Deset godina mjerenja otvorenosti: Institucije u BiH i dalje pred izazovima transparentnosti

Rezultati desetog ciklusa Regionalnog indeksa otvorenosti pokazuju da institucije zakonodavne i izvršne vlasti u Bosni i Hercegovini i dalje ne primjenjuju standarde otvorenosti i transparentnosti na dosljedan i sistemski način. Dok pojedine institucije na državnom nivou ostvaruju relativno dobre rezultate, entitetske institucije, ministarstva i organi uprave bilježe znatno niži nivo otvorenosti.

Udruženje građana i građanki Zašto ne već desetu godinu provodi istraživanje u okviru Regionalnog indeksa otvorenosti, u saradnji s Centrom za demokratsku tranziciju (CDT) iz Crne Gore, Fondacijom Metamorfozis iz Sjeverne Makedonije i organizacijom Partneri za demokratske promene Srbija.

Regionalni indeks otvorenosti prati koliko institucije na Zapadnom Balkanu primjenjuju principe dobrog upravljanja kroz transparentnost, pristupačnost, integritet i učinkovitost, uz poseban fokus na otvorene podatke. Istraživanje za 2025. godinu provedeno je od februara do juna 2026. godine.

Parlamentarne institucije bez značajnijeg napretka

Bosna i Hercegovina i u ovogodišnjem istraživanju zauzima pretposljednje mjesto u regionu kada je riječ o otvorenosti parlamentarnih institucija, s prosječnim rezultatom od približno 48%. Rezultat je gotovo identičan prethodnom ciklusu, zbog čega se ne može govoriti o značajnijem napretku u otvorenosti i transparentnosti zakonodavne vlasti.

Najotvorenija zakonodavna institucija u BiH ostaje Parlamentarna skupština BiH, čiji prosječni rezultat iznosi 58,48%. Predstavnički dom ispunjava 60,76%, a Dom naroda 56,21% indikatora otvorenosti. Ipak, i na državnom nivou postoji značajan prostor za unapređenje. Među uočenim nedostacima su nepotpuna dostupnost organizacijskih informacija, nedovoljno redovno objavljivanje programa i izvještaja o radu, kao i nedostatak stenograma i podataka o glasanju sa sjednica parlamentarnih odbora. Preporučeno je i unapređenje budžetske transparentnosti i objavljivanja informacija o javnim nabavkama, kao i uspostavljanje direktnog online kanala za komunikaciju s građanima/kama i mehanizma e-peticija.

Znatno slabije rezultate ostvaruju entitetski parlamenti. Parlament Federacije BiH ispunjava u prosjeku oko 41% indikatora otvorenosti, pri čemu Predstavnički dom ostvaruje 42,79%, a Dom naroda 40,29%. U odnosu na prethodno istraživanje nije zabilježen značajniji napredak ni u jednom domu. Jedan od posebno izraženih problema ostaje činjenica da javnosti nisu dostupni pojedinačni rezultati glasanja zastupnika/ca i delegata/kinja, zbog čega građani/ke nemaju potpun uvid u način na koji njihovi izabrani predstavnici/e glasaju. Nedostaci su zabilježeni i u objavljivanju programa i izvještaja o radu, podataka o radu parlamentarnih odbora, budžetskih dokumenata i informacija o javnim nabavkama.

Narodna skupština Republike Srpske ostvarila je rezultat od oko 41%, što predstavlja tek blagi i zanemariv rast u odnosu na prethodnu godinu. Među preporukama za unapređenje njenog rada navode se objavljivanje podataka o platama, redovno objavljivanje godišnjih, polugodišnjih i kvartalnih izvještaja o radu institucije i njenih radnih tijela, kao i potpunije objavljivanje budžetskih dokumenata i podataka o javnim nabavkama. Potrebno je unaprijediti i informacije o slobodnom pristupu informacijama te komunikaciju s javnošću.

Otvorenost zakonodavnog procesa dodatno je opterećena načinom rada parlamenata tokom 2025. godine. Parlamentarna skupština BiH bila je u parcijalnoj blokadi, a samo pet zakona u potpunosti je usvojeno tokom godine. Narodna skupština RS održala je 11 posebnih i svega pet redovnih sjednica, dok je najveći broj zakona donesen po hitnom postupku. Praćenje rada parlamenata u BiH otežava i praksa naknadnog uvrštavanja tačaka dnevnog reda bez pravovremene najave, kao i nepotpuna dostupnost prateće dokumentacije.

Nalazi tako pokazuju da otvorenost parlamentarnih institucija u BiH ostaje parcijalna, neujednačena i uglavnom ograničena na minimum potrebnog. Dio uočenih nedostataka mogao bi se otkloniti relativno jednostavnim administrativnim mjerama, poput redovnog objavljivanja budžetskih dokumenata, izvještaja o radu i podataka o glasanju, dok je za značajniji napredak potreban sistemski pristup transparentnosti i odgovornosti prema javnosti.

Analiza “Otvorenost zakonodavne vlasti u Bosni i Hercegovini i regionu” dostupna je na ovom LINKU.

Veliki jaz između Vijeća ministara BiH i entitetskih vlada

Slične razlike prisutne su i kod izvršne vlasti. Vijeće ministara BiH ostvarilo je 70,69% indikatora otvorenosti i nalazi se odmah iza Vlade Sjeverne Makedonije, koja sa 75,84% ima najbolji rezultat među vladama obuhvaćenim istraživanjem. Iako je rezultat Vijeća ministara BiH drugi put zaredom u blagom padu, ova institucija i dalje ima znatno viši nivo otvorenosti od entitetskih vlada.

Vlada Republike Srpske ispunjava 39,52%, a Vlada Federacije BiH 39,34% indikatora otvorenosti. Obje institucije tako i dalje zadovoljavaju manje od polovine postavljenih standarda.

Kod Vlade FBiH zabilježen je blagi rast nakon više godina stagnacije ili pada, ali je njen rezultat i dalje nizak. Na njenoj internet-stranici, između ostalog, nedostaju pojedini dokumenti koji su bili dostupni prije uspostavljanja nove stranice, uključujući informacije važne za praćenje rada Vlade i upravljanja javnim sredstvima.

Među preporukama za entitetske vlade izdvajaju se pravovremeno objavljivanje dnevnih redova i materijala za sjednice, zapisnika i transkripata, informacija o platama i zaposlenima, budžetskih dokumenata, planova, ugovora i izvještaja o javnim nabavkama, kao i uspostavljanje direktnih kanala komunikacije s građanima i građankama.

Problem transparentnosti procesa odlučivanja nije ograničen samo na entitetski nivo. Vijeće ministara BiH objavljuje najave sjednica, dnevne redove, zapisnike i saopštenja, ali javnosti i dalje nisu dostupni materijali o kojima se na sjednicama odlučuje. Slično je i s Vladom FBiH, koja objavljuje dnevne redove i saopštenja, ali ne i dokumente o kojima raspravlja i odlučuje.

Analiza “Otvorenost izvršne vlasti u Bosni i Hercegovini i regionu” dostupna je na ovom LINKU.

Ministarstva i organi uprave BiH najlošiji u regionu

Poseban problem ostaje otvorenost ministarstava i organa uprave.

Istraživanjem je obuhvaćeno 41 ministarstvo u BiH – devet na državnom i po 16 na entitetskim nivoima. Njihov prosječni rezultat iznosi približno 38%, zbog čega se Bosna i Hercegovina ponovo nalazi na posljednjem mjestu u regionu.

Državna ministarstva u prosjeku su otvorenija od entitetskih i zadovoljavaju nešto više od polovine indikatora. Entitetska ministarstva, međutim, u prosjeku ispunjavaju tek oko trećine postavljenih indikatora, a samo jedno od ukupno 32 analizirana entitetska ministarstva ispunilo je više od polovine indikatora otvorenosti. Najbolje rangirano državno ministarstvo ponovo je Ministarstvo komunikacija i prometa BiH sa 73,86%.

Još slabiji rezultati zabilježeni su kod organa uprave. Uzorak je obuhvatio 46 nasumično odabranih organa uprave na državnom i entitetskim nivoima, koji u prosjeku ispunjavaju svega oko 29% indikatora. To je najniži rezultat među zemljama regiona.

Kod pojedinih institucija i dalje nisu dostupne ni osnovne informacije. Zabilježeni su slučajevi nefunkcionalnih ili nepotpuno funkcionalnih internet-stranica, dok često nedostaju organogrami, biografije rukovodilaca, informacije o zaposlenima i njihovim pozicijama, platama, budžetima i javnim nabavkama.

Finansijska transparentnost također ostaje jedna od najslabijih oblasti. Samo manji broj organa uprave redovno objavljuje budžete i finansijske planove, dok su izvještaji o izvršenju budžeta i podaci o trošenju javnog novca i dalje rijetko dostupni.

Otvorenost ne smije zavisiti od dobre volje pojedinačnih institucija

Rezultati desetog ciklusa Regionalnog indeksa otvorenosti potvrđuju da se otvorenost institucija u BiH još uvijek ne primjenjuje kao stabilan i obavezujući standard upravljanja.

Na državnom nivou postoje Politika i standardi proaktivne transparentnosti kojima su institucije obavezane na proaktivno objavljivanje 38 kategorija informacija, ali slični standardi nisu sistemski uspostavljeni na nivou Federacije BiH i Republike Srpske.

Nalazi pokazuju da bi dio nedostataka mogao biti otklonjen relativno jednostavnim administrativnim i tehničkim mjerama – redovnim objavljivanjem planova i izvještaja o radu, budžeta, podataka o javnim nabavkama, informacija o platama, materijala sa sjednica i rezultata glasanja.

Međutim, nakon deset ciklusa monitoringa ponavljanje istih ili sličnih nedostataka pokazuje da pojedinačni pomaci nisu dovoljni. Za značajnije unapređenje potrebno je da otvorenost i transparentnost prestanu zavisiti od trenutne političke volje ili prakse pojedinačne institucije i postanu trajni standard rada javne vlasti.