Darko Brkan: Moramo se izboriti za svoja mjesta u ovoj državi

Pripadnici konstitutivnih naroda u BiH mnogo bolje će se osjećati u svojoj koži jednom kada ta njihova pripadnost ne bude diskriminirala one koji se ne izjašnjavaju tako.

Ovo je jedna od teza koju je u razgovoru za Fenu iznio aktivist civilnog društva, predsjednik UG “Zašto ne?” Darko Brkan. On će biti jedan od učesnika javne rasprave o temi “Popis stanovništva – kontroverze i posljedice”, koja će biti održana u četvrtak u Sarajevu, u organizaciji Javne ustanove “Federalna novinska agencija – FENA”, a uz podršku Gradske uprave Grada Sarajeva.

Odgovarajući na pitanje da li je u BiH, i šire na Balkanu, završen proces formiranja nacija, posebno bošnjačke, Brkan smatra da odgovor na ovo pitanje leži u tome šta zapravo nacija znači.

– Ono što  mislim da je ovdje suštinski problem jeste upravo to da često miješamo pojmove o tome kako se nacija, ili etnija, kako hoćete, formira i manifestuje, naveo je.

Naglašava da je etnički identitet kolektivni identitet baziran na ličnom opredjeljenju pojedinaca i pojedinki za pripadnost pojedinoj etničkoj grupi, i to iz onih motiva koje oni sami osjećaju zajedničkim.

– Upravo zbog toga mislim da je pogrešno pitati da li je proces formiranja nacija završen, jer je za ovaj proces najvažniji identitetski osjećaj pojedinaca i pojedinki, a u kontekstu stalne promjene kulturnih, socijalnih, političkih, pa i ekonomskih prilika nemoguće je govoriti o nekim finalnim procesima. Ono što je sigurno jest da trenutno živimo u vremenu kada će se u političkom smislu definirati i redefinirati odnosi između etnija, ali i između etničkih i onih kolektivnih identiteta koji se ne temelje na etnicitetu, a prisutni su kod građana/ki BiH. Na kraju, mislim da nam trenutno uopšte nije upitan proces formiranja etnija, nego isključivo proces shvatanja šta etnije znače i da li imaju pravo da na osnovu svog postojanja uskraćuju prava svim onima koji njima ne pripadaju. Mislim da će se i pripadnici onoga što zovemo konstitutivnim narodima u BiH mnogo bolje osjećati u svojoj koži jednom kada ta njihova pripadnost ne bude diskriminirala one koji se ne izjašnjavaju tako, kazao je Brkan.

Kada je u pitanju odnos vjerskog prema nacionalnom izjašnjavanju kod Bošnjaka, Brkan kaže da se i ateisti mogu izjašnjavati kao Bošnjaci, jer svako ima pravo da se izjasni po svom osjećaju i o pitanju etničke i o pitanju vjerske pripadnosti.

Po njegovoj ocjeni, interes javnosti za ove teme zapravo pokazuje koliko su ova pitanja u našem kontekstu osjetljiva i koliko ova pitanja, iako nemaju neki posebni praktični značaj kao ostala pitanja na popisu, mogu biti značajna za društvene odnose i potencijalno pokretanje promjena u ovim odnosima.

– A nedoumica, ili čak konfuzija, koja je vidljiva iz Vašeg pitanja je razumljiva, jer evo vidimo da postoje i kampanje koje onako “u paketu” daju instrukcije za odgovore na etničko, vjersko i pitanje jezika. Zbog toga je bitno da građani i građanke dobiju dovoljan broj informacija i različitih pogleda na popis, ali i da samostalno, po vlastitom osjećaju, odluče kako da se izjasne, a posebno kada su u pitanju ova osjetljiva pitanja, kazao je Brkan.

Govoreći o tome da li je identitet koji proizilazi iz državljanstva u koliziji s (etno)nacionalnim identitetom, Brkan kaže da je identitet koji proizilazi iz državljanstva administrativne prirode i on je različit od etničkog, koji proizilazi iz individualnog osjećaja.

Pri čemu to ne znači da ta dva identiteta moraju biti različita, naprotiv, u velikoj većini slučajeva u svijetu i nisu, te nema govora o koliziji. Recimo, veliki broj državljana Austrije su i etnički Austrijanci, isto tako su i državljani Italije Italijani, kao što su državljani Egipta Egipćani.

– I kod nas je situacija ista. Postoji odeđeni broj državljana BiH koji se etnički smatraju Bosancima i Hercegovcima. S druge strane, postoje i drugi etnički identiteti, od kojih Bošnjake, Srbe i Hrvate zovemo konstitutivnim. Međutim, ono što je problem s tim nije kolizija identiteta, nego specijalna prava koja proizlaze iz konstitutivnosti naroda, a koja isključuju i diskriminiraju sve one koji nisu konstitutivni. Upravo zbog toga što postoji mogućnost za potencijalno gubljenje argumenata za konstitutivnost naroda, odnosno spomenutih privilegija, u javnosti se pokušava plasirati priča o “teritorijalnim” identitetima i “nacionalnim” identitetima koji ne mogu biti etnički, pa čak i zastrašivanje svrstavanjem u grupu “ostalih”. Ponavljam, etnički identitet je onaj koji pojedinac i pojedinka osjeća i izjasni, tako da je priča o “nenormalnim” ili “nelegitimnim” etničkim identitetima potpuno deplasirana, kaže Brkan.

Smatra da apsolutno nikakve posljedice, pravno-političke, institucionalne ili druge treba očekivati ako popis pokaže da u Bosni i Hercegovini živi više od 50 posto Bošnjaka, izuzev potencijalno dodatnih separatističkih zahtjeva od predstavnika etnopolitičkih elita druga dva konstitutivna naroda, koji bi nastali upravo kao posljedica pokušaja etnopolitika da iskoriste etničku homogenizaciju zbog efekta straha koji bi takav podatak mogao izazvati.

– Osim tog scenarija, koji mi uopšte ne djeluje vjerovatno, nema drugih mogućih konkretnih posljedica. Kolektivna prava proizašla iz konstitutivnosti naroda su takva da sva tri konstitutivna naroda imaju poziciju ekskluziviteta u političkom smislu i oni tu poziciju dijele između sebe, bez obzira na broj pripadnika pojedine skupine. Do sada smo, bili svjedoci konsenzusa o ovom pitanju, bar od  političkih predstavnika etnonacionalnih politika, i ne vjerujem da će popis tu imati bilo kakav efekat, rekao je.

Kada je u pitanju mogućnost da popis pokaže da u Bosni i Hercegovini ima više Bosanaca nego pripadnika jednog konstitutivnog naroda ili više njih, Brkan kaže da je ono što je možda i najtragičnije to da nama vjerovatno trebaju rezultati popisa stanovništva da bismo mogli razgovarati o ukidanju ustavne i zakonske diskriminacije u našem društvu.

Dakle, smatra on, popis neće imati značajne direktne efekte na to kako se ova diskriminacija manifestuje, čak će je u nekim slučajevima pogoršati jer će ukinuti prakse pozitivne diskriminacije koje imamo kroz korištenje popisa iz 1991.

– No, politički potencijal popisa je u tome što će pokazati koliko u BiH imamo ljudi koji su diskriminirani, a potencijalno i da pokaže koliko ljudi nije sretno s trenutnim načinom na koji država funkcioniše kroz postojanje ekskluzivnih prava koja imaju konstitutivni narodi, a koja diskriminiraju sve ostale, naglašava Brkan.

Po njegovim riječima, ono što je potencijal popisa jeste da okupi sve diskriminirane građane BiH, kao i sve protivnike diskriminacije, oko zajedničke platforme ukidanja diskriminacije, te da da argumente za početak najvažnije kampanje za ljudska prava u Bosni i Hercegovini.

– Naravno, osim popisa su mogući i drugi izazovi za kampanju, kao što je potencijalni pokušaj vladajućih partija da rješavanjem presude u slučaju “Sejdić-Finci” još više povećaju diskriminaciju kroz rješenja poznata kao HDZ-SDP dogovor. Ukoliko bi tako nešto postalo realnost, onda cilj kampanje mora biti i definitivni obračun sa svim politikama, partijama i političarima koji bi bili dijelom takvog ustavnog rješenja. Na sličan način su počele i kampanje za ljudska prava širom svijeta, od SAD-a do Južne Afrike. Kao što se Rosa Parks izborila za svoje mjesto u autobusu 21. decembra davne 1956. godine, tako se i mi moramo izboriti za svoja mjesta u parlamentima, predsjedništvima, institucijama u ovoj državi, za svoje vitalne interese i bolji život. Tako da mislim da je na popisu najvažnije biti građanin BiH, prije svega, kazao je Brkan.

(FENA)