Čekajući transformaciju pravosuđa u BiH – (EU)forija stagnacije

Realno je očekivati kandidatski status sljedeće godine.“ – izjavio je Dragan Čović, tada predsjedavajući Predsjedništva BiH 2016. godine. Euforija nije popustila ni te sljedeće godine, pa je Čović i 2017. predviđao kandidatski status do kraja godine. Dvije godine kasnije, „Do kraja godine kandidatski status“ – rekli su novi šefovi države u januaru 2019. godine u Briselu.

Došao kraj godine, počela je nova. U 2020. godini, političarima i nisu više puna usta kandidatskog statusa.  Europska Komisija iznenadila – umjesto tapšanja po leđima, vlastima uručeno 14 prioriteta u kojima BiH treba ostvariti napredak kako bi Vijeće EU-a moglo odlučiti o sljedećim koracima. Na gotovo deset stranica analitičkog izvještaja,  nižu se kritike bh. pravosuđa. „Pravosudni sistem nije dovoljno transparentan.“ Transparentnost se u cijelom izvještaju u različitim oblastima spominje ukupno 42 puta, a u kontekstu pravosuđa nekoliko puta se navodi da je nedovoljno transparentnosti, i da je valja jačati.

Ko bi transparentnost trebao jačati, uz otklanjanje drugih mana trećeg stuba vlasti – političari, ljudi unutar samog netransparentnog sistema, međunarodna zajednica? Jedni transparento govore o kontroli nad drugima, drugi manje transparentno o kontroli nad prvima, a treći s distance malo pohvale, malo naruže.

Nije čarobna riječ na t jedina karakteristika pravosuđa problematizirana u mišljenju Europske Komisije. „Ustavni i zakonski okvir za pravosuđe je nepotpun i potrebno je ojačati njegovu nezavisnost. Sukob nadležnosti u krivičnim stvarima se mora riješiti i povećati stepen usklađenosti sudske prakse u svim pravnim sistemima zemlje. Zakonodavni okvir za sprečavanje i suzbijanje korupcije pokazuje značajne nedostatke usljed neusklađenosti zakonodavstva, strategija i akcionih planova.“ – navodi se. Potrebne su značajne i opsežne reforme. O reformama čini se samo slušamo i slušamo, provedba ostaje u drugom planu, otvara se pitanje stvarne motivacije da riječi postanu djela.

„Kada je u pitanju politička motivacija za reformu pravosuđa u BiH u kontekstu evropskih integracija, osnovni problem po mom mišljenju je činjenica da ne postoji politička saglasnost ključnih političkih aktera o strukturi i organizaciji i nadležnostima pravosudnog sistema u BIH. Zbog toga, kada govore o potrebama reformi pravosudnog sistema, čim se odmaknu od opštih načela oko kojih se svi na deklarativnom nivou slažu (kao što su nezavisnost, efikasnost itd) i uđu u konkretizaciju tih načela, različite političke strukture u stvari ne misle na istu vrstu reformi.“ – smatra prvi čovjek Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, Milan Tegeltija. 

Motivacija postoji, dodaje, ali ne i slaganje oko toga o kakvim reformama govorimo u Bosni i Hercegovini.

„Kada su u pitanju otpori prema reformama unutar pravosudnog sistema, one takođe postoje i odraz su nesigurnosti i nepovjerenja nosilaca pravosudnih funkcija kako u pogledu vlastitog statusa koje bi takve reforme proizvele, te straha da se pod reformama – koje deklarativno imaju za cilj veću nezavisnost, efikasnost , transparentnost i slično, u stvari ne krije stvarna namjera narušavanja njihove nezavisnosti. Sve u svemu, rekao bih da postoji opšti društveni i profesionalni konsenzus o potrebama reformi u načelu, međutim, ne postoji konsenzus oko konkretnih reformskih mjera, odnosno oko toga kako bi te reforme trebale da izgledaju – kako bi strukturalno, organizaciono i funkcionalno trebalo da izgleda pravosuđe u BIH nakon tih reformi.“ – navodi Tegeltija.

Da su politika i pravosuđe u kontinuiranom kontaktu, radilo se o kritikama, pohvalama ili pitanju nadzora svjedočimo kroz razne afere, slučajeve, izjave, saopštenja. Ako ljudi unutar pravosudnog sistema imaju strah od narušavanja nezavisnosti, a oni u političkom sistemu u najvećoj mjeri dovode u pitanje postojanje nezavisnosti – odakle krenuti i koga bi reforme mogle ugroziti?

Branislav Borenović, član privremene istražne komisije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH za utvrđivanje stanja u pravosudnim institucijama BiH i predsjednik Partije demokratskog progresa smatra da je današnje pravosuđe „potpuno isčašeno iz društvenog sistema“.

„To je jedan centar moći u kojem pojedinci rade šta hoće. Uglavnom je ta neka njihova uloga nezamjeranje politički moćnim ljudima, zavisnost od političkih pojedinaca koji su dugo na vlasti i jednostavno ne čine ništa kad je u pitanju opće dobro. To je jasno svima – ne samo nama iz opozicije nego i javnosti i NVO sektoru i međunarodnoj zajednici. To znači da je ona reforma koja je 2003. došla u BiH doživjela krah. Mi nemamo ljude koji su dovoljno hrabri odlučni i nezavisni da vode pravosuđe. Sad imamo jedan potpuno otuđen centar moći – dobili smo pojedince kojima niko ništa ne može. Tu se zna i šta je problem tužilaštva, šta je problem sudstva.“- govori Borenović. 

Reforme podrazumjevaju nužne izmjene zakonskih regulativa, a potrebno je, između ostalog, fokusirati se na definiranje sankcija kod neizvršavanja dužnosti.

„Mi nismo zrelo društvo u kojem možemo imati nezavisno pravosuđe, nezavisne tužioce i sudije koji van političkog uticaja rade svoj posao. Treba se vrlo jasno definisati u okviru reforme uloge tužilaštva i suda, sankcija kod neizvršenja tih uloga, prava oštećenih u postupku – oštećeni su taoci tužioca koji odlučuju da li će podići optužnicu ili ne, koliko će to dugo trajati, koliko će stajati u samom tužilaštvu.“ – zaključuje Borenović.

Privremena istražna komisija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH za utvrđivanje stanja u pravosudnim institucijama BiH formalno je formirana u junu prošle godine, a prva sjednica održana je u maju ove godine. Komisija bi trebala ponuditi upravo rješenja za zakonske izmjene u smjeru rješavanja postojećih problema u pravosuđu.

„Interes postoji, ali je donedavno manjina koja želi da zadrži status quo bila glasnija. Bez lažne skromnosti, nemam sumnje da je uspostava Istražne komisije, skupa sa odlučnim pristupom koji smo zauzeli i čvrstom podrškom međunarodne zajednice koju smo dobili, ohrabrila tu tihu većinu, i u struci i u politici i među samim građanima. Većina ljudi u samom pravosuđu su pošteni profesionalci koji si nikad ne bi dopustili da se ukaljaju raznim potkivanjima i totalno neprimjerenim kontaktima sa političarima, posrednicima i slično. Ranije su bili obeshrabreni, a sada sami kontaktiraju Istražnu komisiju sa svojim iskustvima. Mnoge moje kolege su također bili digli ruke, a sada su dobili elan zbog ovog alata u vidu Istražne komisije, pogotovo nakon što su vidjeli koliko je međunarodna zajednica stala iza ovog koncepta. Konačno, sami građani nam svakodnevno šalju stotine stranica materijala. Sve njih, i struku i građane – pozivam da nastave. Radit ćemo korak po korak, ali ćemo – kako neki dan reče Eric Larson – napraviti rezultat. Bez toga nam nema napretka ka EU.“ – navodi Damir Arnaut, zastupnik u Predstavničkom domu PSBiH i predsjednik ove komisije.

Može li ovakva komisija uistinu predstavljati prvi korak novog odnosa prema reformi pravosuđa, ako njeno djelovanje osporava VSTV? Ko se s kim treba pomiriti u zemlji u kojoj pomirenje zadire u svaki aspekt života kako bi se opći odnos povjerenja prema pravosuđu ponovo gradio, paralelno uz nužne promjene koje su otvoreni zahtjevi Europske Komisije? Izvještaja stručnjaka o vladavini prava u BiH Reinharda Priebea odjeknuo je krajem prošle godine u Briselu, isti onaj koji je javnost u našoj zemlji pet dana poslije zaboravila.

Dok u Albaniji – zemlji sa manjim brojem stanovnika u odnosu na Bosnu i Hercegovinu, već tri godine traje sveobuhvatna reforma pravosudnog sistema u okviru koje nosioci pravosudnih funkcija koji ne mogu dokazati porijeklo imovine ostaju bez posla – u našoj zemlji opredjeljenost za članstvo u Europskoj Uniji ostaje na izgovorenim riječima i lijepim željama.

Platon je rekao “Pravednost je vrlina velikih ljudi.” Dok ne budemo dovoljno veliki sebi, nećemo ni onima čiji dio želimo biti. Pa i ako to znači da će neki manje veliki na biro, a neki pred tužioce i sudije.

Pisala: Hana Sokolović (Buka)

Novinarska priča je objavljena u sklopu projekta Zapadni Balkan i pristupni proces EU: Primjena političkih kriterija, koji je finansiran od strane Balkanski fonda za demokratiju (BTD).

Konferencija „Medijska pismenost i borba protiv dezinformacija u vrijeme pandemije“

“Zašto ne” / SEECheck mreža, u saradnji sa Asocijacijom srednjoškolaca u BiH i uz podršku Evropske unije, organizuje...

Emir Zulejhić

Uživo: Praćenje dezinformacija tokom pandemije COVID-19

Ekipe "Raskrinkavanja" i "Istinomjera" svakodnevno prate i provjeravaju informacije koje se pojavljuju u medijima, na društvenim mrežama, te kroz izjave zvaničnika/ca. Tokom trajanja vanrednog stanja...

Admin

“Ko ste vi i kako se finansirate” – epizoda stota

Ovo nije prvi slučaj da se pod krinkom novinarstva pretenduje na diskreditaciju rada naše organizacije. Sličnu smo situaciju prije godinu dana imali i sa “Dnevnim avazom”, koji nam je također...

Emir Zulejhić