Analiza Istinomjera: Sporazum SDP-a i SNSD-a: Šta je donijela protekla godina?
Prošlo je više od godinu dana od kada su SNSD i SDP potpisale Sporazum o programskoj/projektnoj saradnji u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti u BiH od 2012. do 2014. godine, u okviru kojeg je najavljeno i donošenje seta zakona koje su usaglasili predstavnici ove dvije stranke. Na sporazum o programskoj saradnji ove dvije partije reagovale su tada brojne organizacije civilnog društva, ocjenjujući prijedloge dogovorenih zakona nedemokratskim i štetnim za vladavinu prava, slobodne izbore i borbu protiv korupcije u Bosni i Hercegovini.
Podsjećamo, sporazum između SDP-a i SNSD-a potpisan je 31. oktobra, a isti sporazum su prihvatile i druge partije tada formirane nove parlamentarne većine u PS BiH (SBB, SDS te HDZ BiH i HDZ 1990), kao osnov za formiranje novog sastava Vijeća ministara. Tada je najavljeno da će se ovaj set zakona u Parlamentu naći u januaru ove godine i biti usvojen po hitnom postupku, što se nije dogodilo. Zlatko Lagumdžija je nakon toga najavio njihovo „skoro pojavljivanje u parlamentarnoj proceduri“:
Upitan da kaže zbog čega kasni set zakona koji su usaglasili SDP i SNSD, a koji je po dogovoru trebalo da uđe u parlamentarnu proceduru u januaru, Lagumdžija je kazao da su postojale dvije mogućnosti da se ti zakoni nađu u parlamentu: prva da poslanici pošalju usaglašene zakone parlamentu, a druga da ih u parlament uputi Vijeće ministara BiH, u skladu sa svojim ovlastima.
Neke od tih zakona trebalo je uskladiti u smislu pravne terminologije, te ih je trebalo razmotriti Vijeće ministara BiH putem svog Ureda za zakonodavstvo i Ministarstvo pravde BiH.
– Ti zakoni su trenutno u fazi ustavom definirane procedure – kazao je Lagumdžija, dodajući da se pojavljivanje nekih u parlamentarnoj proceduri može očekivati uskoro.
Šta se dogodilo sa zakonima koje su “dogovorili” SDP i SNSD prije godinu dana?
Dvojica lidera složila su se da će dati punu podršku izmjenama zakona o Elektroprenosu BiH na način na koji je dogovoren na sjednici upravnog odbora ove kompanije, što se još uvijek nije desilo, iako je više puta najavljeno da će se realizirati. Od dogovorenih zakona, u parlamentarnoj proceduri se nikada nisu našle ni Izmjene zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH (VSTV), a ovaj zakon je i od strane ministra pravde BiH Bariše Čolaka najavljen kao ključni zakon još početkom ove godine. Do sada u parlamentarnu proceduru nije dostavljen ni Zakon o državnoj službi, koji je također bio dio sporazuma ovih partija.
Pored najavljenih zakona, lideri ove dvije stranke su dogovorili i brzo rješavanje pitanja raspodjele državne i vojne imovine, što se nije dogodilo ni devet mjeseci nakon potpisivanja sporazuma o saradnji. Istina, klubovi SDP-a i SBB-s su uputili u parlamentarnu proceduru Prijedlog zakona o nepokretnoj vojnoj imovini 19. septembra ove godine, ali on nije usvojen, jer nije dobio potrebnu većinu glasova poslanika/ca iz Republike Srpske.
Između ostalog, Zlatko Lagumdžija i Milorad Dodik su se složili da će izmjeniti član 36. Zakona o Centralnoj banci BiH, kojim se omogućava korištenje obveznica BiH, entiteta, kantona ili općina do 10% ukupnih obaveznih rezervi banaka, kao i da će izvršiti izmjenu Zakona o vanjskotrgovinskoj komori kojim će se urediti kriteriji i nadležnost za utvrđivanje visine članarine od strane institucija BiH. Izmjene Zakona o Centralnoj banci BiH se nikada nisu našle u parlamentarnoj proceduri, dok su izmjene Zakona o VTK BiH usvojene 12. septembra ove godine, skoro godinu dana nakon potpisivanja međustranačkog sporazuma. Izmjene je predložilo Vijeće ministara, no one nisu potpuno u skladu sa smjernicama iz sporazuma SDP-a i SNSD-a. Sporazum je, naime, predviđao da maksimalni iznos članarine u VTK „ne može biti veći od dvije prosječne plate mjesečno u prethodnoj godini za područje za koje su komore osnovane“. U usvojenim izmjenama Zakona o VTK, pak, stoji da „članarina ne može biti viša od trostrukog iznosa prosječne neto plaće u Bosni i Hercegovini, isplaćene u prethodnoj kalendarskoj godini“.
Pored toga, u sporazumu je navedeno i da će, ukoliko Bosna i Hercegovina do 1. jula ne dobije 3 BIP granična prelaza prema Hrvatskoj, odgovornim smatrati i Evropsku komisiju koju će pozvati na organizaciju hitnog sastanka sa predstavnicima Institucija BiH da aktivno učestvuju u iznalaženju rješenja. Bosna i Hercegovina od 1. jula ima dva BIP granična prelaza, Gradišku i Bijaču, dok treći još uvijek nije uspostavljen, što znači da ni ovo obećanje nije ispunjeno.
U okviru sporazuma dogovorena je i izmjena Izbornog zakona Bosne i Hercegovine. Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine u Vijeću ministara je utvrđen 28. maja ove godine, a u parlamentarnoj proceduri se našao 17. juna. U Predstavničkom domu PS BiH ovaj zakon je razmatran na sjednici održanoj sredinom jula, kada su poslanici/e većinom glasali za njega, ali je procedura za izglasavanje prijedloga obustavljena na sjednici održanoj 29. augusta ove godine, jer Ustavnopravna komisija nije prihvatila principe prijedloga ovog zakona.
Ponešto je i urađeno, ali malo je ko zadovoljan zbog toga
Jedan od rijetkih zakonskih akata koji je stigao u parlamentarnu proceduru i koji je usvojen u oba doma Parlamenta BiH je i onaj o izmjenama Zakona o sukobu interesa u institucijama BiH. No, ni ovaj zakon se nije u proceduri našao brzo – kao i prijedlog izmjena Izbornog zakona, dostavljen je u proceduru u maju ove godine, a usvojen je na sjednici Doma naroda BiH održanoj 5. novembra, nakon što je Ustavni sud odbacio prigovor o narušavanju vitalnog nacionalnog interesa, koji su u Domu naroda uložili Sulejman Tihić, Halid Genjac i Nermina Kapetanović. Nakon usvajanja ovog zakona, oglasila se i delegacija EU u Bosni i Hercegovini, koja je izrazila zabrinutost zbog usvojenih izmjena Zakona o sukobu interesa.
Slična je bila i sudbina izmjena i dopuna Zakona o javnim nabavkama, za koji je također bila pokrenuta procedura zaštite vitalnog nacionalnog interesa, koju je Ustavni sud BiH proglasio neosnovanom. I ovaj zakon usvojen je po hitnom postupku na 33. sjednici Doma naroda, uvodeći nove ispostave Ureda za razmatranje žalbi u Banja Luci i Mostaru za sve žalbe na javne nabavke vrijednosti ispod 800.000 KM, te veoma visoke takse za prijavu zloupotreba i pokretanje žalbenog postupka u postupku javnih nabavki. I ovaj zakon ocijenjen je kao vrlo negativan od strane organizacija civilnog društva koje se bave borbom protiv korupcije.
Gdje smo nakon godinu dana
Kada se sve sabere i oduzme, nije urađeno mnogo na „hitnom“ upućivanju najavljenog seta zakona u parlamentarnu proceduru, a broj usvojenih zakona je minimalan u odnosu na onaj koji je predviđen sporazumom SNSD-a i SDP-a. Od deset navedenih mjera, do sada su usvojene samo tri, od čega dvije po hitnom postupku – iako su se u parlamentarnoj proceduri nalazile duže od šest mjeseci i prošle kroz proceduru pokretanja zaštite vitalnog nacionalnog interesa. Pored ovih mjera, najavljeno je i uspostavljanje „efikasnijeg institucionalnog okvira koji će omogućiti ubrzane investicije u funkciji reindustrijalizacije“, kao i ispunjavanje obaveza za pridruživanje EU, „preuzetih na Političkom dijalogu na visokom nivou“. Koliko je u proteklih godinu dana urađeno na tom planu, vjerovatno je jasno svakome ko živi u Bosni i Hercegovini.
No, ono što zabrinjava više od činjenice da se sporazum nije implementirao, zapravo su upravo oni njegovi dijelovi koji jesu pretočeni u zakone – čije će posljedice, ako je suditi po analizama civilnog sektora i predstavnika/ca Evropske unije, po BiH biti vrlo negativne. U moru neispunjenih obećanja partija i političkih lidera, neispunjenost stavki iz sporazuma SNSD-a i SDP-a bila bi, zapravo, mnogo pozitivniji ishod od njegove sadašnje djelimične ispunjenosti.
(istinomjer.ba)