Godišnjica “Revolucije”- Građani u BiH više nemaju strah od bahate vlasti!
“Tih nekoliko dana koliko su trajali protesti osjećao sam se čovjekom, građaninom i bar u tih nekoliko dana bio sam neki blagi optimista da su promjene na bolje moguće”
Najveća društvena mreža na svijetu prije nekoliko dana proslavila je svoj jedanaesti rođendan. Možda i najzanimljiviji poklon Facebook je dobio od Vlade Republike Srpske i to u vidu novog Zakona o javnom redu i miru a koji je i ovaj virtuelni prostor smjestio pod pojam javnog mjesta.
Sedmog februara navršilo se tačno godinu dana od kad je jedan odistinski javni prostor bio preplavljen izljevom opravdanog nezadovoljstva građana ove zemlje. Tadašnja „bosanska revolucija“ izvela je na ulice desetine hiljada gnjevnih i gladnih ljudi koji su tražili da se nešto u ovoj zemlji promijeni.
Rezultat demonstracija je bila smjena nekoliko kantonalnih vlada, ali i obećanja od strane domaćih političara kako će sve „od sad“ sve biti drugačije. A nije bilo.
U takvom sveopštem gnjevu, građani BiH preživjeli su majske poplave, ali i dočekali Opšte izbore, koji ne da nisu donijeli očekivane promjene, već nisu donijele ni novu vlast.
Bosna i Hercegovina ušla je u četvrti mjesec od izbora bez konstituisanog Savjeta ministara, Federacija BiH još uvijek nema formiranu vladu.
Sedmog februara 2015. godine, dakle tačno na godišnjicu „Revolucije“, na ulicama bosanskohercegovačkih gradova nije se skupilo više od hiljadu građana sveukupno.
Februar 2014 : Februar 2015 – Pojedena godina
Šta se to dogodilo tog sedmog februara 2014. godine a što je rezultiralo eskalacijom bijesa građana BiH prema institucijama vlasti u BiH, a od čega smo očekivali daleko više nego što smo, realno, dobili?
Prošlogodišnji februarski protesti u BiH bili su susret očajnih ljudi i bahate vlasti koja je sama sebi svrha“kaže za BUKU prof. Enes Osmančević sa tuzlanskog Univerziteta.
“Ljudi su pokušali da skrenu pažnju na probleme opljačkanih fondova i preduzeća, siromaštvo u kome žive i pogubnu povezanost politike, pravosuđa i tajkuna. Vlast nije imala sluha za te poruke i umjesto razumijevanja, vlast je odgovorila policijskom silom, što je iziritiralo prosvjednike. Tako je, umjesto dijaloga nastupila destrukcija, paljevine, razbijanja… Još jednom je izostalo mirno i postupno rješavanje problema, koje bi zamjenilo višegodišnje, ili višedecenijsko trpljenje koje prerasta u destrukciju.“ kaže Osmančević.
Prema njegovom mišljenju, Bosna i Hercegovina, godinu dana nakon protesta izgleda još sumornije i jadnije. Sve više je siromašnih ljudi i onih na granici siromaštva. Sve više je nezaposlenih.
“Očajni ljudi se kreću od nemila do nedraga, tražeći spas, a vlast je indiferentna i nesposobna da bilo šta riješi. Nezaposlenih je sve više, lične i imovinske sigurnosti sve manje. Sela su prazna, malo ko obrađuje zemlju, proizvodi hranu.Gradovi i kasabe su prenapučeni, prljavi i zapušteni, jedva se održavaju funkcije javnog prijevoza, grijanja, opskrbe”
On kaže da većina čeka čudo, možda i u novim kreditima MMF-a. Niko i ne pomišlja mobilizirati ljude, okrenuti se vlastitim potencijalima i početi teško raditi.
„Umjesto one Čerčilove – “Mogu vam obećati samo krv, znoj i suze”, vlast obećava nemoguće, a očajni ljudi žele povjerovati tim obećanjima, jer – nada umire posljednja.“ kaže naš sagovornik.
“Prošlogodišnje proteste sam vidio kao logičan nastavak gradjanskog bunta protiv nesposobne kriminalne vlasti u BiH koji je evidentan već nekoliko godina medju svim dijelovima društva” tvrdi za BUKU aktivista Darko Brkan iz Udruženja “Zašto ne”
“Eskalacija nasilja je takodjer bila očekivana, jer smo do toga došli nakon godina protesta i zahtijeva za boljim radom vlasti, a posebno jer su ovim protestima prethodili JMBG protesti i blokada Parlamenta BiH iz juna i jula 2013. godine” kaže Darko Brkan.
Sami protesti su pokazali da su gradjani očajni i spremni na sve, ali i da su predstavnici vlasti po prvi put ozbiljno shvatili gradjane i njihov bijes, te je to rezultiralo i padom četiri kantonalne vlade.
“Mislim da je u tom trenutku to bila velika pobjeda gradjana i potencijal za značajne promjene, ali je u periodu nakon protesta taj potencijal pao zbog različitih razloga” kaže naš sagovornik iz Udruženja “Zašto ne”
Aktivista Darjan Bilić kaže da je februarske proteste u BiH doživio kao pomak naprijed u smislu stvaranja odgovorne vlasti koja djeluje i radi ne samo u interesu političke stranke iz koje dolazi i određenih grupacija koje je podržavaju.
“Tih nekoliko dana koliko su trajali protesti osjećao sam se čovjekom, građaninom i bar u tih nekoliko dana bio sam neki blagi optimista da su promjene na bolje moguće” kaže za BUKU Bilić.
Darjan Bilić, međutim, kaže da mu BiH izgleda još i gore, ali ne zbog protesta i njihovog eventualnog neuspjeha, već zbog režima koji svima nama upravlja, zbog poplava koje su nas pogodile u maju, a da režim nije prstom mrdnuo da sanira bilo šta.
“Ja se zaista bojim kako će izgledati BiH ako ne bude još i artikulisanijih i hrabrijih društveno-socijalnih dešavanja koji trebaju potaknuti promjene u načinu funkcionisanja vlasti, ovo mislim jer ne postoji princip odgovornosti u funkcionisanju vlasti na bilo kom nivou, a prilike kako u zemlji tako i oko nas su sve gore” kaže naš sagovornik.
Očekivanja nakon Revolucije – Izgubljena još jedna godina
“Od prošlogodišnjih protesta nije se, na žalost, ništa bitnije promijenilo” kaže za naš portal prof. Osmančević.
“Izgubljena je još jedna godina u nerealnim obećanjima diletanata koji su se predstavljali kao eksperti, stranačkih apartačika koji su se prikazivali kao nestranački, samostalni pojedinci, i kao takvi zaposjeli vlast u Tuzlanskom kantonu. Ta kvaziekspertska Vlada TK, obećavala je nemoguće, ono što su očajni ljudi željeli čuti. Na žalost – vlast nije učinila ništa dobro. Tačnije, čini se da su učinili više lošeg nego sve prethodne Vlade TK zajedno” kaže Osmančević.
Jedino što bi pažljivi promatrač mogao pronaći da je neki pozitivan pomak u ovih godinu dana je triježnjenje, tačnije tu i tamo povremena iskra trezvenog, kritičkog mišljenja o potrebi stvaranja novih društvenih odnosa zasnovanih na učenju, radu, novostvorenim vrijednostima i iskrenosti.
„No, to je spor i bolan proces triježnjenja“, kaže Enes Osmančević.
Darko Brkan kaže da je BiH trenutno u stalnom padu na svaki način, vlast nije još formirana, a skoro 4 mjeseca nakon izbora, svi pokazatelji govore da smo u goroj situaciji nego ranije, a još nije jasno koja će biti strategija nove vlasti za oporavak.
„Jedino sto je potencijalna šansa jeste novi pristup EU našoj državi, koji bi mogao otvoriti put ka nužnim i bolnim reformama koje jedine mogu donijeti poboljšanje, kao i osjećaj u javnosti da je trenutna situacija neodrživa, te da gradjani sada konačno znaju način kako da “razgovaraju” sa vlastima ukoliko nisu zadovoljni“ tvrdi Brkan za BUKU.
Pozitivni efekti protesta su veoma malo vidljivi, prije svega zbog toga što je postprotestni proces vodjen pogrešno, i u smislu strategije i u smislu ciljeva.
“Izgradnja pokreta iz onoga sto se desilo je moguća isključivo kroz jasnu strategiju i korištenje potencijala i nezadovoljstva nastalog na protestima, a to je propušteno iscrpljivanjem gradjana bez jasno postavljenih ciljeva. Ako se mislilo dugoročnije djelovati na politicke procese, onda je to bilo moguće jedino kroz ukljucivanje u politički proces, tj. jedino kroz podršku odredjenih političkih programa ili pravljenje svojih platformi” navodi Brkan.
“Rezultata nije bilo u onom smilu kojem smo svi očekivali, no process stvaranja kritične mase koja treba da iznjedri pozitivne društvene procese tada je zapravo počeo”, kaže Darjan Bilić.
“Radnici i ostale marginalizovane populacije poslije februara prošle godine nemaju strah od protesta i uvidjeli su da bez artikulisane akcije pa i na ulici nema pomaka naprijed. Donekle se promijenila i retorika režima koji je i izazvao proteste i bio njihov katalizator jer sa ljudima se ne komunicira samo putem zakona i policije” kaže aktivista Darjan Bilić.
Kako dalje?
Naši sagovornici saglasni su u jednom, BiH nije mnogo odmakla naprijed, štaviše u mnogim segmentima situacija je još i gora. Ali kako naprijed? Da li nova vlast može očekivati nove izljeve nezadovoljstva u situaciji kada je ona postala svjesnija mogućih demonstracija, svjesnija da ljudi itekako mogu postati subjekat a ne ne isključivi svjedok teške situacije u kojoj se nalazi ova zemlja. Kako dakle dalje?
Darjan Bilić tvrdi da “režim zadnjih godinu dana proganja, legitimiše, sudi, tuži i maltretira sudionike protesta misleći da će na taj način sebe održati na vlasti to nam pokazuje da režim koristi isključivo represiju i zastrašivanje”
“Izljev nezadovoljstva, sam po sebi, nije dovoljan, njega treba dobro artikulisati i on treba biti istrajan i dugotrajan. Plenumi su pokušali prošle godine ali opet se pokazalo da režim nije dobar sagovornik u socijalnom dijalogu, a nepostojanje sindikata i civilnog sektora dodatno otežava društvene promjene. Protesti na kojim će se paliti da bi se palilo ili na kojim će se mlatiti, da bi se mlatilo, neće donijeti rezultate koje bismo mi voljeli” kaže Bilić.
Darko Brkan misli da je neizbježno da bi se protesti mogli ponovo desiti i to u slučaju da se stvari značajno ne promijene.
“A mislim da vlast ne može biti rigoroznija nego sto je bila u februaru, ako želi održati i privid demokraticnosti koji sad ima. Mislim da ipak treba upozoriti vlast koja je u formiranju da ih ovo može čekati, ali im treba dati nešto vremena da počnu raditi i pratiti ih stalno.Ukoliko se stvari značajno ne promijene, moguće je da ćemo imati veoma vrelo ljeto, pa mozda čak i proljeće.” kaže Darko Brkan.
“Opcija incidenata i nemira nikada nije isključena.Tu opciju razrađuju i vlast i prosvjednici” zaključuje za BUKU prof. Enes Osmančević.
“Upravo u ovakvim situacijama bilo bi dobro da prevlada razum, i umjesto iracionalnosti treba doći do izražaja državnička mudrost s jedne, i stvarni liderski autoritet vođa iz naroda, s druge strane. Naravno da se nameće pitanje da li i koliko imamo takvih, snažnih ličnosti i na jednoj i na drugoj strani?” pita se prof. Osmančević.
Iako se na obilježavanju godišnjice februarskih protesta okupilo znatno manje ljudi, narod se u neku ruku “osilio”- gotovo pa svakodnevno po gradovima na ulice izlaze nezadovoljni radnici propalih preduzeća. Svijest da se može izaći i protestvovati, prošlogodišnjim demonstracijama dodatno je pojačana. I to što vlast zna, da ljudi izlaze na ulice, je velika stvar. Ipak sam tok demonstracija i ono što slijedi nakon moraju biti dobro artikulisani, i ciljani.
Autor: Elvir Padalović, 6yka.com