Analiza Istinomjera: SNSD, DNS i SPRS dale manje obećanja nego 2010. godine

U ponedjeljak, 24. novembra, konstituisana je Narodna skupština Republike Srpske, a za njenog predsjednika izabran je Nedeljko Čubrilović iz DNS-a. Tako je, u sjeni skandala kupovine poslanika uoči konstituirajuće sjednice, sa premijerkom Željkom Cvijanović kao glavnom akterkom, uspostavljena tijesna većina od 44 poslanika SNSD-a, DNS-a, SPRS-a, Radikalne stranke, Napredne stranke, te nezavisnih poslanika Ilije Stevančevića i Vojina Mitrovića. Posljednji je svoj mandat u NSRS dobio kao kandidat NDP-a, da bi kasnije istupio iz ove stranke i Koalicije za promjene, te se priklonio većini, o čemu je ranije pisao i Istinomjer. Bio je to eklatantan primjer neodgovornosti prema biračima, gdje je pomenuti kandidat cijelu kampanju zasnovao na kritici SNSD-a i tako dobio povjerenje birača, da bi na kraju upravo tu stranku podržao pri formiranju skupštinske većine.

Predsjednik RS-a, Milorad Dodik, kao mandatarku za sastav nove Vlade RS imenovao je ponovo Željku Cvijanović, koja ima rok od 40 dana da predloži sastav nove vlade i njen program rada. U protekle četiri godine, prema rezultatima Istinomjerovog monitoringa ispunjenosti predizbornih obećanja, partije koje su činile Vladu RS (SNSD, DNS i SPRS) ispunile su tek 4% datih obećanja, ili njih 16 od ukupno 447. S obzirom da će ove tri partije, po svemu sudeći, činiti vlast i u narednom periodu, Istinomjer donosi kratak pregled obećanja koja su ove partije dale pred ovogodišnje izbore. Ono što se na prvi pogled može uočiti je činjenica da je dat manji broj obećanja nego prije četiri godine – njih 341, što je manje za gotovo 100 obećanja. Od toga DNS je dao 214, SNSD 113 i SPRS tek 14 obećanja. SPRS je inače partija koja je svoj program za izbore 2010. godine prepisala od Socijalističke narodne partije Crne Gore, dok su ove godine kao predizborni program predstavili program rada partije i to za period od 2009. do 2013. godine, što znači da ova partija praktično i ne posjeduje program.

Najveći broj obećanja ove tri partije dale su iz oblasti ekonomije, gdje prednjači SNSD sa 84 obećanja, od čega je čak njih 56 dato u podoblasti poljoprivrede. U programu SNSD-a može se primijetiti potpuno odsustvo velikih projekata u sferi energetike i infrastrukture kakve je SNSD obećavao na prethodnim izborima. Tako u ovim podoblastima SNSD nije dao niti jedno obećanje što je veoma interesantno s obzirom da je ova stranka u gotovo dva mandata obećavala velike infrastrukturne projekte poput gradnje mreže autoputeva, termo i hidro elektrana, ali i aerodroma.

DNS je sa druge strane ovdje dao 52 obećanja, a u vrhu se nalaze ona koja se odnose na investicije, energetiku, te tržište, finansijsku i fiskalnu politiku. SPRS je ovdje ponudio mali broj obećanja, tek njih 4 od čega se po jedno odnosi na tržište, finansijsku i fiskalnu politiku, te industriju, a dva na privatizaciju.

U oblasti državnog uređenja ove tri partije dale su 57 obećanja. Najviše njih dao je DNS (43), čiji je program znatno opširniji u odnosu na onaj iz prethodnog mandata. Dosta pažnje DNS je u svom programu, kao i 2010. godine, posvetio očuvanju pozicije Republike Srpske i njenih ustavnih nadležnosti, pa se tako u njihovom programu našlo 10 obećanja iz ove podoblasti. Najveći broj obećanja odnosi se na javnu upravu i lokalnu samoupravu, čak 32. I SNSD je najveći broj obećanja dao u ovoj podoblasti, njih 10, a sa još dva obećanja koja se odnose na ustavno uređenje ova stranka u ovoj oblasti je dala 12 obećanja. SPRS je ovdje dao samo dva obećanja i to jedno koje se odnosi na javnu upravu i lokalnu saomoupravu i jedno na sistem vrijednosti.

U oblasti obrazovanja dato je 15 obećanja, od čega ih je 13 dao DNS, a po jedno SNSD i SPRS. Iako je DNS dao najveći broj obećanja u ovoj oblasti, većina ih je generalizovana, kao što su obećanja o „primjeni zakonodavstva“ u obrazovanju i „povećanju finansijskih okvira i unaprijeđenju sistema finansiranja“ svih nivoa obrazovanja.

Ove tri partije u oblasti pravne države dale su ukupno 29 obećanja, od čega je 15 dao DNS, 10 SNSD i 4 SPRS. SNSD je u svom programu dao 3 obećanja koja se odnose na pravosuđe dok se ostalih 7 obećanja ove partije odnosi na privatizaciju i borbu protiv korupcije. DNS nije imao obećanja koja se odnose na smanjenje korupcije, a 8 obećanja je dao iz oblasti ljudskih prava, 6 iz oblasti pravosuđa i jedno iz bezbjednosti. Po dva obećanja SPRS-a se odnose na privatizaciju i korupciju, te ljudska prava.

U broju datih obećanja iz oblasti socijalne politike prednjači DNS koji je dao čak 67 obećanja, a najveći broj njih se odnosi na zapošljavanje, boračku populaciju i zbrinjavanje ugroženih kategorija. SNSD je u ovoj oblasti dao samo 6 obećanja koja se odnose isključivo na zapošljavanje, dok je SPRS u svom programu ponudio tek jedno obećanje u podoblasti porodice, djece i mladih.

U oblasti spoljne politike DNS i SPRS su dale ukupno 11 obećanja, dok je interesantno da se SNSD u svom izbornom programu za mandat 2014-2018 uopšte nije bavio ovom tematikom. DNS je tako dala 9 obećanja od kojih se 7 odnosi na EU i NATO.

Ova partija je ujedno i jedina koja je u svom programu dala i 15 obećanja iz oblasti zdravstva.

S obzirom na sve navedeno može se zaključiti da je od tri partije koje će najvjerovatnije i činiti Vladu RS-a, DNS bio najsadržaniji i dao najveći broj, ipak ne toliko konkretnih obećanja, dok je vodeća partija u ovom entitetu, SNSD uveliko skratila svoj program. Gotovo polovina njihovih obećanja se odnosi na poljoprivredu pa se nameće zaključak kako će to i biti u fokusu njihovog budućeg djelovanja u Vladi RS-a. Najlošiji program svakako ponudila je SPRS koja i nakon što je prepisala program za prethodne izbore nije uložila trud da u dokumentu koji naziva svojim programom ima više od tek 14 stavki, od kojih se samo jedno odnosi na oblast socijalne politike, što je svakako neozbiljno od partije sa ovakvim imenom.

(Istinomjer.ba)