Izbori u Mostaru: Ko će nakon 16 godina naslijediti Ljubu Bešlića?

Kad je Centralna izborna komisija (CIK) BiH raspisala izbore za Gradsko vijeće Grada Mostara 20. decembra ove godine, tek tada su građani Mostara mogli da povjeruju da će se izbori uistinu i održati te da njihova najava nije tek još jedna u nizu lažnih najava, kakve su im plasirane tijekom zadnjih osam godina. 

Zadnji izbori u Mostaru su održani 2008. godine i ogromnan je broj Mostaraca koji nikada nisu imali prilike glasati na općinskim izborima. No, pravo je pitanje zašto je Mostar čekao 12 godina na održavanje izbora?

Prije nego damo odgovor na to pitanje, probajmo ukratko ispričati poslijeratnu političku povijest. Rimskim sporazumom Mostar je dobio poseban status, kao i dva kantona, Hercegovačko-neretvanski i Srednjobosanski. Ovaj podatak za Mostar je važan jer je podrazumijevao da glavne pozicije u kantonu i gradu ne mogu pripadati istim narodima. Tako, ako je guverner kantona bio Hrvat, gradonačenik i premijer kantona bili bi Bošnjaci. Uz to, Mostar je imao i poziciju dogradonačelnika pa bi dvije godine gradonačelnik bio Bošnjak, a dogradonačelnik Hrvat, a zatim, sljedeće dvije godine obrnuto. Mostar je imao šest Gradskih općina, od kojih su tri bile sa hrvatskom, a tri sa bošnjačkom većinom, plus distrikt u samom centru grada gdje su se nalazile gradske institucije. Općine su imale velike ovlasti dok je Gradsko vijeće imalo ovlasti slične Gradskom vijeću Sarajeva, koje su, u puno slučajeva, tek simboličke. Pozicija guvernera kantona ukinuta je 2002. godine potpisom Šahbaza Džihanovića, potpredsjednika Federacije i visokog funkcionera SBIH. Ta odluka izaziva negodovanje mostarskih Bošnjaka jer se gubi mogućnost povezivanja grada i kantona.

Godinu dana kasnije, 2003. godine, najuspješniji visoki predstavnik u istoriji BiH, Lord Paddy Ashdown pokreće pitanje izmjene Statuta. SDA insistira na ostanku općina, a HDZ traži poništavanje posebnog statusa za Mostar i uvođenje principa “jedan čovjek, jedan glas” sa potpunim ovlastima gradonačelinika i gradske adminstracije. HDZ je bio uvjeren da ima većinu Hrvata u Mostaru i da im takav princip donosi sigurnu pobjedu. Ashdownov prijedlog Statuta, koji predviđa ukidanje općina, izaziva žestok otpor SDA, koja organizuje referendume po mostarskim općinama sa ciljem zadržavanja općina. HDZ je, pak, razočaran Statutom koji onemogućuje preglasavanja te traži integraciju svih gradskih firmi i ustanova, koje su bile po jedna u svakom djelu grada, na principu multietničnosti. Statut podržava jedino bivši gradonačelnik Mostara, Safet Oručević kojem se pripusuje i sudjelovanje u stvaranju Statuta. Oručević ima podršku samo Stranke za BIH, koju je tada kontrolisao. Oporbeni SDP se protivi Statutu jer smatra da on i dalje pogoduje nacionalnim strankama.

Politički moćan, svjestan da ga podržavaju najveće sile, prije svega tadašnji britanski premijer Tony Blair i američki predsjednik George Bush, Lord Paddy Ashdown donosi Statut Grada Mostara. Nestaju gradske općine, ali ostaje 6 Gradskih područja koja biraju vijećnike Gradskog vijeća. Vijećnici izabrani u Gradsko vijeće odlučuju o najvažnijim stvarima vezanim za Gradsko područje iz kojeg dolaze. Ukidaju se dvostruka javna poduzeća, po Statutu Mostar nema dva vodovoda, dva komunalna poduzeća i slično. Kulturne instuticije moraju izbrisati iz naziva nacionalnu odrednicu. Ashdownovim Statutom, Mostar ponovno zvanično postaje jedan grad.

A sad Izbori. 

Prvi se izbori po novom Statutu održavaju 2004. godine. Na njima pobjeđuje SDA, ali dogovorom između Sulejmana Tihića i Bariše Čolaka, SDA daje HDZ-u poziciju gradonačelnika i tada prvi mandat započinje sadašnji gradonačelnik Ljubo Bešlić. Tadašnji izbori će ostati upamćeni i po tome da je protiv svog imenovanja glasao Suad Hasandedić, formalni kadidat SDA za gradonačelnika. Nakon izbora, SDA i HDZ postižu vjerovatno jedini dogovor kojeg su se  čvrsto držali – da potpuno ignorišu Ashdownov Statut. Mostar je nastavio da funkcionira kao dva grada u jednom. Niti jedno gradsko poduzeće niti ustanova nije se istinski ujedinilo.

Izbori 2008. godine će ostati upamćeni po novom porazu HDZ-a koji se tada mogao nazvati debaklom, kao i po fantastičnom rezultatu Narodne stranke “Radom za boljitak”. Stranka, koju su vodila braća Lijanović, najviše može zahvaliti “fantastičnoj izbornoj kampanji” koja je podrazumijevala ista obećanja kao i glasačima u Cazinu. Samo, za raziliku od Cazina, u Mostaru nije bilo protesta birača zbog neispunjenih obećanja. Analitičari su bili iznenađeni da HDZ nije reagirao na kampanju koju je Lijanović vodio baš u dijelovima grada gdje su većinski njihovi glasači. Ubrzo će se saznati i zašto. Na prvoj sjednici Gradskog vijeća 90 posto zastupnika, izabranih sa liste Narodne stranke “Radom za bojitak”, prelazi u HDZ. Pa ipak, HDZ ponovno nema većinu za izbor gradonačelnika, ali ima SDA, što je važnije od broja mandata. Zahvaljući glasu SDA vijećnika (još nije utvrđenog kojeg, iz SDA tvrde da je to bio njihov nosilac liste, advokat Faruk Ćupina, koji to negira), Ljubo Bešlić dobiva svoj drugi mandat koji će trajati 12 godina.

Vrlo brzo nakon što je Lord Paddy Ashdown donio novi Statut i odlučio da će Mostar postati jedna općina, hrvatskim strankama se nije svidjelo ovo rješenje pa su uputile apelaciju Ustavnom sudu BiH, uz poruku da se ovim Statutom krše prava Hrvata – ustvrdili su kako sada jedan bošnjački glas u Mostaru vrijedi kao nekoliko hrvatskih, jer neke od bivših bošnjačkih općina imaju svega nekoliko hiljada glasača, a jedna od hrvatskih i preko 20 hiljada. Problem je, smatrali su, što takve općine daju isti broj vijećnika u Gradsko vijeće Mostara. Ustavni sud je 2010. odlučio u njihovu korist, ali se time stvorio novi problem – način provođenja lokalnih izbora u gradu. Ustavni sud je naložio Državnoj skupštini da promijeni Izborni zakon, a od Gradskog vijeća se očekivalo da Statut uskladi s Ustavom. No, Gradsko vijeće nije uskladilo izmjene Izbornog zakona, HDZ je ponovno želio princip “jedan čovjek, jedan glas”, a SDA je ponovno željela povrtak općina. Godinama nije bilo ni naznaka mogućem rješenju.

HDZ je mostarsko rješenje probala istrgovati za najvažniji politički cilj – izmjenu Izbornog zakona koji bi im garantovao vječni monopol na sve hrvatske pozicije u Federaciji BiH. Šta je tražila SDA? SDA je tražila povratak općina i povratak pozicije gradonačelnika, objektivno se nadajući jakim gradskim područjima, što će i dobiti dogovorom iz 2020. godine. Gradonačelnik Ljubo Bešlić i načelnik Odjela za finansije, Izet Šahović će osam godina potpuno gospodariti Mostarom, raspoređujući budžet po vlastitoj volji. Bešlić će zadnjih godina doslovno raspoređivati kako želi odbijajući poslušnost i Draganu Čoviću, dok će Šahović, ipak, cijelo vrijeme polagati račune stranačkom šefu u Mostaru, Salemu Mariću. Mostar je tako mogao decenije bez izbora.

Ipak, u junu 2018. godine, Mostarka Irma Baralija, profesorica filozofije i sociologije te magistrica političkih znanosti tuži državu Bosnu i Hercegovinu Evropskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu zbog neodržavanja lokalnih izbora u Mostaru. 29. oktobra 2019. godine Evropski sud za ljudska prava jednoglasno je presudio da je došlo do povrede članka 1. Protokola br.12 (opća zabrana diskriminacije) Evropske konvecije o ljudskim pravima. Sud je utvrdio da je pravna praznina nastala propustom vlasti da izvrši odluku Ustavnog suda iz 2010. godine, koja se ticala odredaba koje su regulirale lokalne izbore u Mostaru, te nalagala vlastima da usklade te odredbe sa Ustavom. Posljedice odluke bile su ponovno angažovanje međunarodne zajednice, na čelu sa ambasadom Sjedinjenih američkih država, da se postigne sporazum u vezi Mostara. HDZ je na sastanku u američkoj ambasadi bio jedina stranka koja je odbijala dogovor. Njihov uvjet je bio isti – izbori u Mostaru uz promjene Izbornog zakona BiH. No, približavanjem roka koji je Sud za ljudska prava dao BiH da ispoštuje odluku, ponovno se mobilizirala međunarodna zajednica. Ovaj put uspješno – 17. juna 2020. u Mostaru su predsjednik SDA Bakir Izetbegović i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović potpisali dogovor koji omogućuje izbore za Gradsko vijeće Mostara. Riječ je o političkom sporazumu kojim je obuhvaćen usuglašeni model Izbornog zakona, odnosno način izbora i broj vijećnika koji se bira po Gradskim područjima, a obuhvaćene su i usuglašene izmjene Statuta Grada Mostara.

Također, potpisan je i Politički sporazum o načelima izmjena i dopuna Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, gdje su se stranke obvezale početi s izradom izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH kako bi se osigurao legitiman izbor i legitimno političko predstavljanje konstitutivnih naroda i građana na svim administrativno-političkim nivoima, u Predsjedništvu BiH i Domovima naroda, kao i osiguralo aktivno i pasivno izborno pravo svakog građanina na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine je 7. jula 2020. usvojio nova izborna pravila za Mostar. Centralna izborna komisija (CIK) BiH je 23. jula raspisala izbore za Gradsko vijeće Grada Mostara koji će se održati 20. decembra 2020. godine.

Tko je dobitnik, a tko gubitnik ovim sporazumom? 

Bez obzira što je HDZ u sporazumu, koji je potpisao sa SDA, dobio sporazum o načelima izmjena i dopuna Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, gdje su se stranke obvezale početi s izradom izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH kako bi se osigurao legitiman izbor i legitimno političko predstavljanje konstitutivnih naroda i građana na svim administrativno-političkim nivoima, sasvim je jasno da SDA neće ispoštovati ovaj dogovor, kao što te dvije stranke nikada ne urade. SDA bi, implementacijom ovog dogovora, izvršila samoubojstvo pa je teško povjerovati da će to učiniti. HDZ je dobio zagarantovane mandate iz Gradskih područja što im odgovara jer, bez obzira na možebitnu promjenu nacionalnog sastava stanovništva kao posljedicu migracija (Mostar napušta hiljade Bošnjaka i Hrvata pa nacionalne stranke ne mogu pouzdano predvidjeti koliko će ljudi biti na narednim izborima niti kojeg etničkog porijekla), HDZ ostaje moćan politički faktor. SDA nije dobila dogradonačelnika kojega je tražila, kao ni povratak općina, ali je zadržala, a ponegdje i proširila ovlasti Gradskih područja u kojima je do sada imala potpunu kontrolu. Kažemo “do sada” jer postoji ozbiljna mogućnost da SDA neće imati većinu vijećinka iz Gradskog područja Stari grad, u kojem se nalazi velik broj građevinskih zemljišta koja su prioritet ovoj stranci.

Prediviđanja izbora u Mostaru 

Nema nikakve sumnje da će i nakon izbora HDZ i SDA ostati najjače stranke u Mostaru. No, jako su važni sami rezultati izbora. Ako HDZ pobijedi na izborima, tj. ako izađe na izbore zajedno sa partnerima – Republikancima koji su bosanskohercegovačka verzija hrvatskog Mosta i Srpskom listom, koju je najavio Milorad Dodik, sasvim će sigurno imati dvije ključne pozicije: gradoačelnika i predsjedika Gradskog vijeća. HDZ, u tom slučaju, sigurno neće glasati za izmjene Statuta Grada Mostara dok SDA ne ispuni njihovu želju za izmjenom Izbornog zakona na nivou BiH. Zbog jakih mehanizama zaštite nacionalnog interesa, koje predviđa i sadašnji Statut, HDZ će ipak biti suočen sa blokadom ključnih odluka što uključuje i donošnje budžeta. Ova se opcija čini najrealnija. Ukoliko HDZ sa partnerima ne bude imao većinu, tada se otvara ogroman prostor za opoziciju, prije svega za SDP sa novim predsjednikom Armanom Zalihićem. Skoro je sigurno da nitko iz građanskih stranaka neće glasati za kandidate HDZ-a i SDA, tako da SDP i ostatak opozicije mogu, političim dogovorom sa jednom od te dvije stranke, doći do pozicije gradonačelnika.

Tko su kandidati za nasljednika Ljube Bešlića? 

Dugo su se, kao nasljedici Ljube Bešlića, ispred HDZ-a spomnjali mostarski odvjetnici Josip Muselimović i Nada Delipagić. No, kako su se izbori u Mostaru odgađali, oni su zašli u pozne godine te više nisu kandidati. HDZ nema nijedno prepoznatljivo ime u Mostaru, izuzev uspješnih rukovodilaca Zrinjskg, poput odvjetnika Danka Šulente. Međutim, on nije visoko pozicioniran u HDZ-u tako da, ukoliko HDZ dobije gradonačelnika, to će biti onaj koga izabere Dragan Čović.

SDA ima vrlo male, skoro nikakve šanse da ima gradonačelnika, a ujedno ima isti problem kao i HDZ – nema prepoznatljive ljude. Kad bi nekim čudom SDA dobila tu poziciju, kandidat bi sigurno bio Salem Marić, dugogodišnji predsjednik Gradskog odbora.

Dugo se smatralo da će kandidat SDP-a biti Aner Žuljević koji je odlično pozicioniran u cantrali u Sarajevu ili, možda, najpoluranija SDP-ovka Lana Prlić, no izgledne šanse da bude gradonačelnik ima Arman Zalihić koji je, ne tako davno, preuzeo lokalni SDP. Zalihić je bio direktor FK Velež u, možda, najtežim trenucima tog sportskog kolektiva i uživa veliko poštovanje građana.

Spominju se još dva imena koja nemaju veliku šansu da budu gradonačelnici. Bivši gradonačelnik Mostara, Safet Oručević kojega želi jedan dio stanovništva, a sigurno bi dobio podršku i Prve mostarske partije koju vodi mostarski ratni komadant Semir Drljević Lovac. No, sva nagađanja oko toga demantovao je sam Oručević jasno naglasivši da se nema namjeru vraćati u aktivnu politiku.

Drugi kandidat je želja mnogih stranaka u Mostaru, ali bi i kao nezavisni kandidat sasvim sigurno ostvario odličan rezultat. Šemsudin Hasić, predsjednik Veleža, uživa ugled u gradu kakav nitko nije uživao već decenijama. No, Hasić nema namjeru da se bavi politikom i sasvim je sigurno da će nastaviti da radi na projektu FK Velež, gdje ostvaruje odlične razultate. Kao možebitni kandidat (ako uđe u Gradsko vijeće) spominje se jedan od pionira alternativne scene, građanski aktivsta i sociolog Husein Oručević, koji je sa Marinom Bagom oformio nezavisnu građansku listu.

Jedina žena koja se spominje je Irma Baralija, potpredsjednica Naše stranke. Baralija je, kao što smo pisali, najzaslužnija da će se izbori uopće održati.

Pred Mostarom su izbori koji sigurno neće donijeti rješenje nagomilanih problema, blokade i opstrukcije, ali će donijeti građanima mogućnost da, nakon 12 godina, iskažu svoj stav o onome o čemu su morali šutjeti zadnjih godina. I nakon izbora Mostar će ostati vezan za procese koji se događaju u Federaciji BiH, ali gradska vlast će barem morati odgovarati na pitanja vijećnika u Gradskom vijeću. Za Mostarce se sama ta promjena čini dolaskom demokratije u njhov grad.

Pisao: Amer Bahtijar (Tačno.net)

Novinarska priča je objavljena u sklopu projekta Zapadni Balkan i pristupni proces EU: Primjena političkih kriterija, koji je finansiran od strane Balkanski fonda za demokratiju (BTD).