U organizaciji Fondacije Heinrich Böll u ponedjeljak 24. aprila, održana je jednodnevna radionica, na temu Demokratizacija i mediji. Učesnici/ce radionice bili su i predstavnici/ce UG. Zašto ne, i to u svojstvu novinara/ki i istraživača/ica web portala Istinomjer.ba.
Uvodničarka radionice bila je profesorica FPN, Lejla Turčilo, koja je predstavila preliminarne rezultate istraživanja o sužavanju prostora u bh. medijima.
Gost radionice bio je dugogodišnji urednik poznatog njemačkog časopisa Spiegle, Manfred Ertel, koji je sa prisutnima podijelio iskustva iz dugogodišnje uredničke karijere. Ertel je govorio o ulozi Spiegela u demokratizaciji medija i njemačke javnosti 60-ih godina prošlog stoljeća. Tada se naime, uredništvo ove novine suočilo sa upadom policije u redakciju, nakon što je objavljena istraživačka priča o nuklearnom naoružanju koja je sadržavala povjerljive informacije. Upad je izazvao proteste javnosti, a drugi mediji u Njemačkoj pružili su svoju podršku Spiegelu kako bi on nastavio izlaziti. Ertel je kroz ovaj primjer i iskustvo posljeratne Njemačke u demokratizaciji medija pokušao povući paralelu sa našom zemljom.
U drugom dijelu radionice učesnici/ce su razgovarali o političkoj instrumentalizaciji medija, pritiscima na medije i novinare, postojećoj i nepostojećoj zakonskoj legistlativi koja uređuje ovu oblast, transparentnom vlasništvu i finansiranju medija u BiH, nedostatku solidarnosti, ali i tome kako definisati javni interes u domaćem medijskom prostoru.
Kao glavne probleme, sa kojima se susreću novinari, naveli su nedostatak sistemske i legislativne podrške, kao i potrebu revidiraranja i analiziranja učinka dosadašnjih donatorskih politika za finansiranje medija.
Pitanje koje se nametnulo, samo po sebi, bilo je i kako navesti društvo, u cjelini, da reaguju na provjerene i činjenicama potkrijepljene priče.
Opširniji zaključci i preporuke prezentovani su javnosti dan kasnije, u utorak 25. aprila u sarajevskom Mediacentru, a prezentovala ih je novinarka Nidžara Ahmetašević koja je također učestvovala u radionici.
Svi smo kroz razgovor zaključili kako nema dovoljno prostora za nezavisne glasove, kao što nema ni dovoljno prostora za javnu debatu uz pomoć medija, i to je zaista veliki problem. Mediji najčešće predstavljaju ono što je interesantno publici, a ne ono što je od javnog interesa. Na žalost, ovo je slučaj čak i sa javnim servisima koji bi, prije svih ostalih, morali voditi računa o tome što je javni interes. Nemamo jasno definisan javni interes, i to je nešto o čemu moramo razgovarati. Zaključili smo zajedno i da je jedan od problema i edukacija, kada govorimo o medijima. Na univerzitetskom nivou, način na koji se edukuju novinari, nije način koji će “proizvesti” novinare koji će biti profesionalni, i koji će znati zašto rade taj posao i koji će zaista doprinijeti i kreiranju javnog mnijenja i zaštiti javnog interesa. Izuzetno važno pitanje, koje su sve kolege naglasile, je pitanje nepostojanja zakona koji bi definisao, odnosno odredio da se zna vlasnik medija. Novinari i dalje nemaju svoj sindikat. Naša radnička prava su u potpunosti nezaštićena, a niko o tome ni ne govori. Što je najtužnije, ni sami novinari nikada o tome ne govore, niti insistiraju na tome da se oformi neki sindikat, zaključeno je nakon radionice.
Ukratko, generalni zaključci bi bili da se civilno društvo i nezavisni mediji trebaju i moraju zalagati i boriti za izmjene postojećih zakona, kao i promovisati solidarnost i zajedništvo među novinarima, kako bi zajedničkim snagama mogli inicirati promjene.
(zastone.ba)
