Istinomjer analiza: Kampanja DNS-a – Malo vlast, malo opozicija

Od početka predizborne kampanje, „Istinomjer“ je pratio televizijske debate, emitirane na javnim televizijama, u kojima učestvuju kandidati/kinje vladajućih stranaka. Međutim, stranke koje su 2010. – 2014. obnašale vlast na nivou Republike Srpske, još uvijek se nisu na ovaj način predstavile biračima/cama, s obzirom da se na RTRS-u ne emituju debatne emisije. Demokratski narodni savez je, za razliku od svojih koalicionih partnera, učestvovao u debatama kandidata/kinja za državni parlament na BHT-u. No, izbornu utrku na entitetskom nivou – na kome je ova stranka obnašala vlast u proteklom mandatu – bilo je moguće pratiti samo kroz RTRS-ovu „Izbornu hroniku“ i „Predstavljanje kandidata“, emisijama koje se emitiraju svakodnevno od početka predizborne kampanje. Istinomjer donosi pregled najupečatljivijih izjava i obećanja koje su dali/e kandidatkinje i kandidati ove stranke u navedenim emisijama.

Prvog dana predizborne kampanje, predsjednik ove stranke i nosilac liste koalicija DNS-SRS-NS za Narodnu skupštinu Republike Srpske, Marko Pavić, izjavio je da DNS “ne želi kroz kampanju da se bori za vlast”, nego da “položi račun za urađeno” i najavi šta će uraditi u budućnosti, sa fokusom na ekonomiju, zapošljavanje, borbu protiv kriminala i korupcije i brigu “o socijalnom faktoru”. Sličnu izjavu dala je prije nekoliko dana i kandidatkinja ove stranke za NSRS, Spomenka Stevanović, na predizbornom skupu u Zvorniku, dodavši i to da je DNS svojim dosadašnjim učešćem u vlasti učinio “mnogo više nego što im je kapacitet omogućavao”. Ono što se, međutim, moglo čuti u izbornoj hronici i predstavljanju kandidata/kinja ove stranke na RTRS, nije imalo mnogo dodirnih tačaka sa ovim najavama. Kandidati/kinje ove stranke skoro da se i nisu osvrtali na rezultate postignute radom u Vladi Republike Srpske, niti su “polagali račune” za urađeno na entitetskom nivou. Zanimljivo je, međutim, da su gotovo svakodnevno govorili o rezultatima vlasti u gradu Prijedoru, čiji je Pavić dugogodišnji gradonačelnik, iako se u izbornoj utrci ne bira lokalni, već entitetski i državni nivo vlasti. Štaviše, navođenje Prijedo ra kao primjera uspješnosti DNS-a, obilježilo je njihovu kampanju do te mjere da je ona češće izgledala kao kampanja za lokalne, a ne za opšte izbore.

Najave budućeg djelovanja su također bile skromne. U sferi ekonomije, kandidat DNS-a, Vladimir Janković, najavio je da će ova stranka raditi na oživljavanju velikih privrednih kompleksa; dok je kandidatkinja DNS-a Branka Malbašić govorila o razvoju poljoprivrede kroz ulaganja putem kreditnih aranžmana i razvoja zadrugarstva. U svom programu iz 2010. godine, DNS je također davao obećanja vezana za zadrugarstvo, pri čemu su rezultati u njihovom ispunjavanju bili više nego skromni. U tadašnjem programu nije bilo pomena o kreditnim aranžmanima, ali DNS je dao prilično nekonkretno obećanje o “vraćanju sistema subvencija” u poljoprivrednoj proizvodnji, koje je ostalo neispunjeno, budući da su godišnja budžetska izdvajanja za subvencije u poljoprivredi smanjena sa 80 miliona na 60 miliona godišnje u aktuelnom mandatu. Osim nedovoljnih iznosa za subvencije u poljoprivredi, prisutni su takođe i problemi sa konstantnim kašnjenjm u isplati subvencija, te netransparentnim trošenjem ovih sredstava, s obzirom da resorno ministarstvo i Agencija za agrarna plaćanja kontinuirano dobijaju negativna mišljenja revizora za planiranje i trošenje sredstava za subvencije u poljoprivredi.

Većina ostalih izjava vezanih za ekonomiju bila je veoma nekonkretna, poput izjava Marka Pavića da “neće biti otpuštanja i smanjenja plata”, da će ekonomija biti “bazirana na na javnim dobrima” kao što su vode, šume i rude, te da će se povećati zapošljavanje u oblastima koje će biti “naslonjene na nacionalna dobra”. Porast zapošljavanja spominjali su i drugi/e kandidati/kinje DNS-a, ističući kako su na tom planu već postigli rezultate u Prijedoru, te će znati isto to uraditi i na nivou Republike Srpske. Mirjana Ostojić  je, recimo, najavila da će DNS “pokazati kako riješiti problem zapošljavanja kao što je to urađeno u Prijedoru”. Slušajući ovakve izjave, moglo bi se pomisliti da je DNS lokalna stranka koja po prvi put pokušava osvojiti izbore na entitetskom nivou – i pored činjenice da se, i u samom trenutku dok šalje ovakve predizborne poruke, još uvijek nalazi na vlasti u Republici Srpskoj, te da ima zajedničke predsjedničke kandidate sa svojim koalicionim partnerima iz Vlade RS. Izbjegavanje najavljenog “polaganja računa” za entitetski nivo vlasti u sferi oporavka privrede i otvaranja novih radnih mjesta, vjerovatno je vezano i za činjenicu da se tu DNS ne bi imao mnogo čime pohvaliti. Aktuelna Vlada RS je, naime, završila mandat sa 4.467 manje zaposlenih nego na početku mandata, dok se u protekle 4 godine broj registrovanih nezaposlenih povećao za 364.

Mladi su bili česta tema istupa kandidata/kinja ove stranke. Ognjen Vučen je kao prioritete DNS-a izdvojio zapošljavanje i stambeno zbrinjavanje mladih; Sonja Ivšinović govorila je o zapošljavanju mladih ljudi koje im treba osigurati bolju budućnost, dok je Olivera Brdar Mirković, kandidatkinja za NSRS, govorila o kvalitetnijem obrazovanju mladih. DNS je i 2010. godinedavao obećanja po pitanju stambenog zbrinjavanja mladih, obećavajući subvencioniranje stambene izgradnje putem snižavanja kamatnih stopa na stambene kredite, snižavanje ili oslobađanja plaćanja rente na zemljište za takve objekte isl. No, osim tekućeg projekta subvencioniranja kamatne stope za stambeno kreditiranje mladih i mladih parova, nije pokrenut nikakva nova aktivnost na ovom planu, kao što je oslobađanje rente na zemljište ili bilo kakve olakšice za izgradnju stambenih objekata.

U pogledu zapošljavanja mladih, zabilježene su jedino aktivnosti sufinansiranja jednogodišnjeg pripravničkog staža, međutim to nisu bili adekvatni potezi koji bi trajno riješili ovaj gorući problem mladih u Republici Srpskoj. O tome svjedoče i statistički podaci, koji govore da je u 2010. godine bilo 6.152 nezaposlenih osoba sa visokom stručnom spremom, dok je u 2013. registrovano 12.820 nezaposlenih visokoobrazovanih osoba.

Borba protiv kriminala i korupcije je često spominjana u DNS-ovoj kampanji, ponovo sa fokusom na grad Prijedor. Kandidati/kinje su u više navrata izjavljivali kako kadrova DNS-a “nema u aferama, korupciji i kriminalu” i kako, kao takvi, mogu samo služiti za primjer ostalim strankama. Ovakve izjave zvuče potpuno apsurdno s obzirom na činjenicu da je sam predsjednik stranke priznao krivicu za zloupotrebu službenog položaja, to jest za krivično djelo nesavjesnog rada u službi. Marko Pavić je, naime, tokom svog dvogodišnjeg mandata kao ministra saobraćaja i veza u Vladi RS, nezakonito “podijelio” svojim uposlenicima 245.660 KM, od čega je sebi isplatio 11.680 KM, za šta je dobio uslovnu kaznu od šest mjeseci zatvora i novčanu kaznu u iznosu koji je nezakonito prisvojio. O svemu ovome vrlo jasno svjedoči Sporazum o priznanju krivice, koji je “Istinomjeru” dostavio prijedorski Centar za mlade “Kvart”, a koji je Pavić potpisao 2005. godine. Pogleda li se situacija na entitetskom nivou, može se vidjeti da je Vlada RS u proteklom mandatu usvojila Strategiju borbe protiv korupcije u Republici Srpskoj za period 2013. – 2017. godinе, Akcioni plan za provođenje Strategije, te je donešena Odluka o osnivanju, organizaciji i nadležnostima Komisije za sprovođenje Strategije. Članovi Komisije nisu, međutim, imenovani do kraja mandata, tako da se ne može govoriti o učincima strategije, jer njeno sprovođenje još uvijek nije započelo.

DNS se, baš kao i SNSD, u kampanji obilato služio standardnim predizbornim pričama o očuvanju nadležnosti entiteta i “borbi za Republiku Srpsku”. Zanimljivo je, međutim, da je Marko Pavić u svom predstavljanju na RTRS pomenuo i motiv dijametralno suprotan ovoj retorici “odbrane i zaštite”. Vrativši se još jednom na grad Prijedor, Pavić je rekao: “U Prijedoru imamo stabilnu političko-bezbjednosnu situaciju: dobri odnosi među građanima, među nacionalnostima, među vjerskim konfesijama, među strankama. Isti takav odnos mi želimo da gradimo i možemo izgraditi i u Republici Srpskoj.” Problem sa ovim netipičnim iskakanjem iz agresivne nacionalističke retorike je u tome što je – neistinit. Štaviše, prijedorska gradska vlast sa Pavićem na čelu bila je glavni uzročnik brojnih protesta zbog svog represivnog ponašanja prema građanima/kama Prijedora nesrpske nacionalnosti, a naročito prema udruženjima žrtava i povratnicima. Među brojnim takvim primjerima su zabrana obilježavanja godišnjice stradanja 200 građana/ki Prijedora na Korićanskim stijenama, zabrana okupljanja Odboru za obilježavanje 20. godišnjice stradanja nedužnih stanovnika općine Prijedor povodom 10. decembra, Međunarodnog dana ljudskih prava (2012.), te brojni drugi slučajevi kršenja ljudskih prava povratnika/ca od strane lokalnih vlasti u Prijedoru. Brojni zahtjevi da se porodicama žrtava omogući dostojanstveno obilježavanje stradanja još uvijek nisu ispunjeni, a kada je, 2013. godine, prvi put organizovano obilježavanje Međunarodnog dana bijelih traka – posvećenog žrtvama masovnih zločina u ovom gradu – Marko Pavić je ovaj događaj nazvao “slavljem” i “običnom gay paradom”. Ovi, kao i brojni drugi primjeri, svjedoče o tome da Pavićeva gradska administracija ni izbliza nije ostvarila “dobre odnose” kojima se predsjednik DNS-a pohvalio u predizbornoj kampanji, s obzirom da već godinama vodi krajnje diskriminatornu politiku prema povratnicima i žrtvama rata.

Sveukupno, može se reći da je dosadašnja predizborna kampanja DNS-a obilježena vrlo nekonkretnim obećanjima – kakav je, uostalom, bio i program ove stranke na prethodnim izborima – te zauzimanjem vrlo nedosljednog stava prema sopstvenom učešću u (entitetskoj) vlasti u proteklom mandatu. Tome vrlo vjerovatno doprinosi i činjenica da DNS na ove izbore izlazi kao član dvije koalicije, pri čemu na izborima za Narodnu skupštinu RS nastupa zajedno sa Srpskom radikalnom strankom i Strankom napredna Srpska, dok istovremeno podržava Milorada Dodika kao kandidata za Predsjednika RS, te Željku Cvijanović kao kandidatkinju za Predsjedništvo BiH, zajedno svojim koalicionim partnerima iz Vlade RS – SNSD-om i Socijalističkom partijom RS.