrati. Međutim, ni predstavnici izvršne, a ni zakonodavne vlasti nisu našli za shodno da se suoče sa njima, nego su i na narednim sjednicama uglavnom ponavljali već mnogo puta rečene mantre iz prošlosti, kako ‘čine sve da se proizvodnja u ovoj fabrici pokrene’, te da ‘sagledavaju zakonske mogućnosti za pomoć’ i izražavali duboko žaljenje zbog situacije u kojoj se nalaze radnici. Naravno, nisu propustili da zaključe i da su zahtjevi radnika za uvezivanjem radnog staža nerealni, jer se za to mora izdvojiti veća suma novca od one kojom raspolaže Tuzlanski kanton, što pokazuje nivo neodgovornosti ne samo ove, nego i svih prethodnih vlasti u TK, budući da su upravo one odgovorne za situaciju u kojoj se trenutno nalaze radnici ove fabrike.

U ovom trenutku, vlasti u TK izjavljuju da su voljne pomoći, te da sredstva za isplatu pomoći postoje, ali da zakonski osnov za isplatu sredstava ne postoji, budući da su u ovoj godini već isplaćena sredstva jednokratne pomoći.

Međutim, čak i ukoliko se sadašnja situacija završi povoljno po radnike i radnice Aide izvjesno je da budućnost za preostalih 329 uposlenih u Fabrici obuće Aida ne izgleda svijetlo. Naime, u Akcionom planu Strategije razvoja i Strategije socijalnog uključivanja BiH za Tuzlanski kanton u periodu od 2014. do 2016 godine se ni jednom rječju ne spominju bilo kakvi pokušaji revitalizacije posrnulih firmi sa područja Tuzlanskog kantona, pa tako ni Fabrike obuće Aida.

Iz prethodno navedenih podataka se vidi da niti jedna Vlada u Tuzlanskom kantonu, pa tako ni ova nije radnicima i radnicama Fabrike obuće Aida ponudila ništa osim praznih obećanja, te pokoje odluke o dodjeljivanju sredstava, koja bi se prije mogla okarakterisati kao milostinja nego kao ozbiljan pokušaj izvlačenja ove fabrike iz krize.

Radnici/e tuzlanskih preduzeća, nakon još jednih neuspješnih pregovora sa Vladom TK nastavljaju svoj put prema granici sa Hrvatskom. Da li će se ovim protestom konačno stvari pomaknuti sa mrtve tačne, niko ne može zasigurno reći.

Jedno je sigurno, ukoliko se uskoro ne poduzmu ozbiljne mjere za spašavanje ove firme, radnike/ce koji su se uputili prema Hrvatskoj na tom putu sigurno ne čeka gora sudbina nego u Tuzli.

]]>
http://zastone.ba/nema-vlade-za-radnike-aida/feed/ 0
Nema vlade za radnike: DITA http://zastone.ba/nema-vlade-za-radnike-dita/ http://zastone.ba/nema-vlade-za-radnike-dita/#comments Wed, 24 Dec 2014 11:48:22 +0000 http://zastone.ba/?p=2977 dita_radnici_961339671Nakon što su godinama pokušavali/e svoje probleme riješiti pregovorima, štrajkovima, protestima, prijavama i svim mogućim sredstvima, radnici/e uništenih preduzeća iz Tuzlanskog kantona danas su pješke krenuli ka granici sa Hrvatskom, sa namjerom da napuste Bosnu i Hercegovinu. Simbolički ili ne, ovaj očajnički potez uslijedio je nakon dugogodišnje agonije radnika/ca živiničkog “Konjuha” i tuzlanske “Dite”, “Aide” i Livnice čelika, firmi koje su od nekadašnjih uspješnih proizvođača i izvoznika došle do milionskih dugova, zatvaranja pogona, isključene struje i vode, prekida proizvodnje, stečaja, te radnika/ca kojima se godinama ne isplaćuju ni plaće ni doprinosi.

U februaru ove godine, upravo je revolt radnika/ca ovih preduzeća pokrenuo val protesta koji se u samo par dana proširio daleko izvan Tuzle. Protesti su rezultirali ostavkama četiri kantonalne vlade, od kojih je jedino ostavka Vlade Tuzlanskog kantona dovela do formiranja nove kantonalne vlade, dok su sve ostale nastavile raditi “u tehničkom mandatu”.

Na posljednjoj vanrednoj sjednici Vlade TK, malo prije nego što će podnijeti ostavku, tadašnji kantonalni premijer Sead Čaušević bahato je izjavio „Ono što su radnici propustili da urade danas, a to je da sjednemo i razgovaramo kao što smo to radili više puta do sada, priliku imaju već sutra, i ja ih pozivam da to urade”. No, u tom trenutku niko više nije želio da “razgovara kao i do sada” sa predsjednikom Vlade koja nije učinila ništa za ugrožene radnike/ce.

Čaušević je otišao, a na čelo TK došao je Bahrija Umihanić, koji je od samog početka tvrdio da će prioritet nove vlade biti rješavanje nezaposlenosti, te revitalizacija uništenih fabrika. Umihanić je početkom marta čak izjavio da će pokretanje nekadašnjih tuzlanskih giganata biti uslov da uopšte preuzme premijerski mandat:

Tuzlanska fabrika deterdženata “Dita” jedan je od zastrašujućih primjera privatizacijskog kriminala u BiH. 2003. godine, na (danas ugašenom) sajtu ove firme stajala je štura i loše napisana rečenica, za koju je vjerovatno malo ko slutio da najavljuje katastrofu koja će uslijediti: “Osnovnom cilju povećanju tržišnog učešća pridružuje se cilj prilagođavanje karaktera vlasništva.” Dvije godine kasnije, “Ditu” je kupila sarajevska firma “Lora”, vlasnika Harisa Abdurahmanovića, koji je za direktora firme postavio Adnana Džidića. Nova uprava je ovako opisala preuzimanje većinskog vlasništva nad “Ditom”:

“2005. godine, “DITA” uspješno izbjegava “stečajnu kugu”. Bosanskohercegovačka kompanija “LORA” d.o.o. preuzima većinsko vlasništvo i postavlja rukovodstvo, koje starta sa novom poslovnom strategijom – u cilju potpunog regeneriranja “Dite””.

Sedam godina kasnije, dio o “potpunom regeneriranju” nestao je iz ovog opisa, budući da je Dita u međuvremenu dovedena do stečaja, nekada uspješna proizvodnja je prekinuta, a radnici/e su iza sebe imali već par godina protesta i štrajkova, bezuspješno pokušavajući da sačuvaju fabriku od propasti. U septembru 2013, kantonalni tužilac naložio je da se izvrši vještačenje i utvrdi iznos štete koja je načinjena ovom preduzeću u procesu privatizacije, u kom su, prema izvještaju MUP TK, počinjena “krivična djela nesavjestan rad u službi, zloupotreba položaja i ovlašćenja i sklapanje štetnog ugovora”. Do današnjeg dana, nijedna od sedam osoba koje su bile pod istragom nije osuđena.

Novi vlasnik “Dite” o svemu ovome oglasio se tek kada su izbili februarski protesti, optuživši Eminu Busuladžić, predsjednicu štrajkačkog odbora “Dite”, za sabotiranje proizvodnog procesa i oporavka firme. Abdurahmanović je tada izjavio da je “Lora” i nakon 2007. godine morala “nastaviti da kroz kreditna zaduženja i pozajmice finansira poslovanje Dite, jer je društvo bilo tromo, preopterećeno obavezama i nelikvidno”. No, arhiva nekadašnjeg “Ditinog” sajta pokazuje da je uprava preduzeća tada drugačije predstavljala njegovo poslovanje, hvalivši se uspješnim poslovnim rezultatima i dobijanjem certifikata ISO 9001:2000. Umjesto priče o “tromosti i nelikvidnosti”, nova uprava je tada ponosno isticala kako je “Lora” uvela novu poslovnu strategiju koja je rezultirala pokretanjem novih proizvoda, te kako je njen “Efektan, savremen pristup sveobuvatnom djelovanju fabrike (…) u kratkom periodu rezultirao visokokvalitetnim proizvodnim rezultatima, kontinuiranim porastom prodaje i širenjem tržišnih pozicija.” Pet godina kasnije, zajedno sa prekidom proizvodnje, nestao je i sajt firme sa svim hvalospjevima na račun “Lore”, čije je vlasništvo nad “Ditom” konačno uništilo ovu fabriku.

Za sve to vrijeme, na proteste radnika/ca nije reagovala nijedna od nadležnih institucija. U kratkom filmu “Glas Dite“, Emina Busuladžić navodi kako su se od početka borili ne samo sa lošim vođenjem firme od strane novog direktora, već i sa institucijama koje su ignorisale sve njihove apele i zahtjeve.

Kada je, nakon februarskih protesta, preuzeo dužnost premijera TK, Bahrija Umihanić je vrlo uvjereno govorio o tome da se “Dita” može oporaviti ako joj se osigura plasman proizvoda na tržište i najavljivao da će Vlada TK napraviti upravo takav dogovor sa trgovinskim lancem “Bingo”. Krajem marta, Umihanić je najavio formiranje stručnog tima koji će “dijagnosticirati stanje i predložiti mogućnost rješenja problema “Dite””, sa ciljem da se postepeno pokrene proizvodnja, a zatim i pronađe strateški partner.

Prva sjednica Vlade TK održana je 31.3.2014, a na njoj su formirani timovi za razmatranje zahtjeva građana/ki sa februarskih protesta, među kojima su značajno mjesto imali upravo zahtjevi za rješavanjem nagomilanih problema tuzlanskih preduzeća. Od tada je Vlada TK održala ukupno 62 sjednice (35 redovnih i 27 vanrednih), od kojih se tek na 15-tak sjednica govorilo o preduzećima kao što su “Dita”, “Konjuh” i “Aida”.

Programi revitalizacije ”Dite” i ”Konjuha” koje su izradili stručni timovi, usvojeni su u maju, na 6. sjednici Vlade. Tada je objavljeno da će kantonalna vlada preuzeti većinski paket dionica firme „Lora” d.o.o. Sarajevo u vlasničkoj strukturi kapitala Industrije deterdženata “Dita” za ukupnu protuvrijednost od 1,00 KM. Nakon što je kantonalna skupština odobrila ovaj plan, Vlada TK je na 10. sjednici, održanoj u junu, objavila da je usvojeno Pismo namjere kojim obavještava vlasnika “Lore” o namjeri i spremnosti za preuzimanje 256.700 dionica, to jest 84 % vlasničke strukture “Dite”. Najavljeno je da će se za ovaj postupak pribaviti  mišljenja Kantonalnog pravobranilaštva, Ureda za Zakonodavstvo i Agencije za privatizaciju Tuzlanskog kantona.

Na 16. sjednici Vlade TK, održanoj u julu 2014, donijet je prijedlog Odluke o izboru privrednog društva za intervencije u privrednim društvima iz hemijske industrije, prema kojoj se predviđa izvršenje “ulaganje novčanih sredstava, shodno izraženim namjenama od strane „Dita” Industrija deterdženata DD Tuzla kupovinom većinskog paketa dionica od vlasnika „LORA” D.O.O. Sarajevo, sanacijom i restrukturiranjem privrednog društva i finansijskom pomoći privrednom društvu u poteškoćama.”  U avgustu je usvojena odluka Vlade TK da se izdvoji 25.000 KM “za izradu revizorskog izvještaja za dd, DITA” Tuzla za 2012. godinu, 2013. godinu i za period I-VI 2014. godine te za usluge brokerske kuće, troškova Registra vrijednosnih papira, troškova ovjere i rezervacije i troškova SASE.”

U oktobru je objavljena Informacija Vlade Tuzlanskog kantona o hronologiji aktivnosti revitalizacije privrednog društva Dita d.d. Tuzla, koji je Vlada usvojila na sjednici održanoj 9. septembra. Vlada je na sjednici zaključila da “Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva smatra da Vlada Tuzlanskog kantona treba nastaviti realizaciju Zaključka Skupštine Tuzlanskog kantona i potpitisati ugovor sa „LORA” d.o.o. Sarajevo o kupoprodaji dionica, kao i sa Brokerskom kućom koja će navedeni ugovor realizovati” i najavila da će nastaviti aktivnosti na revitalizaciji ove fabrike. No, sama Informacija ukazuje da je Vlada TK već tada morala znati da ovaj plan neće biti realiziran, jer se u pomenutoj Informaciji i sama ogradila od obećanog preuzimanja “Ditinih” dionica. U svom je zaključku, naime, Vlada TK navela da će:

“Nastaviti sa realizacijom odluke Skupštine TK od 25.7.2014. godine – kupiti dionice privrednog društva DITA d.d. pod uslovom da dobije:

  1. Eksplicitno pozitivno mišljenje Ureda za zakonodavstvo Vlade TK
  2. Eksplicitno pozitivno mišljenje Kantonalnog pravobranilaštva
  3. Eksplicitno pozitivno mišljenje Ministarstva finansija Vlade TK
  4. Pozitivno mišljenje Stručnog tima o procjeni rizika kupovine dionica s obzirom na različite nalaze sudskih vještaka i revizora.

Vlada Tuzlanskog kantona će ostati dosljedna svom dosadašnjem postupanju i opredjeljenju teneće nikada donijeti nezakonitu odluku, odnosno Odluku koja ne dobije ekspicitno pozitivno mišljenje Ureda za zakonodavstvo, Kantonalnog pravobranilaštva TK i Ministarstva finansija.

Iz same Informacije jasno se vidi da su navedene institucije ili dale negativno mišljenje, ili se uzdržale od iznošenja mišljenja o prijedlogu ugovora za kupovinu dionica, no Vlada TK je na septembarskoj sjednici “zaobišla” ovaj zaključak i istakla samo pozitivno mišljenje Ministarstva energetike, industrije i rudarstva. Tako je nastavljeno davanje lažne nade radnicima i radnicama “Dite”, čak i u trenutku kada je bilo više nego jasno da od preuzimanja većinskog vlasništva nad “Ditom” neće biti ništa, zbog, kako je u Informaciji navedeno, finansijskih rizika za budžet Kantona.

Nakon ovoga, “Dita” je na sjednicama Vlade Tuzlanskog kantona pomenuta još samo jednom,krajem novembra, kada je za radnike/ce “Dite” odobreno 9.418,50 KM za uplatu doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje. Priča oko preuzimanja većinskog vlasništva nad “Ditom” nikada se nije ostvarila, kao ni ona o pokretanju proizvodnje, uvođenju strateških partnera u ovo preduzeće i plasiranja “Ditinih”, nekada više nego uspješnih, proizvoda u prodavnice “Binga”.

Početkom novembra, Bahrija Umihanić podnio je ostavku na mjesto premijera Tuzlanskog kantona, ne ispunivši nijedno obećanje koje je dao radnicima “Dite”. To ga, međutim, nije spriječilo da izjavi da “ne postoje opravdani razlozi za istaknute zahtjeve radnika, što svako dobronamjeran može lako provjeriti.”

Tako se i mandat premijera koji je na ovo mjesto došao nakon februarskih protesta završio jednako kao i mandat njegovog prethodnika – ostavkom, prebacivanjem krivice na prethodne vlasti i optužbama na račun obespravljenih radnika, u čijim se životima nakon februarskih protesta nije promijenilo ama baš ništa. Većina njih je i proteklih 9 mjeseci provela na ulici, protestujući i tražeći da im se omogući povratak na posao i ostvarivanje prava koja su im zakonom zagarantovana. Ništa se nije promijenilo ni u životima odgovornih za kriminalne privatizacije i uništavanje nekada uspješnih firmi – niko od njih i dalje nije odgovarao za svoja činjenja i nečinjenja.

Danas se radnice i radnici “Dite”, zajedno sa onima iz “Konjuha”, “Aide” i “Livnice čelika”, nalaze na putu ka granici sa Hrvatskom. U Srebreniku ih očekuje smještaj koji im je obezbjedio lokalni Crveni križ, kako bi prenoćili prije nego što nastave pješačenje. Kažu da ne znaju šta da očekuju kada stignu do državne granice. Ostale, poput granica zakona, pravde i osnovnog ljudskog dostojanstva, svakako su već odavno pogažene

]]>
http://zastone.ba/nema-vlade-za-radnike-dita/feed/ 0
Istinomjer analiza: Pozicija i opozicija jedinstvene u rasipanju novca http://zastone.ba/pozicija-i-opozicija-jedinstvene-u-rasipanju-novca/ http://zastone.ba/pozicija-i-opozicija-jedinstvene-u-rasipanju-novca/#comments Fri, 19 Dec 2014 13:39:04 +0000 http://zastone.ba/?p=2957 psdombih-400x300Četvorica poslanika u PS BiH ne mogu si priuštiti da od 2.600 KM mjesečno “nadoknade odvojeni život”.

Iako turbulencije oko formiranja vlasti još nisu završene, neki novi/stari poslanici u Parlamentarnoj skupšini BiH ubrzo nakon izbora već su pokazali svojevrsno jedinstvo u ostvarivanju “prioritetnih političkih ciljeva”. Vlast na državnom nivou još uvijek nije uspostavljena, niti je ista efektivno započela sa radom, a poslanici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, Denis Bećirović, (SDP BiH), Lazar Prodanović (SNSD), Šemsudin Mehmedović i Amir Fazlić (oba iz SDA) već su podnijeli zahtjeve za naknadu za odvojeni život.

Uzimajući u obzir da njihova mjesečna primanja u državi sa pola miliona nezaposlenih i prosječnom platom od 826 KM, dosežu cifre između 5.000 i 7.000 KM, od čega mjesečna neto plaća iznosi nešto više od 4.000 KM, pitamo se u čemu isti nalaze opravdanje za podnošenje ovakvih zahtjeva. Čak ni ove vrtoglave cifre ne predstavljaju pun iznos njihovih prihoda, jer se na njih dodaju još i naknade za topli obrok, regres, paušal, odvojeni život, prijevoz, posjetu porodici, te rad u radnim grupama Parlamenta BiH. Bećirović, Prodanović, Mehmedović i Fazlić kao da su zaboravili da su u svojim dosadašnjim (brojnim) mandatima, a naročito u periodu nakon februarskih protesta, imali prijedloge usmjerene ka smanjenju prihoda poslanika i drugih državnih funkcionera, a sve uz krilaticu da je neophodno ostvariti budžetske uštede.

Tako se na sjednici Predstavničkog doma PSBiH, održanoj 15.04.2014. godine, trebala razmatrati i inicijativa Denisa Bećirovića u kojoj stoji: “S obzirom na tešku socijalno-ekonomsku situaciju u Bosni i Hercegovini, pozivam Predsjedništvo BiH i Vijeće ministara BiH da također pristupe smanjenju plaća i drugih privilegija. Smatram da bi bilo korisno da tako ušteđena sredstva usmjerimo na formiranje fonda za stipendiranje nadarenih studenata i učenika u Bosni i Hercegovini”. SDP se svojom tadašnjom inicijativom posebno pohvalio i na društvenoj mreži Facebook.

Lazar Prodanović se još 2012. godine zalagao za uštede na državnom nivou, predlažući ukidanje nekih državnih institucija, te spajanje više sličnih u jednu koja bi imala mnogo manje zaposlenih i ostvarivala veće uštede. U istoj godini Prodanović je podržao i Zakon o smanjenju osnovice za obračun plata zaposlenih u institucijama BiH za 4,5 odsto, ističući da je pravično da svi u zemlji podnesu teret finansijske krize, pa tako i zaposleni u institucijama BiH. Dodatno, ispred SNSD-a je u aprilu 2014. godine došao i prijedlog zakona koji je podrazumijevao smanjenje plata za članove Predsjedništva BiH, Vijeća ministara i parlamenta za oko 42 odsto.

I poslanici SDA u PS BiH bili su aktivni po pitanju smanjenja primanja poslanika. Na dnevnom redu sjednice PS BiH, održane 15.04.2014. godine, bila je inicijativa poslanika iz Kluba SDA kojom se tražilo da Zajednička komisija za administrativne poslove odmah smanji kako plaće tako i sve privilegije poslanika i delegata u PS BiH. Za Klub SDA bio je tada prihvatljiv i prijedlog okvirnog zakona o ograničenjima u raspolaganju javnim sredstvima u BiH, predložen od strane poslanika Nike Lozančića (HDZ BiH), te Prijedlog zakona o utvrđivanju visine plaće zaposlenih u institucijama BiH, koji je predložio poslanik Milorad Živković (SNSD). Sam Šemsudin Mehmedović je još 2012. godine uputio u proceduru inicijativu za smanjenje plata i ukidanje naknada poslanicima.

Niti jedna od ovih inicijativa nije usvojena.

Zapravo, realnost je dosta drugačija. Zakon o plaćama i naknadama u institucijama BiH usvojen je 2008. godine i od tada se mijenjao 8 puta, od čega 6 puta u proteklom mandatu. Već prvom dopunom zakona, usvojenom 2009. godine, poslanici/e u PS BiH su sebi izglasali koeficijente za obračun plaća na osnovu kojih i danas ostvaruju svoja, za BiH astronomska, primanja. Među svih 8 izmjena i dopuna zakona, rijetko koja se uopšte bavila smanjenjem prihoda poslanika/ca, sa izuzetkom izmjena usvojenih u junu 2012. godine, kada je osnovica za obračun plaća u institucijama BiH smanjena sa prvobitnih 85% na 50% prosječne mjesečne neto plaće u BiH. No, to svakako nije naročito “oštetilo” poslanike u PS BiH, čije se plaće računaju tako što se polovina prosječne plaće u BiH pomnoži sa koeficijentom od 8,4; dok koeficijent za plaće predsjedavajućih i zamjenika predsjedavajućih oba doma PS BiH iznosi čak 8,7. Dobro je poznata i činjenica da ni u jednoj državi u regionu ne postoji ovakav odnos između prosječnih i poslaničkih plata, te da su bh. parlamentarci/ke ubjedljivi šampioni u iznosu svojih primanja u odnosu na kompletno okruženje (a i šire). I sve to usprkos činjenici da su sve vladajuće partije u protekla dva mandata prosječno uspjele ostvariti tek 4% svojih predizbornih obećanja.

Ono što cijelu priču čini dodatno zanimljivom, a zahtjeve ovih poslanika nedosljednim, jeste i suprotnost njihovog djelovanja sa predizbornim i postizbornim obećanjima njihovih partija. Tako se SDA, osim što je u sopstvenom programu naznačila da su neophodne budžetske uštede u predstojećem mandatu, i potpisivanjem Programskih principa za djelovanje zakonodavne i izvršne vlasti u BiH u mandatnom periodu 2014.- 2018. obavezala na neodložno preduzimanje mjera u cilju ostvarenja budžetskih ušteda, počev od smanjena rashoda za plate i naknade zaposlenima u administraciji. S druge strane, SNSD u svojoj Novoj ekonomskoj politici, govoreći o institucijama BiH, navodi da će se predstavnici Republike Srpske u zajed­ničkim organima zalagati za racionalnije, transparentnije, efikasnije, funkcionalnije i jeftinije zajedničke institucije.

dodatna_primanja_final_bhs

Većina poslanika/ca PS BiH koji/e koriste naknade za odvojeni život, borave u Sarajevu ili Istočnom Sarajevu. Kratak pregled troškova života u glavnom gradu BiH može pokazati kakav je odnos između osnovnih troškova i stvarnih primanja poslanika/ca. Tako cijena potrošačke korpe (i to za četvoročlanu porodicu) u BiH iznosi 800 KM. Prosječna cijena iznajmljivanja jednosobnog stana na području općina Centar i Novo Sarajevo iznosi 400 KM, dok režije za isti  iznose oko 200 KM – ukupno 1400 KM. Ako ovaj iznos odbijemo od poslaničke plate od 4.000 KM, ostaje cijelih 2.600 KM za zadovoljavanje svih ostalih životnih potreba.  U ovu računicu, ističemo, nisu uračunate sve dodatne naknade koje dobijaju poslanici, kao ni privilegije poput korištenja službenih automobila, plaćenih telefonskih računa, ili korištenja skupštinskog restorana koji je prosječno duplo (ili više) jeftiniji čak i od najjeftinijih ugostiteljskh objekata u gradu.

No, izgleda da 2.600 KM (iznos koji je preko tri puta veći od onog koji u prosjeku zarađuju oni/e građani/ke BiH koji uopšte imaju posao) nije dovoljno ovim poslanicima da pokriju posjete porodicama i druge slične troškove, te su na samom početku svog mandata pohitali da obezbjede isplatu naknada na koje su i do sada navikli. Tako su, recimo, Šemsudin Mehmedović i Amir Fazlić u 2013. godini, primali naknade za posjet porodici u iznosu od 646,38 i 638,82 KM, dok je Lazar Prodanović tokom 2014. godine inkasirao ukupno 2.740 KM za naknade za odvojeni život.

Podsjećamo na iznose mjesečnih naknada i paušala koje su ovi poslanici primali u proteklom mandatu.

plate i pausali

Dakle, nakon svih priča o uštedama i utrkivanja u tome ko je više izišao u susret opravdanim zahtjevima demonstranata iz februara 2014. godine; i pored toga što im samo od plate ostaje 2.600 KM čiste zarade, skupštinske “perjanice” SDA, SDP i SNSD-a su bez oklijevanja odlučile da zatraže svojih dodatnih 300 KM naknade za odvojeni život, koji će državni budžet, kada se saberu ukupni godišnji iznosi za svu četvoricu poslanika, koštati 14.400 KM.

]]>
http://zastone.ba/pozicija-i-opozicija-jedinstvene-u-rasipanju-novca/feed/ 0
Inicijativa za monitoring EU integracija: Predato 78 zahtjeva vlastima http://zastone.ba/inicijativa-za-monitoring-eu-integracija-predato-78-zahtjeva-vlastima/ http://zastone.ba/inicijativa-za-monitoring-eu-integracija-predato-78-zahtjeva-vlastima/#comments Fri, 19 Dec 2014 07:20:49 +0000 http://zastone.ba/?p=2960 eu integržInicijativa za monitoring evropskih integracija danas je u Sarajevu predstavila dokument nazvan “Decembarski zahtjevi 2014-2018“. Radi se o dokumentu koji sadrži 78 konkretnih zahtjeva kako da se unaprijedi život građana i građanki Bosne i Hercegovine.

Dokument pokriva pitanja funkcionalnosti države, pitanja diskriminacije u političkom sistemu, pitanja o vladavini prava, pravosuđa i korupcije te prava manjina i marginalizovanih grupa.

“Mi ćemo ovaj dokument danas predati na protokol Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, svakom zastupniku i zastupnici pojedinačno sa zahtjevom da se ove tačke u narednom periodu razmotre i da se uzmu u obzir pri budućem radu Skupštine, ali i Vijeća ministara”, rekao je Saša Gavrić iz Inicijative za monitoring evropskih integracija, koji je dodao da će se u narednom periodu ove akcije ponoviti prema Vijeću ministara kada se imenuje, prema Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine i Narodnoj skupštini Republike Srpske.

“Naša namjera je da ovaj dokument podrži programe političkih stranaka, da im bude smjernica i zasigurno će biti dokument putem kojeg ćemo mjeriti rad institucija naredne godine. Devetnaestog decembra 2015. godine opet ćemo doći na ovo mjesto i prezentovat ćemo šta je to država uradila vezano za ovih 78 zahtjeva”, objasnio je Gavrić ističući važnost EU integracija i napretka države.

“Evropske integracije su paket. Integracije ne predstavljaju samo presudu ‘Sejdić-Finci’ već je riječ o velikom broju mjera koje Bosna i Hercegovina mora poduzeti. Decembarski zahtjevi su koncipirani kao paket i nije moguće istaći samo jedan problem, nego smo kroz svih 78 zahtjeva definisali 78 tačaka koje se tiču gorućih problema koji su bitni građanima i građankama BiH zbog poboljšanja unutrašnjeg funkcionisanja države, a tek sekundarno radi EU integracija”, zaključio je Gavrić.

Kako je rekla Tijana Cvjetićanin iz Inicijative, ovo je zapravo druga faza aktivnosti.

“Prvo smo išli prema institucijama Evropske unije i mi smo do sada objavili dva ‘shadow reporta’ koji zapravo predstavljaju alternativu izvještaju Evropske komisije i koji su bazirani na iskustvu ljudi koji žive i rade u svojim oblastima u BiH, a to je bila osnova i za ovaj dokument. On je napravljen uz konsultacije sa više od 20 organizacija civilnog društva i u njega je utkano njihovo iskustvo”, rekla je Cvjetićanin dodavši da su postavljeni indikatori koji će pokazati da li je ostvaren određeni progres.

“Za godinu dana ćemo imati pregled toga šta je urađeno ili nije. Ono što smo napisali u ‘shadow reportu’ govori da napretka prema EU jednostavno nije bilo i to ne samo u protekloj godini, već u cijelom proteklom mandatu. Naša je nada da će naša inicijativa utjecati na to da će ljudi na vlasti početi odgovornije raditi svoj posao”, zaključila je Cvjetićanin.

(klix.ba)

]]>
http://zastone.ba/inicijativa-za-monitoring-eu-integracija-predato-78-zahtjeva-vlastima/feed/ 0
TV Liberty: Tijana Cvjetićanin o Alternativnom izvještaju o napretku BiH ka EU http://zastone.ba/tv-liberty-tijana-cvjeticanin-o-alternativnom-izvjestaju-o-napretku-bih-ka-eu/ http://zastone.ba/tv-liberty-tijana-cvjeticanin-o-alternativnom-izvjestaju-o-napretku-bih-ka-eu/#comments Tue, 16 Dec 2014 07:56:48 +0000 http://zastone.ba/?p=2962 Specijalno izdanje – o Alternativnom izvještaju o napretku BiH, koji je Inicijativa za monitoring evropskih integracija Bosne i Hercegovine objavila sredinom godine. Radi se o izvještaju bh nevladinih organizacija koje žele da prikažu trenutno stanje u zemlji, te na taj način pruže alternativu zvaničnom Izvještaju o napretku koji objavljuje Evropska unija. Učesnici razgovora su Saša Gavrić iz Sarajevskog otvorenog centra, Tijana Cvjetićanin iz udruženja “Zašto ne”, Damir Banović iz Centra za političke studije i Borka Rudić, iz udruženja BH novinari

(slobodnaevropa.org)

]]>
http://zastone.ba/tv-liberty-tijana-cvjeticanin-o-alternativnom-izvjestaju-o-napretku-bih-ka-eu/feed/ 0