Skip to content

Informacijsko okruženje pod pritiskom: Dezinformacijski trendovi i strani uticaj na Opštim izborima 2026.

Platforme Istinomjer i Raskrinkavanje su tokom izbornog perioda provodile kontinuirani monitoring informacijskog prostora u Bosni i Hercegovini. Monitoring je pokazao da su se u informacijskom prostoru dominantno ponavljale dezinformacijske taktike i tehnike viđene u prethodnim izbornim ciklusima. Novine u odnosu na prethodne izborne cikluse jesu sofisticiranija upotreba vještačke inteligencije, napadi na nove izborne tehnologe, ali i Izrael kao novi akter stranog uticaja.

Opšti izbori u Bosni i Hercegovini održani su 4. oktobra 2026. godine. Na izborima su birani/e članovi/ice Predsjedništva BiH i zastupnici/e u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH i Narodnoj skupštini Republike Srpske, kao i zastupnici/e u skupštinama deset kantona u Federaciji BiH. Glasači/ice su izabrali/e i predsjednika i dva potpredsjednika Republike Srpske. 

Ovo su prvi izbori u Bosni i Hercegovini na kojima su korišteni elektronski skeneri glasačkih listića i uređaji za identifikaciju birača/ica primjenom otiska prsta. 

Izborni dan protekao je bez većih incidenata koji bi ugrozili provođenje izbornog procesa. Ipak, međunarodni/e posmatrači/ce zabilježili/e su određene tehničke poteškoće u korištenju uvedenih izbornih tehnologija, primjedbe na složenost pojedinih procedura glasanja i brojanja, kao i probleme koji su se odnosili na tajnost glasanja. Prema ocjeni međunarodne posmatračke misije OSCE/ODIHR, uprkos ovim nedostacima, izborni dan protekao je uredno na posmatranim biračkim mjestima.

U Predsjedništvo BiH izabrani su Denis Bećirović, Darijana Filipović i Željka Cvijanović, dok je za predsjednika Republike Srpske izabran Savo Minić. U državnom parlamentu i entitetskim parlamentima najveći broj mandata osvojili su SDA i SNSD.

Izbori su naknadno poništeni na jednom biračkom mjestu u Bukviku, u Brčko distriktu, zbog nepravilnosti u pripremi glasačkog materijala. Biračima/cama s entitetskim državljanstvom Republike Srpske nisu bili osigurani glasački listići za izbor članova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH. Izbori su na ovom biračkom mjestu ponovljeni 18. oktobra.

Centralna izborna komisija BiH potvrdila je konačne rezultate Opštih izbora 3. novembra 2026. godine, nakon okončanja postupaka po prigovorima i žalbama pred CIK-om i Sudom BiH. Time je završen proces utvrđivanja izbornih rezultata i počeli su teći zakonski rokovi za formiranje vlasti na svim nivoima.

Transparency International BiH (TIBiH) i Koalicija “Pod lupom” objavili su 14. novembra da je CIK odbio “da dostavi informacije zabilježene na uređajima za identifikaciju i skenerima koje bi mogle pomoći u otkrivanju eventualnih izbornih manipulacija”. Riječ je o podacima o izlaznosti birača/ica po biračkim mjestima, kao i broju ljudi koji nije mogao biti identifikovan putem otiska prsta, te o spisku biračkih mjesta na kojima nije mogla biti korištena neka od tehnologija. TIBiH i “Pod lupom” tražili su i podatke o biračkim mjestima na kojima su uočena odstupanja između elektronskog i ručnog brojanja glasova. 

Kako se u tekstu objavljenom na stranici TIBiH navodi, “CIK je odbio dostaviti ove informacije, rezultati izbora su potvrđeni, a na sjednici gdje je odlučivano o zahtjevu za pristup informacijama rečeno je da bi se traženi podaci mogli pogrešno interpretirati”. 

Pregled ključnih nalaza monitoringa

Platforme Istinomjer i Raskrinkavanje su tokom izbornog perioda provodile kontinuirani monitoring informacijskog prostora u Bosni i Hercegovini. Monitoring je obuhvatio period prije, tokom i neposredno nakon zvanične kampanje, s obzirom na to da su izborne aktivnosti, plaćena politička promocija i objavljivanje manipulativnih sadržaja započeli i znatno prije 4. septembra, kada je zvanično počela kampanja. Ukupno je proizvedeno i objavljeno više od stotinu sadržaja: Raskrinkavanje je objavilo 50 analiza manipulativnih objava i praksi u medijima i na društvenim mrežama, dok je Istinomjer ocijenio 46 tvrdnji političkih aktera i objavio 11 širih analiza.

Monitoring je pokazao da su se u informacijskom prostoru dominantno ponavljale dezinformacijske taktike i tehnike viđene u prethodnim izbornim ciklusima. Pristrasno izvještavanje, izmišljene izjave, manipulisanje anketama i rad koordinisanih mreža botova i dalje predstavljaju primarni alat za diskreditaciju jednih i promociju drugih političkih aktera. Ipak, kampanju su obilježile i dvije značajne novine: prva je pojava sofisticiranijih oblika manipulacije uz upotrebu vještačke inteligencije, a druga, daleko ozbiljnija, bili su sistematski napadi na instituciju koja implementira izbore i širenje neutemeljenih teorija o pouzdanosti novih izbornih tehnologija, s ciljem podrivanja povjerenja građana/ki u cjelokupan izborni proces. 

Uz evidentno ignorisanje zakonskih zabrana izvještavanja o izborima na desetinama anonimnih portala koji su nekažnjeno uticali na volju birača i biračica, kampanja je ponovo poslužila kao poligon za političke obračune putem historijskih i regionalnih pitanja. Strateški vanjskopolitički ciljevi, poput puta BiH ka Evropskoj uniji, marginalizovani su i zloupotrijebljeni za dnevnopolitičku polarizaciju. Istovremeno, javni prostor trpio je snažan uticaj stranih zvaničnika i medija, prevashodno onih iz Srbije, Hrvatske i Rusije, koji su aktivno širili antizapadne narative i etničke tenzije u BiH, ali i podržavali određene stranke. Kao specifičan novi akter u kontekstu stranog uticaja izdvojio se i Izrael. Zvaničnim posjetama izraelskom državnom vrhu u samom jeku kampanje, Milorad Dodik je zloupotrijebio međunarodna pitanja kako bi putem izraelskih, ali i regionalnih medija plasirao opasne islamofobne narative i izmišljene terorističke prijetnje, nastojeći Republiku Srpsku pozicionirati kao ekskluzivnog saveznika u zaštiti kršćanskog identiteta.  

Dominantni narativi u izbornoj kampanji

Tokom kampanje za Opšte izbore 2026. godine primijećen je značajan broj narativa koji su bili prisutni i u ranijim izbornim ciklusima. Među njima su se posebno izdvajali nacionalistički i drugi polarizujući narativi kojima su produbljivane postojeće društvene i političke podjele, podsticano nepovjerenje među različitim etničkim i političkim grupama, a politički protivnici su predstavljani kao prijetnja interesima određenih zajednica.

Najizraženiji dodatak u informacionom okruženju, ujedno i dominantan dezinformativni narativ tokom izbornog perioda, odnosio se na nove izborne tehnologije. Iz različitih dijelova političkog i medijskog spektra dolazile su tvrdnje da su elektronski skeneri glasačkih listića i biometrijska identifikacija birača/ica previše komplikovani, nepouzdani i podložni manipulacijama, da se mogu hakovati ili zloupotrijebiti, pa čak i da bi njihova primjena pojedinim građanima i građankama mogla onemogućiti ostvarivanje biračkog prava (1, 2, 3, 4, 5, 6). Iako su tehnička primjena, sigurnost i pouzdanost novih sistema legitimne teme za javnu raspravu, dio medijskog i političkog diskursa napustio je okvir informisanja o konkretnim izazovima i prerastao u širenje neutemeljenih tvrdnji i teorija o mogućim manipulacijama izbornim rezultatima.

Ovaj narativ nije bio ograničen na predizbornu kampanju. Tvrdnje kojima se dovodila u pitanje pouzdanost novih tehnologija širile su se prije izbora, tokom izbornog dana, ali i nakon glasanja i objavljivanja prvih preliminarnih rezultata. Takvim tvrdnjama i načinom izvještavanja podrivano je povjerenje u integritet izbornog procesa i Centralnu izbornu komisiju BiH. Istovremeno, narativ je jačao rizik od obeshrabrivanja građana i građanki da učestvuju u izborima, odnosno poticanja sumnje u smisao i djelotvornost ostvarivanja biračkog prava.

Drugi važan tematski okvir koji je obilježio predizborni period bila je sahrana Ratka Mladića, bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske osuđenog za ratne zločine. Mladić je preminuo 27. augusta 2026. godine, neposredno pred početak izborne kampanje, a njegova smrt, komemoracija i sahrana u Beogradu 5. i 7. septembra bile su u fokusu javnog i medijskog prostora tokom značajnog perioda uoči izbora. Događaji vezani za sahranu, prisustvo zvaničnika Srbije i Republike Srpske te javne reakcije političkih aktera otvorili su prostor za ponovno širenje revizionističkih narativa o ratnoj prošlosti, ulozi Vojske Republike Srpske i presudama Haškog tribunala. U brojnim istupima političara iz Republike Srpske dominiralo je veličanje Mladića i predstavljanje njegovog sudskog procesa kao politički motivisanog, uz istovremenu relativizaciju zločina za koje je pravosnažno osuđen.

Ovi narativi nisu ostali izvan izborne kampanje; politički akteri koristili su ih i za međusobno obračunavanje. Kandidati i stranački predstavnici kritikovali su političke protivnike zbog njihovih reakcija na Mladićevu smrt i sahranu, bilo da je riječ o javnom iskazivanju podrške, slanju telegrama saučešća ili osudi njegovog veličanja. Time su pitanja odnosa prema ratnoj prošlosti i akterima osuđenim za ratne zločine postala dio predizborne političke komunikacije, dodatno pojačavajući polarizaciju. 

Značajan dio političke komunikacije tokom kampanje odnosio se na predstavljanje rezultata rada vlasti i institucija. Najveći broj javno iznesenih tvrdnji koje je provjeravao Istinomjer odnosio se upravo na ovu temu, pri čemu su politički akteri često preuveličavali vlastite uspjehe, pripisivali svojim strankama zasluge za rezultate koji nisu bili u njihovoj nadležnosti ili umanjivali rezultate političkih protivnika. Tako je premijer FBiH Nermin Nikšić tvrdio da su realizovane sve mjere iz njegovog ekspozea, dok je ministar saobraćaja u Vladi Kantona Sarajevo Adnan Šteta iznosio tvrdnje o ispunjenju svih obećanja SDP-a na federalnom i kantonalnom nivou, što nije bilo u skladu s rezultatima Istinomjerovog monitoringa. Bakir Izetbegović, s druge strane, pripisivao je SDA zasluge za otvaranje 120.000 novih radnih mjesta u periodu od 2015. do 2023. godine.

Sličan obrazac bio je prisutan i u tvrdnjama kojima su političari pokušavali diskreditovati protivnike ili osporiti njihove rezultate i političko djelovanje. Takve tvrdnje odnosile su se na rad i javne aktivnosti pojedinih političara, trajanje učešća stranaka u vlasti, rezultate prethodnih saziva institucija, ali i na funkcije i nadležnosti državnih zvaničnika. Zabilježene su i neutemeljene interpretacije sudskih postupaka i presuda, uključujući tvrdnje o slučaju bivšeg premijera FBiH Fadila Novalića. Ovakvo selektivno predstavljanje činjenica pokazuje da su provjerljive informacije o radu institucija i političkih aktera i tokom ove kampanje bile predmet političkog nadmetanja, pri čemu su se podaci često koristili izvan konteksta kako bi se potvrdio vlastiti uspjeh ili osporio rad političkih protivnika.

Evropska unija u kontekstu Opštih izbora

Evropski put Bosne i Hercegovine i reforme neophodne za približavanje članstvu u Evropskoj uniji nisu bili među dominantnim temama kampanje za Opšte izbore 2026. godine. Monitoring informacijskog okruženja ukazuje na to da su ove teme u javnom prostoru bile zastupljene marginalno, svedene pretežno na deklarativnu retoriku i diplomatske susrete, a rijetko na konkretne predizborne programe. Netom prije početka kampanje, član Predsjedništva BiH Željko Komšić je na sastanku sa šefom Delegacije EU u BiH Luigijem Sorecom istakao da evropska perspektiva BiH „nema drugu alternativu“. Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković tvrdio je da zastoj na tom putu otvara prostor stranom malignom uticaju i da je članstvo i dalje strateški cilj BiH, dok je kasnije od Evropskog parlamenta tražio jači pritisak EU na unutrašnje blokade i ruski uticaj. Predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto govorila je sa Sorecom o Reformskoj agendi i o problemu bh. prevoznika, a zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Denis Zvizdić ocijenio je da je BiH od „evropskog zamaha“ došla do potpune blokade.

U političkom diskursu stranaka koje su evropske integracije deklarisale kao strateški cilj, izjave su se često svodile na opšta mjesta o „evropskim vrijednostima“ i na pozicioniranje sebe kao pouzdanih partnera EU. NiP je tako ovu temu uvrstio u stranački manifest, uz državnost i reforme. Kandidatkinja HDZ-a BiH za Predsjedništvo BiH Darijana Filipović poručila je da HDZ „predvodi evropski put“, da članstvo u EU nema alternativu i da „drugi kalkuliraju“. U izbornom programu HDZ-a BiH navedeno je da će stranka nastaviti „predvoditi integracijske procese“ prema članstvu u EU i NATO-u, a lider SDP-a BiH Nermin Nikšić rekao je, predstavljajući program, da je politika SDP-a na državnom nivou „novi zamah evropskog puta“. 

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović, kandidat koalicije „Ujedinjeni za državu BiH“, rekao je da punopravno članstvo ostaje strateški cilj, ali da evropska budućnost nije moguća uz segregaciju djece i diskriminaciju. Dio medija kritikovao je ova ponavljanja obećanja, uz podsjećanje da mnoge stranke pred izbore izbjegavaju konkretna obećanja o članstvu, dok su u praksi i dalje izostajali ključni zakoni i glavni pregovarač, čime su ugrožena sredstva iz Plana rasta.

SDA i Naša stranka nisu evropski put stavile u fokus kampanje niti su nudile program pristupanja. Naša stranka koristila je EU kao argument protiv HDZ-a BiH i SNSD-a: ministar komunikacija i prometa Edin Forto kazao je da je BiH stala kada je „određena politika odlučila da bude bliža Moskvi nego Briselu“ i da SNSD i HDZ imaju prešutni sporazum da se reforme obustave. Ova je stranka premijeru Hrvatske Andreju Plenkoviću poručila i da je teško govoriti o evropskim vrijednostima, a prešutjeti Čovića. Forto je EU spominjao i praktično, kao adresu za rješenje problema bh. prevoznika. Predsjednica Naše stranke Sabina Ćudić, komentarišući sahranu Ratka Mladića, ocijenila je da podsjetnik Marte Kos o evropskim vrijednostima nije dovoljan i zatražila sankcije kako se Srbija ne bi približila EU. Predsjednik SDA Bakir Izetbegović EU je u kampanji vezao uz poruke o zaštiti Bošnjaka, Srebrenici i sahrani Ratka Mladića pa se tako EU uz SDA u medijima pojavljivala posredno kroz spor o vrijednostima i ratnoj prošlosti, a ne kroz pregovore o pristupanju.

S druge strane, u retorici SNSD-a Evropska unija je često predstavljana kroz prizmu prijetnje i uklapana u šire antizapadne narative. Nakon sastanka u Moskvi s Vladimirom Putinom, lider SNSD-a Milorad Dodik izjavio je, u pratnji premijera RS i kandidata SNSD-a za predsjednika RS Save Minića, da „zlo briselskih kancelarija osjećamo svaki dan“. 

Evidentno je da su EU teme u predizbornom periodu poslužile isključivo kao retoričko sredstvo, bilo za deklarativno pozicioniranje, međusobne obračune ili demonizaciju političkih protivnika,  dok su suštinska pitanja i stvarni koraci ka članstvu skoro u potpunosti izostali iz izbornih programa.

Strani uticaji u kampanji

Kao i u ranijim izbornim ciklusima, kampanja za Opšte izbore 2026. godine odvijala se uz prisustvo političkog i medijskog uticaja stranih aktera, prevashodno iz Srbije i Hrvatske, ali i Ruske Federacije. Uplitanje stranih zvaničnika u domaći politički diskurs manifestovalo se otvorenom i javnom podrškom određenim političkim opcijama, učestvovanjem na predizbornim skupovima i drugim okupljanjima, i zajedničkim plasiranjem antizapadnih i polarizujućih narativa kojima su se dodatno produbljivale političke i etničke podjele u Bosni i Hercegovini.  

Zvaničnici i institucije Republike Srbije i Ruske Federacije aktivno su, direktno i medijski, podržavali vladajuće strukture u Republici Srpskoj, prvenstveno kandidate SNSD-a. Putem zvaničnih posjeta, poput odlaska delegacije Republike Srpske u Moskvu neposredno pred izbore, te izjavama najviših ruskih zvaničnika, uključujući Vladimira Putina i Dmitrija Medvedeva, kreiran je narativ o strateškom savezništvu usmjerenom protiv Zapada. Istovremeno, zapadne države i međunarodne institucije, poput OHR-a i Evropske unije, predstavljene su kao maliciozni akteri koji vrše politički pritisak i narušavaju autonomiju entiteta. 

Važan kontekst za razumijevanje intenziteta ovog uplitanja predstavlja činjenica da su u jeku kampanje u BiH raspisani vanredni parlamentarni izbori u Srbiji, zakazani za 25. oktobar. Ovakvo preklapanje dviju kampanja rezultiralo je dodatno pojačanim prisustvom zvaničnika i medija iz Srbije u domaćem javnom prostoru. Zvaničnici iz Srbije učestvovali su na završnim skupovima u Republici Srpskoj promovišući ideju „srpskog sveta“ i jedinstvenog političkog prostora, dok su politički predstavnici iz Hrvatske, uključujući premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića, pružali otvorenu podršku kandidatima HDZ-a BiH, uz ponavljanje narativa o ugroženosti Hrvata u BiH i neophodnosti osiguravanja „legitimnog predstavljanja“.  

Ovakva direktna politička podrška bila je usklađena sa sistematičnim i pristrasnim izvještavanjem ruskih državnih medija u regiji (RT Balkan, Sputnik i Pravda). Monitoring Raskrinkavanja pokazao je jasan obrazac po kojem su ovi portali u potpunosti ignorisali opozicione kandidate, dok su izjave i aktivnosti zvaničnika SNSD-a prenošene redovno, afirmativno i bez kritičkog otklona. Ovi su mediji, sinhronizovano s retorikom vladajućih struktura u RS, poslužili kao platforme za širenje nepovjerenja u Centralnu izbornu komisiju BiH i tek uvedene izborne tehnologije. U ovom kontekstu posebno se izdvajaju nastupi aktera poput Srđana Mazalice, predsjednika poslaničke grupe SNSD-a, koji je, gostujući na RT-u, osporavao pouzdanost softvera i skenera tvrdeći da je „jedino ručno brojanje verodostojno“. Putem ruskih portala ova su tehnička pitanja pretvarana u političke teze o navodnim izborima po „Šmitovom receptu“, pri čemu su stranim miješanjem okarakterisani isključivo potezi zapadnih institucija, dok je uplitanje Moskve tretirano kao prirodno savezništvo.  

Osim toga, zabilježeno je i ciljano iskorištavanje međunarodnih tema za plasiranje neutemeljenih narativa o sigurnosnim prijetnjama i širenje islamofobije. U jeku izborne kampanje, Milorad Dodik realizovao je dvije zvanične posjete Izraelu. Tokom prve posjete, 7. septembra, sastao se s izraelskim predsjednikom Isaacom Herzogom, dok je prilikom druge posjete, 16. i 17. septembra, razgovarao s premijerom Benjaminom Netanyahuom. Ove susrete Dodik je iskoristio da Republiku Srpsku pozicionira kao saveznika Izraela u suočavanju s izmišljenim zajedničkim prijetnjama, nadovezujući se na svoje ranije tvrdnje u izraelskim medijima da „suživot Srba i muslimana u BiH nije moguć“. Nakon sastanaka iznosio je lažne tvrdnje o povratku više od 180 pripadnika tzv. Islamske države u BiH, a za Jerusalem Post ovaj je put optuživao Bošnjake u Sarajevu za „sistemsku mržnju prema Jevrejima“, nastojeći predstaviti entitet kao zaštitnika kršćanskog identiteta. Ovaj narativ o sigurnosnoj i terorističkoj prijetnji iz BiH širio se i regionalno; netačnu tvrdnju Željke Cvijanović da su počinioci napada 11. septembra imali pasoše BiH ubrzo je, u postizbornom periodu, u sličnom kontekstu ponovio i poslanik u Skupštini Crne Gore Milan Knežević, nastojeći dodatno narušiti međunarodni ugled države.  

Ovi primjeri pokazuju u kojoj je mjeri uplitanje stranih političkih i medijskih aktera i dalje konstanta u domaćoj politici. Putem izjava, posjeta i medijskih kampanja vrši se snažan i usmjeren uticaj na politički diskurs i predizbornu atmosferu, što jasno ukazuje na to da se izborni procesi u BiH ne odvijaju isključivo unutar njenih granica. Oni su pod snažnim uticajem regionalnih i međunarodnih interesa, pri čemu se ovakve veze najčešće koriste za promociju polarizirajućih narativa koji dodatno produbljuju etničke podjele i sistemski otežavaju izgradnju stabilnog demokratskog okruženja u Bosni i Hercegovini. Sveobuhvatne nalaze o načinima na koje su strani akteri učestvovali u kampanji i kako su ruski mediji izvještavali o izborima u BiH čitajte u detaljnim analizama Istinomjera i Raskrinkavanja.

Mizoginija i diskreditacija političarki

Raskrinkavanje je tokom kampanje za Opšte izbore 2026. godine zabilježilo brojne primjere seksističkog i mizoginog sadržaja usmjerenog prema izbornim kandidatkinjama. Umjesto njihovog političkog rada, stavova i programa, u fokusu pojedinih medijskih izvještaja i objava na društvenim mrežama bili su fizički izgled, odijevanje i privatni život kandidatkinja. Nazivane su pogrdnim imenima, bile su izložene seksističkim optužbama i ličnim napadima, a u pojedinim objavama bilo je i otvorenih poziva na nasilje.

Mizoginija je korištena i kao sredstvo političke diskreditacije kandidata, putem omalovažavajućih poređenja sa ženama i dodjeljivanja uloge žene kandidatima, što bi trebalo umanjiti njihov politički kredibilitet. Zabilježena je i instrumentalizacija nasilja nad ženama u međustranačkim obračunima, pri čemu je ozbiljan problem nasilja korišten kao sredstvo političkog prepucavanja.

Ovi primjeri pokazuju da se žene u političkom prostoru i dalje suočavaju s drugačijim i diskriminatornim kriterijima u odnosu na svoje muške kolege. Korištenje rodnih stereotipa, seksističkih uvreda i mizoginih napada za diskreditaciju političkih protivnica ne predstavlja samo oblik štetnog političkog diskursa, već može dodatno marginalizovati žene i obeshrabriti njihovo učešće u političkom i javnom životu.

Detaljan pregled primjera ovakve negativne prakse u informacijskom okruženju uoči izbora 2026. godine čitajte u analizi Raskrinkavanja na ovom linku. 

Taktike i tehnike dezinformisanja i manipulacije u kampanji

Monitoring Raskrinkavanja i Istinomjera tokom kampanje za Opšte izbore 2026. godine pokazao je da su brojne taktike i tehnike dezinformisanja i manipulisanja javnosti, identifikovane u ranijim izbornim ciklusima, ponovljene i ove godine. Među njima su bili izmišljene izjave pripisane kandidatima, pristrasno izvještavanje pojedinih portala (1, 2), promotivni intervjui s kandidatima obilježeni lagodnim i nekritičkim pitanjima, kao i neadekvatno predstavljanje ili izmišljanje anketa i istraživanja javnog mnijenja. Činjenica da je Raskrinkavanje slične primjere bilježilo i tokom prethodnih izbornih kampanja ukazuje na učestalo ponavljanje istih obrazaca manipulacije.

Jedna od novina u ovoj kampanji bilo je dijeljenje sadržaja kreiranih ili izmijenjenih pomoću vještačke inteligencije (AI) u svrhe političke diskreditacije. Iako takvi primjeri nisu bili brojni niti su dostigli razmjere zabilježene u nekim drugim državama (1, 2, 3), uočeni su oni u kojima su dijeljene AI generisane i montirane fotografije (1, 2), deepfake sadržaji, ali i suptilniji oblici manipulacije, poput navodnih AI procjena izbornih rezultata predstavljenih kao relevantne prognoze. Ovi slučajevi ukazuju na širenje repertoara manipulativnih tehnika i nove izazove u provjeri autentičnosti sadržaja za građanke i građane.

Značajan dio manipulacija širio se i putem koordinisanih mreža naloga i stranica na društvenim mrežama. Identifikovane su Facebook stranice koje su objavljivale identične sadržaje s ciljem promocije pojedinih političkih opcija i diskreditacije njihovih protivnika, kao i slučajevi u kojima su objave anonimnih profila naknadno prenošene u medijima, uključujući javne medije u Republici Srpskoj. 

Posebno su značajni primjeri mreža botova i drugih sumnjivih profila u komentarima na Facebooku (1, 2). Na stranicama političkih stranaka i kandidata identifikovane su grupe naloga koji su ostavljali veliki broj vrlo sličnih, pretežno pozitivnih komentara. Takvim koordinisanim djelovanjem stvaran je vještački utisak široke podrške ovim kandidatima i strankama. Ovakve mreže nastoje oblikovati percepciju javnog mnijenja, povećati vidljivost političkih poruka i učiniti da koordinisano proizvedena neautentična podrška izgleda kao spontana reakcija velikog broja građana/ki.

Posmatrano u cjelini, jedan od najvažnijih zaključaka monitoringa jeste da je diskreditacija političkih protivnika bila dominantan cilj velikog broja zabilježenih manipulacija. Od izmišljenih izjava i pristrasnog izvještavanja do AI generisanih sadržaja i koordinisanih mreža naloga, različite tehnike korištene su za narušavanje ugleda pojedinih kandidata/kinja i stvaranje negativne slike o njihovom političkom djelovanju, ponekad uz istovremenu promociju njihovih protivnika. Iako su se pojavili novi alati i načini proizvodnje manipulativnog sadržaja potpomognuti vještačkom inteligencijom, osnovni obrasci političkog dezinformisanja ostali su uglavnom isti.

Anonimni portali opet izvještavali uprkos Izbornom zakonu

Raskrinkavanje je tokom kampanje za Opšte izbore 2026. godine ponovo zabilježilo masovno kršenje Izbornog zakona u izvještavanju anonimnih portala. Ista praksa zabilježena je i u dva ranija izborna ciklusa, nakon uvođenja zabrane portalima bez transparentnog vlasništva da izvještavaju o izborima (1, 2). 

Naime, izmjenama Izbornog zakona koje je OHR nametnuo u martu 2024. godine propisano je da su online mediji koji izvještavaju o izbornoj kampanji obavezni osigurati javne i transparentne informacije o svom vlasništvu. Ipak, prema analizi Raskrinkavanja, više od 50 anonimnih portala aktivno je izvještavalo o ovogodišnjoj kampanji, iako nisu ispunjavali zakonsku obavezu transparentnosti vlasništva.

Pojedini anonimni portali nisu samo izvještavali o izborima već su aktivno učestvovali u kampanji, otvoreno favorizujući određene kandidate/kinje i stranke, dok su druge nastojali diskreditovati. Na njima su objavljivane i dezinformacije i manipulativni sadržaji povezani s izborima. Time su ovi portali, osim kršenja odredbi o transparentnosti, dovodili u pitanje i zakonom propisane principe uravnoteženosti, jednakog pristupa, pravičnosti i nepristrasnosti u izvještavanju o izborima.

Iako je ovo bila treća izborna kampanja zaredom tokom koje je dokumentovano ovakvo kršenje Izbornog zakona, implementacija ovog člana Izbornog zakona izostaje. Problem ostaje u neprecizno definisanim nadležnostima i nepostojanju efikasnih mehanizama za sankcionisanje. Dok Centralna izborna komisija i Regulatorna agencija za komunikacije ne prepoznaju nadležnost nad online medijima, a Vijeće za štampu i online medije djeluje kao samoregulatorno tijelo, bez mogućnosti izricanja sankcija, zakonske odredbe ostaju bez stvarne primjene. Tako se nastavlja praksa anonimnih portala koji aktivno učestvuju u izbornoj kampanji, bez transparentnosti i odgovornosti za način na koji izvještavaju.

Detaljnu analizu ovog fenomena čitajte na portalu Raskrinkavanje na ovom linku. 

Monitoring još jednom ukazao na nužnost jačanja izbornog integriteta

Opšti izbori 2026. godine, kako je pokazao monitoring informacijskog okruženja, ogolili su sistemske nedostatke u pripremi i zaštiti izbornog procesa u digitalnom okruženju. Masovno i značajnim dijelom nekažnjeno kršenje zakona od anonimnih portala, ali i političkih i medijskih aktera, pokazalo je da je postojeći zakonodavni okvir nedovoljan, ali i nemoćan bez širih sistemskih pristupa i većih kapaciteta institucija.

Nesmetano širenje dezinformacija i rad koordinisanih mreža na društvenim mrežama potvrdili su kritičan nedostatak funkcionalnih kanala za komunikaciju i eskalaciju problema s velikim online platformama (VLOPs), koje su još jednom odigrale ključnu ulogu u omogućavanju ugrožavanja izbornog integriteta. Iako takve platforme imaju i sopstvena pravila vezana za sadržaj i aktere, ovaj je monitoring još jednom pokazao da se ona ne implementiraju, što je direktna posljedica nepostojanja zakona koji ih na to primoravaju.

Zaštita integriteta izbora u Bosni i Hercegovini ne može biti isključivo unutrašnje pitanje, već mora postati dio širih evropskih napora za jačanje demokratske otpornosti i borbu protiv stranog uticaja. Kao zemlja kandidatkinja, BiH se mora aktivnije uključiti u inicijative poput Evropskog demokratskog štita (European Democracy Shield) i uspostaviti snažniju saradnju državnih institucija, civilnog društva i medija s relevantnim tijelima Evropske unije. Izgradnja domaćih kapaciteta, zakonsko regulisanje informacijskog prostora i uspostavljanje funkcionalne saradnje s velikim online platformama zadaci su koji se moraju početi rješavati odmah, kako bi institucije i društvo idući izborni ciklus dočekali s adekvatnim mehanizmima za odbranu izbornog integriteta.  

(Dalio Sijah, Emir Zulejhić, Marija Ćosić i Rašid Krupalija)