Idi na sadržaj

(Ne)rad Parlamentarne skupštine BiH u mandatu 2018 – 2022.

Sofija Tovarović

Tokom protekle četiri godine Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine (PSBiH) najčešće je u medijima spominjana u kontekstu svog nerada i blokade, jer gotovo dvije godine parlamentarci i parlamentarke nisu radili/e na rješavanju pitanja od značaja za Bosnu i Hercegovinu i njene građane/ke.

Fotografija: N1

Kratka statistika rada PSBiH

Ovo zakonodavno tijelo u periodu od 2018. do 2022. godine održalo je ukupno 85 sjednica u oba doma PSBiH. U Domu naroda PSBiH ukupno je održano 37 sjednica, od kojih 25 redovnih i 12 hitnih, dok je u Predstavničkom domu PSBiH održano 48 sjednica, i to: jedna konstituirajuća, 32 redovne i 13 hitnih te dva nastavka pojedinih sjednica.

Raspravljani i doneseni zakoni

Na osnovu podataka dostupnih na web stranici PSBiH koje je Javna rasprava analizirala, ovo zakonodavno tijelo je u protekle četiri godine razmatralo 93 zakona, od kojih je usvojeno svega 19, i to uglavnom prijedloga izmjena i dopuna postojećih zakona. Odbijeno je 40, obustavljeno 12 te su još uvijek 22 zakona u parlamentarnoj proceduri oba doma PSBiH.

Doneseni zakoni uglavnom se tiču stabilnosti sistema finansiranja BiH, upravljanja i kontrole javnih finansija i ispunjenja međunarodnih finansijskih obaveza (zakoni o budžetu, o plaćama i naknadama, o akcizama, o sistemu državne pomoći u BiH itd.), kao i pravosuđa (npr. zakoni o parničnom postupku, o sudskim taksama, prekršajima, o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku i sl.). Ostale oblasti gdje se zakonodavno intervenisalo jesu radnopravni odnosi zaposlenika/ca u državnim institucijama, javne nabavke i izborni procesi.

Ovakvo stanje nezadovoljavajuće je iz nekoliko razloga. Ako se uzme u obzir da je sāmo Vijeće Ministara BiH krajem 2019. godine donijelo Srednjoročni program rada, u kojem se u 14 ciljeva definišu mjere koje je najviši organ izvršne vlasti na državnom nivou planirao realizovatii za vrijeme mandata do kraja 2022. godine, dā se zaključiti da je vrlo malo urađeno. Od nekoliko desetina, vjerovatno i stotina zakonskih akata (Vijeće ministara BiH u Programu rada ne navodi tačan broj zakona koje treba donijeti, nego ponekad u indikatorima koristi formulacije poput „broj pripremljenih i usaglašenih normativnih akata u skladu sa EU legislativom“, „lista zakona“, ili sl.), mali broj njih stizao je na dnevne redove, pa se, primjera radi, propustilo baviti pitanjima uređenja zdravstva, pogotovo sigurnosti lijekova, ruralnog razvoja, poljoprivrede i šumarstva, ravnopravnosti spolova, zaštite manjina, električne energije, veterinarstva, transporta i komunikacija, sporta, državljanstva, itd. Ovakva ocjena u skladu je i s izvještajem Evropske komisije o napretku BiH u integracijskim procesima za 2021. godinu, gdje se izričito konstatuje da su zakonodavna, kao i tijela izvršne vlasti, uradila malo u svim oblastima gdje se očekuju reforme, odnosno da je zemlja tek u početnoj fazi realizacije gotovo svih prioriteta. 

Drugo, uporedi li se situacija u BiH s nekim od susjednih zemalja za isti period, činjenica je da su domaći/e parlamentarci/ke bili/e dosta inertni/e. Tako je crnogorska skupština u periodu od 2019. do kraja juna 2021. godine donijela više od 160 zakona, a Hrvatski sabor od jula 2020. godine čak 219 zakona. Pored činjenice da se radi o velikoj razlici, i njihov sadržaj prilično je različit, pa se u BiH tek uređuju procesi koji su najnužniji za funkcionisanje vlasti (ponajprije finansije), što ukazuje da je za zemlju potencijalnog kandidata za EU članstvo, kakva je BiH, legislativna aktivnost morala biti intenzivirana i odnositi se na daleko veći broj područja javnih politika.

Platforma Javna rasprava analizirala je 29 zakona koji su bili raspravljani u oba doma PSBiH u periodu od 2018.­ do 2022. godine. Najveću pažnju građana/ki na ovoj platformi izazvala je analiza Prijedloga zakona o upisu pripadnosti konstitutivnom narodu, nacionalnoj manjini i ostalim u Bosni i Hercegovini, koji je odbijen u redovnom postupku na jednoj od posljednjih sjednica Predstavničkog doma BiH. Najznačajnija izmjena ovoga prijedloga odnosila se na upisivanje podataka o pripadnosti konstitutivnom narodu, nacionalnoj manjini i ostalim u matičnu knjigu rođenih, matičnu knjigu državljana BiH i ličnu kartu (osobnu iskaznicu). Građani/ke su svoje mišljenje iskazali/e u anketi o analizi navedenog zakona, gdje ih je 92% (168) bilo protiv donošenja prijedloga, a preostalih 8% (14) bilo je za.

Parlamentarci/ke PSBiH možda su i najveću pažnju posvetili/e Zakonu o plaćama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine te su prijedlozi za izmjene i dopune ovoga zakona bile često raspravljani na sjednicama Parlamenta BiH. Jedan od tih prijedloga činio je i  Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o plaćama i naknadama u institucijama BiH Denisa Zvizdića, koji je predložio odredbu kojom se poslanicima/ama i delegatima/kinjama u PSBiH, a koji u tekućem mjesecu bez opravdanog razloga ne budu prisutni/e na bar jednoj sjednici Doma i na bar jednoj sjednici komisije Doma, neće isplaćivati plaća za taj mjesec.

Zastupnička pitanja i inicijative

Na osnovu podataka koji se nalaze na platformi Parlametar BiH, koja prati rad PSBiH (kroz sjednice, legislativu, prisutnost na glasanjima, poslanička i delegatska pitanja i inicijative), analizirana je aktivnost prema klubovima u PSBiH.

Najaktivnije u postavljanju zastupničkih pitanja i podnošenju inicijativa u PSBiH uglavnom su bile opozicione stranke iz Federacije BiH. Gotovo dva od tri postavljena pitanja i inicijative postavili su klubovi SDP-a BiH i Naše stranke – Nezavisnog bloka. Značajan broj pitanja i inicijativa zabilježio je i DF (svako peto pitanje/inicijativa). Ovi podaci potvrđuju nešto što je uobičajeno u svim parlamentarnim demokratijama: opozicija ukazuje na pogreške, konstruktivno kritizira i drži odgovornim stranke na vlasti, ali i nudi vlastita rješenja i zastupa “pozitivne“ politike (politike koje se ne svode na puko oponiranje vladajućim), čime također nastoji ostaviti dojam na potencijalne glasače/ice. Članovi/ce parlamentarne većine, s druge strane, nemaju naročitog interesa preispitivati rad svojih kolega i kolegica iz izvršne vlasti.

Pitanja upućena parlamentarcima/kama putem platforme Javna rasprava

Građani i građanke putem platforme Javna rasprava imaju mogućnost postavljanja pitanja parlamentarcima i parlamentarkama, gdje je ukupan broj postavljenih pitanja u protekle četiri godine iznosio 1.078, a parlamentarci i parlamentarke, iako obavezni/e služiti građanima i građankama, odgovorili/e su na svega 158 pitanja. 

Za razliku od analize koja se bavila aktivnostima klubova poslanika/ca, analiza s platforme Javna rasprava ne ukazuje na neke posebne pravilnosti u angažiranosti parlamentaraca/ki u odgovaranju na pitanja građana/ki. Tako su među onima koji su najangažiraniji i članovi/ce vladajućih stranaka (npr. Šemsudin Mehmedović, Alma Čolo, Nikola Lovrinović), ali i opozicije (Mirjana Marinković-Lepić, Aida Baručija, Nada Mladina…). Isto tako, među onima koji/e su ostali/e pasivni/e jesu članovi/ice i vladajućih (Nermin Mandra, Safet Softić, Borjana Krišto…) i stranaka parlamentarne opozicije (npr. Saša Magazinović, Nermin Nikšić, Denis Zvizdić). U Domu naroda situacija je posve drugačija. Samo je Zlatko Miletić, član novog političkog aktera Za nove generacije (ranije u DF-u), pokazao značajan interes za komunikaciju s građanima/kama kroz 21 postavljeno te isto toliko odgovorenih pitanja, dok su pripadnici i pripadnice drugih političkih subjekata ostali/e potpuno pasivni/e. U analizi platforme Javna rasprava pogledajte ko su parlamentarci/ke koji/e su redovno odgovarali/e na pitanja građana/ki, a ko su oni/e koji/e nisu odgovorili/e ni na jedno od pitanja koja su im upućena. 

Na produktivnost i kvalitet rada PSBiH značajno su uticale blokade od predstavnika/ica iz Republike Srpske (RS), od kojih se prva desila na samom početku mandata 2018. godine zbog spora oko godišnjeg Akcionog plana za NATO, a druga 2019. godine zbog odluke državnog Ustavnog suda o poljoprivrednom zemljištu. Treća, ujedno i posljednja, desila se 2021. godine zbog odluke tadašnjeg visokog predstavnika za BiH Valentina Inzka da iskoristi svoje ovlasti i nametne dopunu Krivičnog zakona BiH kojom se zabranjuje negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca sedam dana prije isteka svog mandata u BiH. Opširnije o blokadama PSBiH čitajte u analizi Javne rasprave. 

Javna rasprava je kontinuirano pratila rad PSBiH te, shodno temama koje su raspravljane u ovom zakonodavnom tijelu, građanima i građankama nudila dodatna pojašnjenja detaljno analizirajući svaku pojedinu temu. Tako smo pisali o legalizaciji kanabisa u medicinske svrhe, čime bi se doprinijelo da oboljeli/e građani/ke legalnim putem dođu do ove supstance, a za šta se zalagao poslanik PD PSBiH Saša Magazinović. Međutim, još uvijek nisu napravljeni značajniji pomaci u PSBiH po ovom pitanju.

Javna rasprava je pisala i o odluci visokog predstavnika Christiana Schmidta, kada je 27. jula 2022. godine iskoristio bonske ovlasti i nametnuo izmjene i dopune Izbornog zakona Bosne i Hercegovine. Njegova odluka stupila je na snagu odmah i na privremenoj osnovi, sve dok je PSBiH ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta.

Izmjene i dopune Izbornog zakona odnose se na jasno definisanje elektronskih, online i štampanih medija, društvenih mreža, govora mržnje, zloupotrebe javnih sredstava i resursa, proširivanje nadležnosti Centralne izborne komisije BiH (CIKBiH) pri izricanju sankcija i preventivnih mjera, kao i na definisanje viših novčanih kazni u slučaju povrede odredbi ovog zakona tokom predizborne kampanje.

Prema svemu sudeći, saziv Parlamentarne skupštine BiH u proteklom mandatu bio je dosta inertan. Tome su doprinijele vanredne blokade rada, a dodatne otežavajuće okolnosti stvorila je i pandemija Covid-19, kao i stagnacija ekonomskih aktivnosti prouzrokovana pandemijom. Slične okolnosti zabilježene su i drugdje, pa su ipak najviša zakonodavna tijela tamo bila daleko efikasnija. Također, ni na planu približavanja Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji nisu zabilježeni veći pomaci. Za osjetniji zaokret prema proklamovanim političkim i drugim ciljevima njihovu realizaciju je, stoga, potrebno dodatno ubrzati. 

Piše: Elma Datzer

(javnarasprava.ba)