Analiza Istinomjera: Počelo odbrojavanje za partije na vlasti – još godina dana za ispunjenje obećanja

Do novih izbora u Bosni i Hercegovini ostalo je još godinu dana. Petog oktobra 2014. građani i građanke još jednom će dobiti priliku da ocijene rad svojih predstavnika/ca koje su izabrali/e prije tri godine i odluče hoće li im ponovo pokloniti povjerenje. U prethodne tri godine, nijedna od stranaka koje učestvuju u vlasti na državnom i entitetskim nivoima nije se dobro pokazala u ostvarivanju svojih predizbornih obećanja. Ponešto je započeto, mnogo toga ostalo je nezapočeto ili je zaustavljeno, a ispunjenih obećanja gotovo da i nema – čak i ono malo obećanja koja bi se mogla nazvati „ispunjenim“, najčešće se odnose na održavanje zateknutog stanja, a ne na konkretne promjene koje bi poboljšale život građana i građanki.

Od današnjeg dana, Istinomjer (www.istinomjer.ba) će početi „odbrojavanje“ do izbora 2014. godine i svakog mjeseca objaviće izvještaj o tome koliko su sve partije na vlasti u BiH uradile da poprave ovaj katastrofalan rezultat i ispune obećanja koja su dale građanima/kama Bosne i Hercegovine prije izbora 2010. godine. Tim povodom, želimo podsjetiti građane i građanke BiH, ali i njihove izabrane predstavnike/ce, na neka od obećanja vladajućih partija, za čije ispunjenje im je ostalo još godinu dana.

Visoki računi građana/ki za grijanje na struju u zimskim mjesecima, mogli bi se smanjiti ako se zaista uspostavi nova infrastruktura za distribuciju plina u više gradova u FBiH, što je na izborima 2010. obećala Narodna stranka „Radom za boljitak“ (no gasifikacija se do sada uglavnom provodila samo na teritoriji SBK, bez značajnijih rezultata u drugim dijelovima FBiH).  Doprinijela bi tome i izgradnja gasovoda Bosanski Brod – Zenica – Slavonski Brod koji je obećala Stranka demokratske akcije. Istovremeno, građani/ke FBiH mogli/e bi disati čistiji zrak ako bi se ispunilo još jednoobećanje NSRzB, o uvođenju posebnih poreza za zagađivače, te poreskih olakšica za one privredne subjekte koji se potrude oko ispunjavanja ekoloških standarda u svom radu. Istom bi se mogli nadati i građani/ke RS ako bi nadležne institucije provele usvojene planove za poboljšanje kvaliteta vazduha i o tome ih redovito obavještavati, kako je to obećala Socijalistička partija Republike Srpske.

Penzioneri i penzionerke u FBiH sigurno bi cijenili/e ispunjavanje obećanja Socijaldemokratske partije o obaveznoj zdravstvenoj zaštiti za sve osobe starije od 65 godina, dok bi starijim osobama koje nemaju penziju niti bilo kakva druga primanja, život sigurno izgledao mnogo drugačije ako bi se zaista obezbijedila „socijalna penzija“, kako je to bilo najavljeno još jednim SDP-ovim obećanjem. Penzioneri i penzionerke u Republici Srpskoj, koji trenutno primaju najmanje penzije u regionu,  još više bi „profitirali“ od ispunjenja predizbornog obećanja SNSD-a o podizanju prosječne penzije na nivo od 60% prosječne plate.

Koliko bi kvalitetna i potpuna zdravstvena zaštita značila izbjeglim i raseljenim licima, od kojih se mnoga i dalje bore sa neriješenim statusima i administrativnim problemima, vjerovatno nije potrebno dodatno objašnjavati. Odlazak kod ljekara/ki postao bi, također, mnogo prijatnije iskustvo za građane/ke ako bi se ispunilo obećanje SNSD-a o uvođenju elektronskog zdrаvstvenog kаrtonаkoji bi skratio vrijeme provedeno u hodnicima domova zdravlja i mnoge procedure koje svakodnevno zamaraju pacijente u Republici Srpskoj.

Poljoprivrednici bi odahnuli kada bi im se obezbijedili obećani veći poticaji sa entitetskog nivoa, čak i ako oni ne bi dostigli milijardu konvertibilnih maraka, koliko im je obećala NSRzB. Ako bi se ispunila i obećanja mnogih stranaka o posebnom ulaganju u izvoz poljoprivrednih proizvoda, od toga bi koristi imala ne samo poljoprivreda, nego i cijela ekonomija. Uspostavljanje ministarstva za poljoprivredu na državnom nivou, koje su obećali SBBBiH, SDA i HDZ1990, otvorilo bi vrata i više nego potrebnim IPA fondovima za razvoj poljoprivrede, koje do sada nismo uspjeli dobiti zbog neusklađenosti rada entitetskih institucija u oblasti poljoprivrede.

Broj radnji sa zapečaćenim vratima i obavijestima o zatvaranju, koje svakodnevno i u sve većem broju viđamo na ulicama naših gradova, sigurno bi se smanjio ako bi se formirao Fond za razvoj mikro, malih i srednjih preduzeća, kako je to obećala SDA. Doprinijelo bi tome i ispunjavanje obećanja NSRzB o manjem oporezivanju i smanjivanju „papirologije“ za zanatske djelatnosti. Male radnje bi također „procvjetale“ ako bi se ispunilo obećanje SP RS o posebnim stimulacijama za razvoj porodičnih biznisa i posebnoj zaštiti malih trgovinskih radnji od konkurencije u vidu velikih trgovinskih lanaca, sa kojom se teško mogu nositi pored svih poreskih i administrativnih opterećenja. Nema sumnje da bi se sve to znatno lakše ostvarilo ako bi, porastom zaposlenosti (koji je obećala baš svaka partija na vlasti), porasla i kupovna moć osiromašenih građana i građanki.

U teškoj materijalnoj situaciji sa kojom se suočava sve veći broj građana/ki u BiH, veliko bi olakšanje predstavljalo ukidanje oporezivanja osnovnih životnih namirnica, ili barem smanjivanje PDV-a na esencijalne životne potrepštine. Mnoge su partije obećale da će uraditi upravo to i na neki smanjiti troškove života putem redefiniranja stope poreza na na dodatnu vrijednost. Do sada u tom pravcu nisu učinile nijedan značajan korak, iako su pokretane takve inicijative, ali bezuspješno. Ukoliko bi se u narednih godinu dana ozbiljno pristupilo radu na ovom problemu, građani i građanke bi možda dočekali/e da prije izbora 2014. godine mogu otići u prodavnicu uz malo manje bora na čelu, znajući da se ne moraju brinuti barem za to da li će moći kupiti osnovne namirnice za sebe i svoje porodice i istovremeno uspjeti na vrijeme platiti mjesečne račune.

Svakog ko je barem jednom zakasnio/la na važan sastanak u drugom gradu, ili je zbog „kotrljanja“ po dotrajalim i oštećenim cestama morao/la potrošiti nemali novac na opravku automobila, obradovalo bi otvaranje 140 km autoputa u Federaciji BiH koje je obećala SDA, ili izgradnje čitavemreže autoputeva (sa sve pratećim industrijskim zonama) u Republici Srpskoj koju je obećao SNSD.

Ovo su samo neka od 1569 obećanja koja su dale partije na vlasti u Bosni i Hercegovini, Republici Srpskoj i Federaciji Bosne i Hercegovine. Kada bi se barem jedan dio njih ostvario, građani i građanke osjetili bi ove i mnoge druge promjene u svakodnevnom životu, što bi vjerovatno znali nagraditi na predstojećim izborima. Iako je veći dio aktuelnog mandata protekao u političkim krizama, proizišlim iz činjenice da su se sve vladajuće partije mnogo više bavile same sobom, svojim koalicionim sporazumima i nesporazumima, podjelom funkcija i borbom za održavanje na vlasti, a mnogo manje realnim i brojnim problemima sa kojima se svakog dana suočavaju građani/ke BiH, još nije kasno da se situacija barem donekle promijeni. Sa druge strane, nastave li sa dosadašnjom praksom zanemarivanja sopstvenih izbornih obećanja i i ignorisanja potreba ljudi čijim glasovima su došle na vlast, bh. partije mogle bi se za godinu dana suočiti sa više nego opravdanim nezadovoljstvom ljudi kojima su obećale mnogo, a do sad im nisu „isporučile“ ni 2% obećanog.

(Istinomjer.ba)