Dezinformacije u vrijeme izbora II: Kako informacija postaje dezinformacija?

Između potpuno izmišljene informacije i/ili vijesti i one koja je potpuno istinita i objektivna, postoji cijeli spektar mogućih manipulacija i načina iskrivljavanja informacija o izbornom procesu i kandidatima/kinjama i strankama. Osim toga, postoji skup termina koji su vezani za ovu oblast i koji su bitni za razumijevanje pojavnih oblika dezinformacija u predizborno vrijeme, te ćemo ih ovdje detaljnije objasniti.

 

Kredibilan medijski izvor

Kredibilan medijski izvor je svaki medij koji u impressumu ima objavljene uredničke i vlasničke podatke, medij koji izvještavanju pristupa profesionalno i objektivno, te drži do medijske etike i standarda profesije. 

Tačna vijest

Svaki medijski izvještaj bi trebao biti tačan i objektivan. To podrazumijeva da su sve informacije činjenično tačne, te da je pristup temi i akterima priče profesionalan, objektivan i nepristrasan. 

Zvaničan izvor

Kao čest dokaz za iznesene tvrdnje mediji koriste zvanične izvore. To su oni izvori koji jedini mogu ponuditi zvaničnu i potpunu informaciju o određenom pitanju, a to su najčešće institucije, organizacije, firme ili pojedinci direktno uključeni u samu priču. 

Kredibilan/a sagovornik/ca

Kredibilan/a sagovornik/ca je osoba koja ima određena znanja i iskustva o temi o kojoj govori, ili osoba koja je direktno uključena u samu priču. 

Clickbait

Nije svaki zanimljiv naslov klikbejt – kreativan naslov koji će zainteresovati nekoga da pročita čitavu priču uvijek se cijenio kao legitimna taktika prodaje medijskog proizvoda. Problem nastaje onda kada se njime obmanjuje publika, to jest kada on najavljuje sadržaj koji ne postoji, ili je značajno drugačiji od predstavljenog.  

Klikbejt je senzacionalistički naslov koji pogrešno predstavlja članak ili video prilog koji najavljuje, sa ciljem da privuče čitatelje/ke da kliknu na takav link. Takvi naslovi se temelje na psihološkim trikovima koji su smišljeni da izazovu što veću znatiželju kod čitatelja/ki i privuku ih da kliknu na takav link. Jedna od najčešćih tehnika je direktno obraćanje čitateljima/kama, to jest pisanje naslova u drugom licu. Senzacionalistički naslovi se gotovo isključivo kreiraju iz finansijskog interesa, to jest zbog povećanja čitanosti.

Klikbejt je nesumnjivo najrasprostranjeniji oblik manipulacije u online medijima, a često se u naslovima nađu i potpuno izmišljene tvrdnje ili izjave koje se ne nalaze u samim člancima, što klikbejt naslov dodatno čini i lažnom viješću, a politički akteri čest tu predmet takvih naslova. 

Pristrasno izvještavanje

Pristrasnim izvještavanjem smatramo one medijske izvještaje čija osnovna namjera nije da prenesu određenu informaciju, već da određenu osobu, grupu, ili instituciju predstave u pozitivnom ili negativnom svjetlu. Takvi izvještaji po pravilu favoriziraju činjenice, stavove i zaključke koji odgovaraju određenom narativu, dok se istovremeno zanemaruje ili iskrivljava sve što se u njega ne uklapa. Do takvih pojava dovode situacije u kojima se kao glavni kriterij za odabir i način predstavljanja vijesti, umjesto javnog interesa, postavi interes određene osobe, skupine, politike ili ideologije. Tada nastaju izvještaji u kojima se predstavljaju samo one informacije koje odgovaraju preferiranom narativu, bio on politički, ideološki, ili naprosto “navijački” u bilo kakvom javnom sporu ili debati.

Pristrasno izvještavanje se odnosi na cjelokupan pristup i ton medijskog izvještaja –od odabira tema i sagovornika/ca, tona medijskog izvještaja i pristupa temi do načina predstavljanja informacija. Takvi medijski izvještaji mogu i ne moraju sadržavati činjenično netačne tvrdnje, ali po pravilu ne prikazuju cijelu sliku i sve strane priče koju prenose. Upravo zato što ne sadržavaju činjenično netačne tvrdnje, takve medijske izvještaje je teže prepoznati.

Pristrasno izvještavanje nije nešto što se može “slučajno omaći” novinaru/ki. Bilo da se radi o neprikladnom unošenju ličnih stavova u medijski izvještaj, ili o ciljanom promoviranju određene političke ili ideološke agende, pristrasno izvještavanje je svakako rezultat svjesne namjere da se određene informacije predstave na način koji će biti povoljan po jednu i/ili nepovoljan po neku drugu stranu.

Manipulisanje činjenicama

Pod manipulacijom činjenicama podrazumijevamo medijski izvještaj koji sadrži činjenično utemeljene informacije, ali ih interpretira na obmanjujući način. Ovi izvještaji uglavnom koriste tačne informacije za izvođenje netačnih zaključaka ili tvrdnji, čime se nastoji usmjeriti čitatelje/ke ka pogrešnim zaključcima u odnosu na stvarno značenje informacije koja se prenosi.

Poput lažnih vijesti, manipulisanje činjenicama ne pojavljuje se slučajno – ono je rezultat svjesne namjere da se na provjerenim informacijama, čija se istinitost ne dovodi u pitanje, izgradi neprovjeren ili neistinit narativ. To se može učiniti na različite načine – izostavljanjem bitnih dijelova informacije, tako da se njeno stvarno značenje zamagli ili promijeni; ili pogrešnom interpretacijom činjenica kroz komentar i prateće sadržaje teksta ili priloga. Jedan od uobičajenih načina svjesno pogrešne interpretacije činjenica jeste implicitno ili eksplicitno povezivanje dostupnih informacija koje zapravo nisu ni u kakvoj međusobnoj vezi, tako da se kod čitatelja/ki stvori pogrešan utisak o temi o kojoj se izvještava.

Dezinformacija

Za razliku od klikbejta, pristrasnog izvještavanja i manipulisanja činjenicama, dezinformacija je medijska manipulacija koja može sadržati činjenično netačne tvrdnje. To je medijski izvještaj koji u sebi sadrži “miks” činjenica i netačnog ili poluistinitog sadržaja, koji se koristi kako bi se izvukli pogrešni zaključci. Dezinformacija se može smatrati blažim oblikom lažnih vijesti, a u nekim slučajevima je rezultat nepreciznog ili nepotpunog prenošenja vijesti, čime se mijenja njeno izvorno značenje i navodi na pogrešne zaključke o temi ili pojavi o kojoj se izvještava. 

Ipak, za razliku od lažne vijesti, dezinformacija ne znači da je nešto u potpunosti izmišljeno, već da se nije desilo onako kako je predstavljeno u medijskom izvještaju. Dezinformacije mogu nastati sa istim motivima koji stoje i iza proizvodnje lažnih vijesti. U takvim slučajevima, radi se o namjernom iskrivljavanju činjenica, ili dodavanju neprovjerenih/netačnih informacija u medijski izvještaj kojim se želi utjecati na mišljenja i stavove glasača/ica.

No, nekada su dezinformacije naprosto rezultat pogrešnog razumijevanja određenih izvještaja, činjenica ili kompleksnih tema, koje dovodi do njihove pogrešne interpretacije od strane novinara/ke. 

Lažna vijest

Lažna vijest je medijski izvještaj koji u sebi sadrži nedvosmisleno pogrešne tvrdnje, to jest informacije koje ne odgovaraju činjenicama, i podrazumijeva svjesno dezinformisanje javnosti. Drugim riječima, to je informacija koju je neko izmislio ili objavio znajući da nije tačna i predstavio kao stvarnu vijest, sa ciljem stvaranje pogrešne percepcije u javnosti o nekoj temi.

Motiv za stvaranje i širenje lažnih vijesti može biti namjera da se oblikuje mišljenje čitatelja/ki o određenoj temi i o njoj stvori pogrešna percepcija u javnosti. Razlozi za to mogu biti politički, ideološki ili ekonomski. 

Kada se nađu na stranicama etabliranih medija – ili, što je posebno opasno, novinskih agencija – velika je šansa da se radi upravo o motivu promocije određene političke agende, to jest formiranja mišljenja javnosti o određenoj temi putem plasiranja netačnih informacija. S obzirom da se agencijske vijesti slabo ili nimalo provjeravaju, ukoliko agencija objavi lažnu vijest, ona će se raširiti mnogo brže i imaće veći domet nego objava takve vijesti na anonimnim i/ili online portalima, što je dodatna opasnost koja se krije iza lažnih vijesti koje dolaze od takvih izvora. 

Teorija zavjere

Teorija zavjere je izmišljanje zavjera tamo gdje ih zapravo nema. Za ovakve sadržaje karakteristično je da pominju mnogo aktera i iznose niz tvrdnji o postojanju takvih planova, predstavljenih kao činjenice, između kojih se utvrđuju uzročno-posljedične veze, bez nuđenja bilo kakvih kredibilnih dokaza. Teorije zavjere uglavnom tvrde da otkrivaju tajne planove i aktivnosti vlada, institucija, korporacija, religijskih grupa, medija, te drugih grupa i organizacija koje se vezuju za neki oblik političke, vojne, društvene ili ekonomske moći. Činjenica da su ovakve grupe standardni subjekti teorija zavjere ne znači, naravno, da je svaka tvrdnja o njihovom tajnom štetnom djelovanju netačna. Neke od najčuvenijih novinarskih priča bavile su se upravo razotkrivanjem raznih oblika zloupotrebe moći, političkog položaja ili uticaja. Do stvaranja teorija zavjere dolazi onda kada se sama pretpostavka o takvom štetnom djelovanju predstavlja kao činjenica.

U nedostatku stvarnih dokaza za iznesene tvrdnje, teorije zavjere se grade na logički neispravnim, ili svjesno manipulativnim “argumentima”, kojima se špekulacije predstavljaju kao “istraživanje”, a pogrešni ili neosnovani zaključci kao činjenice.

 Budući da se ne zasnivaju na činjenicama, već na špekulacijama, teorije zavjere su i vrlo “zgodno” sredstvo političke propagande, te se često javljaju upravo u tom kontekstu, zajedno sa spinom i pristrasnim izvještavanjem. U takvim slučajevima, teorije zavjere se smišljaju sa jasnim ciljem da utiču na percepciju određenih političkih aktera, pojava ili događaja. Tako dolazi do paradoksalnih primjera u kojima se iza širenja teorija zavjere zapravo krije stvarna “zavjera” – to jest, politički uticaj na medije koji podrazumijeva zajedničko djelovanje političkih aktera i medija nad kojima imaju kontrolu ili uticaj.

Nekredibilan sagovornik

Kada je izvor informacije jasno naveden i kada se ista zasniva na iskazu ili izjavi neke osobe, ni to nije garancija da se radi o tačnoj i provjerenoj informaciji. Osobe koje se u javnosti pojavljuju kao izvori informacija mogu i ne moraju biti kredibilni izvori. 

Mediji do ciljeva dezinformisanja javnosti dolaze različitim tehnikama i taktikama. Jedna od njih je i korištenje nekredibilnih osoba kao relevantnih sagovornika za određene teme. Nekredibilan sagovornik je bilo koja osoba koja nema znanja, kompetencije i iskustva da govori o temi o kojoj govori.

Najbolji primjer za to su politički analitičari koji se uvijek “pozivaju” od strane medija iste ideološke pozadine – uglavnom onih koji su bliski nekoj vlasti – kako bi potvrdili neku “priču” koju takav medij u tom trenutku promovira. Slične primjere srećemo i u drugim temama, gdje se osobe koje nemaju nikakvo stručno znanje o oblasti o kojoj govore, od strane medija “profiliraju” kao legitimni i redovni sagovornici, iako se njihove tvrdnje ne zasnivaju na objektivnim činjenicama.

Anoniman izvor

Korištenje anonimnih izvora je legitimna novinarska praksa, u određenim situacijama u kojima bi otkrivanje njihovog identiteta predstavljalo rizik za osobu koja daje takve informacije. To su, recimo, slučajevi kada se izvještava o aktivnostima izrazito represivnih političkih režima, o korupciji, kriminalu, ratnim zločinima i sličnim temama. Međutim, čak i u takvim situacijama, informacije dobijene od anonimnog izvora morale bi biti potkrijepljene ili materijalnim dokazima, ili potvrdom njihove istinitosti od strane drugih izvora. U suprotnom, ne postoji nikakva garancija da su izjave koje su date novinaru/ki istinite.

To, nažalost, često nije praksa koju srećemo u domaćim medijima. Pozivanje na “dobro obaviješten izvor”, “izvor poznat redakciji”, izvor koji je nekome “blizak” ili se “kreće u određenim krugovima” najčešće je samo pokriće za izmišljene priče, ili za objavljivanje neprovjerenih tračeva i glasina, koje se u medijskom izvještaju predstave kao vijesti. Kada se cijela vijest zasniva na takvim izvorima i ne nudi nikakve dodatne dokaze ili izvore,  ne možemo biti sigurni da takvi izvori zaista postoje, niti da su informacije koje dolaze iz takvih izvora nužno istinite. 

Anonimni portal

Portali koji se predstavljaju kao mediji, a na kojima ne postoje imena vlasnika/ca, urednika/ca i novinara/ki, ne mogu se smatrati medijima. Ciljano skrivanje identiteta osoba koje uređuju i vode online portale uvijek je prvi “znak za uzbunu” – to jest, upozorenje da se vjerovatno ne radi o stvarnom mediju, ili barem ne o mediju kojem treba pokloniti povjerenje.

Lažni mediji, gotovo po pravilu, nemaju impressum, odnosno ne predstavljaju se čitaocima na način predviđen standardima profesije, ili zakonima koji definiraju medije. Oni su u tom smislu “pirati” na medijskom tržištu, koji koriste anonimnost da bi izbjegli bilo kakvu odgovornost za ono što objavljuju. Na taj način, osobe koje proizvode sadržaj nalik informativnom imaju svu slobodu da javnosti plasiraju poruke koje žele, bez ikakvih posljedica. Nepoznati izdavači, urednici, ili autori, “zaštićeni” su od zakona kojima se zabranjuje diskriminacija i govor mržnje, kleveta, ili kršenje autorskih prava. Isto tako ih “zaobilaze” i pravila samoregulacije, čije se poštovanje očekuje od legitimnih medija. Ukratko, lažni mediji uživaju slobodu govora koja je garantovana legitimnim medijima, ali ne preuzimaju nijednu od odgovornosti koja sa njom ide.

Ipak, ovakvih portala je jako puno – neki nastaju iz ekonomskih, a neki iz političkih razloga. Oni ekonomski su prepuni reklama, dok politički projekti često nemaju nikakve, ili imaju jako malo reklama. 

Farma portala

“Farma portala” je pojava karakteristična za BiH. U pitanju su mreže više međusobno povezanih anonimnih portala i profila na društvenim mrežama, koje najčešće uređuje samo jedna osoba ili manja grupa ljudi, a koji međusobno dijele linkove i linkaju jedni na druge.

U njima se po pravilu nalaze portali koji izgledaju kao mediji, to jest informativni portali. Iako se na takvim stranicama mogu naći članci koji izgledaju kao vijesti, iza njih zapravo ne postoji nikakva redakcija niti novinari/ke koji pišu za njih. Jedina svrha njihovog postojanja je ostvarivanje zarade, te su stoga prepuni reklama. Sam sadržaj ovakvih stranica može se podijeliti u dvije kategorije – tekstovi, snimci i drugi sadržaji preuzeti iz medija ili drugih sličnih portala; te lažne vijesti i dezinformacije koje se izmišljaju kako bi zainteresovale posjetitelje/ke da kliknu na stranicu.

Slikovnicu možete pogledati na ovom linku.

(Raskrinkavanje.ba)

Istraživanje o geopolitičkim dezinformacijama u BiH i regiji

Istražili smo koje su dezinformacije iz sfere međunarodne politike, odnosa između država te međudržavnih saveza bile...

Emir Zulejhić

Ko je osvojio mandate u 12 općina i gradova obuhvaćenih monitoringom Istinomjera?

Istinomjer je protekle četiri godine, u okviru monitoringa ispunjenosti predizbornih obećanja, pratio aktivnosti načelnika i gradonačelnika u 12 općina i gradova u BiH. Prema rezultatima, najviše...

Amina Izmirlić

Manipulacije rezultatima monitoringa koji provodi Istinomjer češće nego u prethodim izbornim kampanjama

Nakon što je inicijativa Istinomjer 14. 10. 2020. godine objavila rezultate monitoringa ispunjenosti predizbornih obećanja načelnika i gradonačelnika u 12 općina i gradova u BiH koji smo provodili u...

Amina Izmirlić