Još jedna reforma u BiH ide puževim korakom

Svako od nas ima svoju priču o bliskom susretu sa birokratskim aparatom, bilo da smo samo ovjeravali neki dokument, uzimali izvod iz matične knjige rođenih ili pokretali vlastitu firmu.

Mjesto radnje najčešće je šalter neke institucije, a radnja teče tako što nakon dugotrajnog stajanja u redu, držeći hrpu papira, saznajemo da nam nedostaje onaj jedan, već poslovični, dokument, zbog kojeg moramo doći ponovo i iznova proći cijelo to neprijatno iskustvo.

Iako smo u prepričavanju ovih anegdota skloni pretjerivanju, istina je da s pravom zaziremo od svake interakcije sa javnom upravom, jer je ona uglavnom izvor frustracija. Tako se među fobijama koje je stvorilo moderno doba nalazi i agmenofobija, strah od sporog reda ispred šaltera, odnosno strah da je red u koji ste stali u pošti, banci ili na bilo kom drugom šalteru sporiji od svih drugih.

Ali moderno doba nudi nam i rješenje za ovu frustraciju i zazor. Mnoge evropske države provele su reformu javne uprave, uvodeći nove tehnologije i u ovaj segment života svojih građana i uveliko im olakšavajući poslovanje.

U BiH, međutim, birokratski aparat i dalje je neefikasan, a pri tome je skup i u velikoj mjeri netransparentan. Reforma javne uprave na koju se BiH obavezala u okviru Reformske agende teče izuzetno sporo, uz probijanje svih zacrtanih rokova.

Institucije kao mjesto zapošljavanja politički podobnih kadrova

Jedna od stvari na koje se BiH obavezala jeste smanjenje broja zaposlenih u javnoj upravi. Međutim, moratorij na zapošljavanje državnih službenika u Federaciji BiH donesen 29. marta ove godine, kojim je zabranjeno primanje novih uposlenika do 30. juna 2018. godine, nije produžen po isteku ovog roka. Moratorij je bar na papiru zabranjivao federalnim upravama, federalnim upravnim organizacijama, federalnim ustanovama i drugim federalnim institucijama i službama, izuzev ministarstava, prijem državnih službenika, namještenika i ostalih zaposlenika. Budući da Vlada Federacije BiH nije donijela novu odluku o produženju moratorija, to znači da su federalni subjekti od 1. jula 2018. godine ponovo mogli vršiti nesmetano zapošljavanje u neefikasnom i nefunkcionalnom sistemu javne uprave, koji ni u kojem kontekstu ne zadovoljava potrebe građana entiteta FBiH.

Još uvijek nije poznato zbog čega Vlada Federacije BiH nije produžila moratorij na zapošljavanje, koji je bar deklarativno zabranjivao prijem novih državnih službenika. Iz kabineta premijera Novalića nismo uspjeli dobiti odgovor na ovo pitanje, pa možemo samo pretpostaviti da je predizborni period vrijeme kada se za lojalnost partiji nude i obećavaju pozicije u javnoj upravi, pa bi moratorij na zapošljavanje bio velika neugodnost vladajućoj stranci.

Takođe, vlada FBiH otpočela je sa projektom uspostavljanja jednošalterskog sistema poslovanja i elektronske registracije poslovnih subjekata. Time bi se prijem zahtjeva i izdavanje rješenja obavljali na jednom mjestu, potrebna dokumentacija pribavljala bi se po službenoj dužnosti, a postojala bi i koordinacija između nadležnih institucija. Uvođenje jednošalterskog sistema doprinijelo bi konkurentnosti privrede FBiH i stimulisanju poslovnih subjektata za povećanjem efikasnosti, efektivnosti, kvaliteta, fleksibilnosti i transparentnosti usluga poslovnih subjekata. Rok za provođenje ovih aktivnosti takođe je istekao, više puta, a posljednji je bio ljeto 2018. godine.

Zbog čega ovaj proces teče tako sporo i koje su glavne prepreke na putu ka efikasnijoj i transparentnijoj javnoj upravi?

 Javna uprava je sama sebi prepreka

Obzirom da reformu javne uprave provodi sama uprava, ključno pitanje je da li je uopšte realno očekivati od neefikasnog i netransparentnog sistema javne uprave u BiH da iznjedri nešto efikasno i transparentno. Već je očigledno da taj proces teče izuzetno sporo i bez vidljivog napretka.

Doktor ekonomije, Fuad Ćurčić, smatra da je najveća prepreka uspostavljanju efikasnije javne uprave u BiH sama vlada, na svim nivoima, koja ne želi da bude efikasnija i transparentnija. “Razlozi su svima poznati, od želje da se institucije koriste kao mjesto gdje se zaposle politički podobni kadrovi, pa do potrebe da se onemogući uvid u transparentnost rada kako bi se sakrile greške i manipulacije.”

Dok privatni sektor redovno povećava i umanjuje broj zaposlenih prema potrebama tržišta, javni sektor stalno raste, kaže Ćurčić.

“Treba biti iskren i reći da ovo nije išlo jednostavno niti u jednoj zemlji i da su ljudi bili protiv ovakvih sistema. Ali kod nas to već traje desetljećima. Dok pojedine zemlje nude elektronsko državljanstvo, kod nas još uvijek nema konkretne primjene elektronskog potpisa koji je implementiran na ličnim kartama.”

Ćurčić napominje da javna uprava rijetko sama provodi ove aktivnosti i da je većina ovih procesa pod pokroviteljstvom međunarodnih organizacija, što je donekle garancija da će neko “pogurati” ove procese, kada već izostaje pritisak javnosti.

Dodatni problem je, dodaje on, što ne postoji potreba da se ovi procesi objedine pod jedan digitalni sistem. Brojni nivoi administracije čine praktičnu realizaciju takvog sitema gotovo nemogućim. Proces centralizacije matičnih knjiga trajao je desetljećima, navodi on, iako tehnički nije bio komplikovan.

Ćurčić ipak napominje da treba imati u vidu da u svijetu neki od ovih sistema nisu isplativi. “Brojne analize i istraživački radovi pokazuju da nešto više od 50% stanovnika koriste usluge elektronske vlade u svojim zemljama. Drugi istraživači navode primjere gdje troškovi sitema su u stvari skuplji nego realna korist od njih.Vlade su krenule u proces digitalizacije kada su vidjele uspješne primjere iz privatnog sektora. Ja svakako jesam zagovornik uspostave digitalizacije procesa, ali ne po svaku cijenu.”

On smatra da ipak ima mjesta optimizmu, te da postoje određeni faktori koji uspostavljanje efikasnije javne uprave čine neminovnošću. Interni procesi na nivou vlade su poboljšani, ističe Ćurčić, iako mi to kao obični građani ne vidimo.“Uzmimo na primjer proces izdavanja pasoša, ličnih karata i vozačkih dozvola, koji je na jednom zavidnom nivou. Moje je mišljenje da se dosta radi u pozadini i da za sada mi kao krajnji korisnici nismo u situaciji da u potpunosti iskoristimo sve usluge. Krajnji stadij eUprave je kada je kompletna komunikacija između vlade i građana online. Nama fali elektronski potpis kao prvi preduslov za uspostavljanje konačnog cilja.“

Kada se pogleda političko okruženje i problemi koje smo imali, Bosna i Hercegovina je ipak uspjela da uspostavi temelje za dalji razvoj eUprave. Digitalizacija sadržaja je manje više gotova i sada se samo čeka na trenutak kada će Vlada da otvori svoja digitalna vrata prema građanima, a pritvori ova fizička, zaključuje Ćurčić.

Centar za politike u upravljanje objavio je analizu “E-registri i e-uprava u Bosni i Hercegovini kao instrument za efikasnost i transparentnost”, gdje su vlastima ponuđene konkretne preporuke za unaprijeđene stanja. Jedan od autora analize, Damir Dajanović, kaže da je jedna od glavnih prepreka za provođenje ovih preporuka činjenica da je u javnoj upravi uposlen značajan broj osoba, od kojih su mnoge vjerni glasači stranaka na vlasti. Uvođenjem e-uprave, kaže on, neminovno bi došlo do smanjenja potrebnih radnih mjesta u javnoj upravi, što ne odgovara onima na vlasti.

“Druga prepreka je vezana za transparentnost vlasti, gdje bi se uvođenjem e-uprave povećala transparetnost procedura, što opet ne odgovara strankama koje obnašaju vlast. Treća je vezana za potpuno besmislene probleme tzv. prenošenja nadležnosti, zbog kojih se koči uspostavljanje elektronskih potpisa koji bi bi bili validni na cijeloj teritoriji BiH, a i u inostranstvu. Ključno pitanje koje zapravo i treba da se riješi jeste pronalaženje modela u kojem bi elektronski potpisi izdati bilo gdje u BiH bili validni i na prostoru EU”, kaže Dajanović.

Napredak će ipak biti postignut, ali unatoč vlastima, a ne zbog njih

On smatra da u nekom kratkoročnom periodu nije realno očekivati reformu javne uprave, koja se provodi skoro 15 godina, bez mnogo opipljivih rezultata. Međutim, smatra da je elektronizacija uprave neminovnost, koja će se u BiH, nažalost, desiti unatoč političarima, a ne zbog njih.

“Treba reći da postoje neki pozitivni procesi, koji se dešavaju, a vezani su za racionalizaciju uprave. To su svakako one-stop shopovi za registraciju firmi koji su uspostavljani u RS-u, ili digitalizacije katastarskih dokumenata. Međutim, ako govorimo o pravoj digitalizaciji, trenutno u BiH ne postoje akteri, ili barem relevantni akteri, koji su spremni da se posvete tome. Ono gdje postoji možda mala nada je činjenica da će postati sve teže vršiti bilo kakvu vrstu poslovanja sa zapadnoeuropskim zemljama na način na koji se posluje ovdje, te da će se zbog toga morati implementirati bar neki aspekti e-uprave.”

Obzirom da su izbori u BiH za koji dan, Dajanović kaže da će dosta toga ovisiti o tome kako se formira vlast nakon oktobarskih izbora, ali smatra da će se neki napredak morati ostvariti u narednom mandatu, ali opet uprkos vlastima, a ne zbog njihovog revnosnog pristupa.

Uvođenje e-uprave olakšava život i građanima, i poslovnim subjektima, i zaposlenima u javnoj upravi

Iz Centra za politike i upravljanje objašnjavaju da e-uprava tj. uvođenje elektronskih servisa može olakšati svakodnevni život građanima i poslovnim subjektima, ali i zaposlenima u javnoj upravi.

E-registri i e-servisi omogućavaju sigurno pohranjivanje ličnih podataka svakog građanina u bazama koje međusobno komuniciraju i daju radniku u javnoj upravi baš onoliko podataka koliko mu je potrebno da vam pruži određenu javnu uslugu. To znači da kada jednom izvadite dokument poput lične karte, ili vozačke dozvole, uvijek uz sebe imate “na čipu” uvjerenje o državljanstvu, prijavu boravka, izvod iz matične knjige rođenih, poreznu karticu i sve ostale osobne podatke koje su javnoj upravi na raspolaganju.

Ne bi više bilo redova u institucijama, prikupljanja stotinu i jednog papira, nema više neovjerenih ili nedostajućih dokumenata, jednostavno dođete na šalter i sve je već u bazi podataka. U zemljama poput Estonije ili Gruzije, građani više ne moraju ni dolaziti u administrativnu zgradu ili ured. Ako vam je potreban pasoš dok ste van zemlje, možete ga dobiti poštom, tako što ćete putem računara potvrditi svoj identitet elektronskim potpisom i obaviti video intervju sa službenikom. Također, u Gruziji postoje kafići u kojima možete popiti kafu i naručiti jedan od svojih dokumenta, a ni po njih ne morate otići u opštinu – jednostavno odštampate aplikacioni formular i u posebno izrađenim drive-in šalterima kroz određeni broj dana odete autom, zaustavite se na šalteru i dobijete dokument. E-servisi omogućuju potpuno automatiziran proces koji se u potpunosti prilagođava potrebama konzumenta javne usluge – građaninu.

Na kraju, brojne su beneficije za institucije i djelatnike u javnoj upravi. Njih bi u slučaju uvođenja e-servisa bilo potrebno znatno manje, ali oni koji bi ostali da rade svoj posao, morali bi proći trening i obuku u specifičnim programima, što bi im u budućnosti zaista olakšalo posao i potpuno automatiziralo njihov rad. To bi im omogućilo da sa osmjehom dočekaju građane i na adekvatan ili primjeren način im pruže javnu uslugu. Uštede koje se ostvaruju ovim sistemom su višestruke. Pored manjeg broja ljudi u administraciji, troši se manje električne energije, uredskog i higijenskog papira, boje za printanje.

Kada je u pitanju poboljšanje poslovnog okruženja, naši najveći problemi su komplicirane procedure i velik period čekanja za dozvole. Pojednostavljivanjem interakcije poslovne zajednice sa državom, odnosno mjerenjem i ubrzanjem procesa kroz e-servise, mogli bi ukloniti poteškoće koje investitori navode kao najbitnije.

Automatiziran proces podrazumijeva minimalni udio ljudskog faktora u pružanju javnih usluga, a to naravno rezultira drastičnim padom korupcije.

Ovaj tekst je podržan kroz ACTION SEE projekat koji sprovodi Metamorphosis fondacija za internet i društvo,  u partnerstvu sa Westminster fondacijom za demokratiju iz Velike Britanije, CRTA – Centrom za istraživanje, transparentnost i odgovornost iz Srbije, Udruženjem građana Zašto ne? iz Bosne i Hercegovine, Centrom za demokratsku tranziciju iz Crne Gore, Open Data Kosovo sa Kosova i Levizja Mjaft! iz Albanije, uz finansijsku podršku Evropske unije.

Stavovi sadržani u ovom tekstu su isključiva odgovornost CPU – Centra za politike i upravljanje i BUKA i ne odražavaju stavove Evropske unije.

Istinomjer analiza: Načelnici 12 općina i gradova u BiH za dvije godine ispunili 16% obećanja

Načelnici 12 općina i gradova koji su obuhvaćeni Istinomjerovim istraživanjem ispunjenosti predizbornih obećanja na...

Alisa Karović

Prvi rođendan Raskrinkavanja

“Raskrinkavanje” je počelo sa radom prije tačno godinu dana, 4. decembra 2017. godine. Do danas smo objavili ukupno 550 analiza, ocijenili 2.700 članaka, čime je u našu “bazu” ušlo 820 medija i web...

Alisa Karović

Stranke saglasne – Poresko i administrativno rasterećenje privrede prioritet u narednom mandatu

Na okruglom stolu „Fakat važno – koalicioni prioriteti“, održanom u organizaciji Centra za politike i upravljanje, Goran Riđić iz Demokratske fronte, Srđan Mandić iz Naše stranke, Zoran Latinović iz...

Alisa Karović