Diskriminacija na svim poljima: Neumjesni komentari na račun žena u bh. politici i novinarstvu
Osim neravnomjerne zastupljenosti, žene na pozicijama moći često su izložene nizu rodnih stereotipa te čestim kritikama i komentarima s kojima se njihove kolege ne moraju suočavati. Nerijetko se njihovo prezime, bračni status, fizički izgled i majčinstvo posmatraju kao politička (dis)kvalifikacija. Ipak, na meti ovakvih komentara nisu bile samo žene iz bh. politike već i novinarke, pa se tako u javnosti moglo čuti seksističko vrijeđanje žena iz medija na osnovu njihovog fizičkog izgleda, ali i rasističke i šovinističke uvrede usmjerene na etničku i nacionalnu pripadnost, psovanje, prijetnje i kletve, kao i neumjesni komentari.
Degradirajući komentari na račun žena koje obavljaju neku od javnih funkcija, kao i žena koje rade u medijima, nažalost, ne predstavljaju iznimku s obzirom na činjenicu da javnost već godinama svjedoči nizu neprimjerenih komentara na njihov račun.
Dovoljno se osvrnuti na ključne pozicije unutar bosanskohercegovačkih stranaka i broj žena kandidatkinja na izborima. Sasvim je jasno da su žene, s izuzetkom pravosuđa, i dalje manje zastupljen spol u javnom životu i donošenju odluka, a one žene koje se, pak, nalaze na ovakvim pozicijama nerijetko su izložene kritikama i komentarima s kojima se njihove kolege ne suočavaju – od utvrđivanja kompetencija da savjesno i odgovorno obavljaju svoj posao zbog prezimena koje nosi, vrednovanja žene kroz “roditeljsku ostvarenost” i broja djece koje ima, do nazivanja imenima i komentara na račun fizičkog izgleda i drugih ličnih osobina. Svakako da prezime ne može i ne smije biti predstavljeno kao dokaz o kompromitiranosti funkcije niti bi se komentari na račun fizičkog izgleda, bračnog ili roditeljskog statusa trebali tolerisati. Kao što se na nedostatak majčinstva gleda negativno, tako se na ostvareno majčinstvo gleda pozitivno u predizbornoj kampanji jedne bh. političke partije, no ipak, u realnom sektoru, žene koje su majke znaju biti manje poželjan uposlenik.
Podaci studije koju su u septembru 2020. godine objavili UNDP i UN Women govore o nizu rodnih stereotipa o ženama i muškarcima u politici u BiH, a koji negativno utiču na kandidatkinje.
Ipak, gotovo svaki drugi ispitanik i svaka treća ispitanica koja je glasala smatra da „su muškarci bolje političke vođe i da ih treba birati prije nego žene”, što se može posmatrati kao jedan od preovlađujućih razloga za fenomen „žene-ne-glasaju-za žene” i „muškarci-ne-glasaju-za-žene”. Slični nalazi o rodnim stereotipima i patrijarhalnim vrijednostima za žene i muškarce u BiH potvrđeni su u drugim studijama u prošlosti i u skorašnjim studijama. Dokazi potvrđuju da javna/privatna podjela ima čvrste korijene u bosanskohercegovačkoj izbornoj kulturi sa solidnom većinom glasača i glasačica koji smatraju da se žene trebaju posvetiti porodici, a ne političkoj karijeri dok muškarcima više odgovara da budu političke vođe. Pored toga, prema nalazima ankete, jedan od najrelevantnijih razloga za neglasanje za kandidatkinje je nepoznavanje kandidatkinja, što implicira da političke stranke nisu podržale kampanju kandidatkinja niti su dale vidljivost njihovim razvojnim prioritetima za mjesne zajednice.
Polazna studija o barijerama u političkom učešću žena u BiH
I dok “rod i spol nipošto nisu mjerilo političkog kvaliteta”, nezavisna istraživačica u oblasti rodnih studija Edita Miftari ističe da “i pored toga što itekako imaju politički interes, žene se susreću s nizom dobro poznatih prepreka: društvo za njih ima još uvijek vrlo preciznu rodnu ulogu koja se najčešće fokusira na brigu o djeci i porodici, te ih primorava na tzv. treću smjenu i kada se odluče da grade karijeru”, a ključni momenat je svakako podrška porodice i zajednice, ali također i stranke.
Primjeri degradirajućih i neumjesnih komentara na račun žena u bh. politici i žena koje rade u medijima
Početkom ove godine, zastupnica u Predstavničkom domu PSBiH Sanja Vulić prozvana je zbog nedostatka porodičnog ostvarenja, kada je njen kolega zastupnik u PD PSBiH Dragan Mektić rekao da “Vulićka ima više od četrdeset godina, a nije se porodično ostvarila pa je boli ona stvar za narodom”, dodavši da “nema ni kučeta ni mačeta”.
S druge strane, zanimljivo je da je tokom predizborne kampanje za Lokalne izbore 2020. godine pažnju javnosti izazvao letak banjalučkog SDP-a na kojem je, uz kvalifikacije većine kandidatkinja za gradsko vijeće, dopisano koliko djece imaju, odnosno da je riječ o majki x-broja djece. Iako su se na listi našli i “ostvareni očevi”, njihov broj djece nije naveden.
I predsjednica Glavnog odbora Naše stranke Sabina Ćudić prije dvije godine upitana je “zašto ne rađa djecu”, a zanimljiva je činjenica da je ovaj komentar uputila upravo žena – zastupnica SDA u Parlamentu Federacije BiH Kenela Zuko koja se, objašnjavajući razlog zbog kojeg nije glasala za amandman Kluba Naše stranke na budžet FBiH, prema kojem bi se iznos predviđen za povećanje plaća uposlenim u administraciji trebao preusmjeriti na tekući transfer kantonima za sufinansiranje naknada porodiljama i trudnicama, zapitala zašto Ćudić “ ne rađa djecu”.
Nažalost, ovo nije jedina situacija u proteklom periodu u kojoj su neprimjerene komentare na račun žena u bh. politici uputile upravo žene – kolegice. Tako je krajem juna 2021. godine javnost šokirao komentar potpredsjednice Naše stranke Irme Baralije na račun gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić. Naime, nakon posjete sarajevske gradonačelnice Banjoj Luci, Baralija je na svom Facebook profilu komentarisala spomenuto dešavanje na način da je objavila fotografiju Benjamine Karić prilikom posjete Mostaru, na kojoj se nalazi s gradonačelnikom Marijem Kordićem, i njenu fotografiju s gradonačelnikom Banje Luke Draškom Stanivukovićem, uz komentar kako je Benjaminina fotografija sa Stanivukovićem kao fotografija s vjenčanja, dok je, pak, fotografija s Kordićem kao fotografija nakon dvoje djece.
Ipak, ovdje nije kraj neprimjerenim i degradirajućim izjavama upućenim na račun žena. Početkom godine, banjalučki sudija Milan Blagojević tokom suđenja optuženom za teško ubistvo vanbračne supruge ustvrdio je kako “savremene žene nemaju razumijevanja da se svađa između muškarca i žene može završiti šamarom”, a samo nekoliko mjeseci ranije, tokom debate za gradonačelničku poziciju u Visokom, Dario Pekić, kandidat za gradonačelnika ovog grada, ali i aktuelni ministar unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona, tadašnjoj gradonačelnici Visokog Amri Babić obratio se sa “mače moje”.
Tokom 2020. godine, usred žustre rasprave u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, zastupnik u ovom domu Zukan Helez poručio je Sanji Vulić da ima veliku šansu da izraste u pravog političara, navodeći kako ima “ljepotu Dušanke Majkić, mudrost Milorada Dodika i poštenje Nikole Špirića”.
Nešto kasnije, i potpredsjednik SDP-a BiH Vojin Mijatović je, govoreći o tadašnjim dešavanjima vezanim za gradonačelničku kandidaturu u Mostaru i komentaru Sabine Ćudić da je kandidaturom člana SDP-a srušen Bh. blok u ovom gradu, te da su upitni odnosi između Naše stranke i SDP-a u cijeloj BiH, kazao da “Sabina Ćudić iz Sarajeva krešti, ne znam ni ja šta”.
Nažalost, ovo su samo neki od komentara upućeni ženama aktivnim u politici, ali i javnom životu u BiH uopšte, koji su naišli na određeni odjek u bh. javnosti u posljednjih nekoliko godina, a sličnih slučajeva bilo je i ranije. Tako je 2013. godine aktuelni načelnik Općine Novi Grad Sarajevo Semir Efendić ustvrdio da su žene, koje djeluju u ženskim organizacijama, “osobe sa visokom dozom frustracije”, a nešto ranije, komentarišući osnivanje Kluba parlamentarki BiH, Efendić je istakao da takvo organiziranje ženama može donijeti samo štetu, jer im se u takvim organizacijama “ispere mozak do mjere da više nisu sposobne za normalnu socijalizaciju s ostatkom društva”.
Iako se sama našla na meti neumjesnih komentara, to nije spriječilo Sanju Vulić da i ona uputi komentar na račun članice CIK-a Vanje Bjelice-Prutine.
Danas sam sasvim slučajno saznala da je ona i snaha kolege iz SDA, udata je za jednog kolegu. Tako, snahe kada dođu u novu porodicu trude se da budu i poslušne i dobre, pa barem joj objasnite da nema pravo da ucjenjuje BiH.
Sanja Vulić, 15.5.2020.
Nekoliko mjeseci kasnije, Bjelica-Prutina se ponovno našla na meti komentara, ovog puta od stranačkog šefa Sanje Vulić, Milorada Dodika.
U drugoj polovini januara, nakon odluke Centralne izborne komisije BiH (CIKBiH) da poništi izborne rezultate u Srebrenici i Doboju, Dodik je iznio niz uvreda na račun Bjelice-Prutine, te je izrazio sumnju u njeno profesionalno obavljanje posla zbog činjenice da je “udata ili je bila udata za Bošnjaka u Sarajevu, muslimana”.
Gospođa koja predstavlja srpski narod je udata ili je bila udata za Bošnjaka u Sarajevu, muslimana. Neko će reći šta to ima veze, ma nemojte. Nema veze? Ma nemojte. To pokazuje koliko je sve namješteno.
Milorad Dodik, 21.1.2021.
Nekoliko dana kasnije, na konferenciji za medije, Dodik je još jedanput potvrdio svoje stavove.
Bila je udata za Bošnjaka muslimana, razvela se, a zadržala prezime. Malo je to čudno, ali ja sam o tome govorio u političkoj dimenziji. To je ona priča koju sam govorio da se pažljivije biraju Srbi koji mogu da budu odgovorni na neki način. Zadržati prezime? Kod Srba nisam čuo za taj slučaj da se razvede, a da zadrži prezime
Milorad Dodik, 24.1.2021.
Podsjećamo da ovo nije prvi put da se Milorad Dodik na neprimjeren način odnosio spram žena koje djeluju u javnom prostoru, pa je tako u prethodnim godinama zabilježeno da je Dodik verbalno napao dopisnicu Oslobođenja Gordanu Katanu.
Kada vas pogledam, shvatim zašto ste stalno negativni, jer vi i ne možete imati ništa pozitivno. (…) Dolazite iz medija koji je takav i naroda koji je takav. (…) Ta jedna morbidna predstava odražava vas i vaš karakter. (…) Otkazao sam institucijama RS Oslobođenje, vaš list, da ga niko ne čita.
Inače, Dodik je Katanu izvrijeđao i na konferenciji za medije održanoj 6.9.2012. godine kada ju je nazvao “lažljivicom koja besramno laže o njemu u svojim kolumnama” i optužio je za “političku pristrasnost”.
Milorad Dodik je na tribini održanoj u organizaciji SNSD-a, u martu 2014. godine, izvrijeđao i novinarku televizije BN (a isti govor Dodik je iskoristio i za druge, jednako vulgarne i bahate istupe, poput psovanja OHR-a i banalne samoveličajuće tvrdnje o sebi kao “glavnom baji u Republici Srpskoj”).
Šta radiš, ne razumijem? Uopšte mi nisi zgodna da te gledam tol’ko dugo, j*bo te. Šta hoćeš sad? Je l’ njoj nešto zabranjeno ovde? Slušaj, nisam ti ja muškarac za tebe, shvataš?”
Milorad Dodik novinarki BN-a, 26.3.2014.
Iste godine, Milorad Dodik je ponovo uputio neprimjeren komentar na račun fizičkog izgleda još jedne novinarke, rekavši joj da nije “toliko zgodna” da je “tako dugo gleda”.
Posljednji slučaj javnog vrijeđanja i iznošenja neistina od Milorada Dodika na račun novinarki desio se u maju ove godine kada je, u telefonskom razgovoru za agenciju Srna, član Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio da je Tanja Topić, analitičarka iz Banje Luke, dokazani agent njemačkog BND-a, kojeg plaćaju preko njene nevladine organizacije. Istinomjer se ovom temom bavio u analizi Dodik ponovo prijeti: “Zna se kako su prolazili oni koji su bili kvislinzi”, a ovaj istup naišao je na brojne osude predstavnika nevladinih organizacija i medija, dok je Tanja Topić, ne komentarišući slučaj, za televiziju N1 najavila podnošenje tužbe.
Krajem juna ove godine, na pres-konferenciji povodom ostavke Predraga Kojovića na mjesto predsjednika Naše stranke, na pitanje novinarke zašto sjednici nije prisustvovala potpredsjednica Irma Baralija i da li je njegova ostavka pokazatelj trzavica unutar Naše stranke, Kojović je novinarki na spomenuto pitanje odgovorio da je “to pokazatelj onoga što se događa u vašoj glavi”.
Za kraj, Istinomjer podsjeća na zaključke Konferencije “Ravnopravnost spolova nakon 2020. godine: Osnaživanje žena i izgradnja sigurnijeg okruženja“, održane 8.3.2021. godine.
Konferencijom smo željeli podsjetiti bosanskohercegovačku javnost, a posebno donosioce političkih odluka, na važnost i obaveze Bosne i Hercegovine u oblasti unapređenja ravnopravnosti polova u društvu, koje proističu iz pozitivnih zakona, kao i međunarodnih dokumenata, posebno Pekinške deklaracije i UN Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacijea žena, odnosno CEDAW konvencije – koja je i dio Ustava Bosne i Hercegovine. Ističemo važnost i obavezu svih nadležnih institucija da prihvate Preporuke regionalne konferencije gender mehanizama u regiji i nevladinog sektora o seksualnom uznemiravanju, održane 19. 2. ove godine, u organizaciji Agencije za ravnopravnost polova Bosne i Hercegovine. Problemi o kojima govorimo sigurno bi bili manji da u našem društvu imamo veću zastupljenost žena u javnom i političkom životu. Zahtijevamo, stoga, uvrštavanje pitanja ravnopravnosti spolova u statute i političke programe partija, u cilju većeg uključivanja žena u politički i javni život, i urgiramo za veću promociju kandidatkinja na izborima i u rukovodstvima stranaka. Važna poruka s ove konferencije treba da bude i poruka partnerstva – partnerstva parlamentaraca, izvršnih organa, civilnog sektora, međunarodne zajednice i šire javnosti.
Saopćenje, Agencija za ravnopravnost spolova BiH, 22.3.2021.
Marginalizacija žena u BiH kako u politici, tako i novinarstvu jedan je od pokazatelja lošeg položaja žena u Bosni i Hercegovini uopšte, a uvođenje rodne ravnopravnosti dugotrajan je proces koji iziskuje maksimalno učešće čitavog društva. Ipak, teško se oteti utisku da, kada su u pitanju ključni politički subjekti i njihovi lideri u Bosni i Hercegovini, rodna ravnopravnost nije visoko na listi njihovih prioriteta s obzirom na činjenicu da su oni upravo ti koji nerijetko iznose neumjesne i degradirajuće komentare na račun kompetencija, izgleda, porodične ostvarenosti ili, pak, prezimena žena u bh. politici i novinarstvu.
(Istinomjer.ba)