Nema vlade za radnike: KONJUH

konjuh-zivinice-400x300Štrajkovi radnika u Tuzlanskom kantonu su, nažalost, postali sasvim normalna stvar. Nakon ratnih razaranja i katastrofalne privatizacije, većina nekadašnjih giganata iz ove regije otišla je putem stečaja ili postala nekonkurentna na tržištu. Jedna od takvih fabrika je i Fabrika namještaja “Konjuh” Živinice, koja je prije, a i tokom rata u BiH bila jedan od glavnih stubova razvoja ove regije.

Fabrika namještaja “Konjuh” Živinice je privatizirana 2000. godine, kada je 51% dionica ove kompanije kupilo 942 radnika/ca ove kompanije, za iznos od 12.728.270 KM. Prema riječima radnika/ca ove firme, firma je poslovala sa uspjehom do 2007. godine, te je samo u ovoj godini ostvarila 400.000 KM dobitka, kada je na ime poreza na dodanu vrijednost država od ove firme naplatila preko 3 miliona KM.

Za trenutno stanje, tj. za dugovanja fabrike prema državi i radnicima od preko 25 miliona KM,  prema riječima radnika/ca najodgovornija je bivša uprava društva, na čelu sa direktorom Eldinom Brčaninovićem i predsjednikom Nadzornog odbora Muharemom Hadžićem. Njih dvojica, kao i sekretarica društva Mevlida Jagodić, su pod istragom Tužilaštva Tuzlanskog kantona.

Radnici Konjuha su 16. februara 2012. svoje dionice prepustili na upravljanje Vladi Federacije, koja im je tada obećala brzi izlazak iz krize, ali se do danas to nije dogodilo. Obećanja radnicima su stizala i sa drugih strana. Hasan Muratović, načelnik Općine Živinice  je obećao da će kod Razvojne banke FBiH lobirati za kredite koji bi mogli pomoći da se Konjuh izvuče iz ponora, a premijer Federacije BiH Nermin Nikšić je obećao da će Federacija u Konjuh ‘upumpati’ dva miliona maraka kako bi firma mogla normalno funkcionisati.

Ono što je u slučaju Konjuha posebno zanimljivo je činjenica da su za spas ove fabrike postojali i još uvijek postoje vrlo konkretni planovi, ali Razvojna banka Federacije BiH nije našla za shodno da pritekne u pomoć firmi koja je i u tom trenutku upošljavala preko 300 radnika. Što se samog poslovanja Razvojne banke tiče, vrijedi napomenuti da se trenutno vodi istraga povodomsumnjivih kredita Razvojne banke FBiH, što, ako se uzmu obzir i navodi ranika/ca Konjuha da se čeka propast Konjuha da bi se pojedini obogatili na račun zamljišta koje ova fabrika posjeduje u centru Živinica, ostavlja značajnu sumnju da su organi vlasti u BiH igrali značajnu ulogu u propasti ove firme.

Konjuh-štrajkRadnici/e Konjuha su, u razgovoru sa novinarima Istinomjera, još 2013. godine naveli dvije moguće solucije koje bi pomogle da se pokrene proizvodnja u Konjuhu. Prva, da im Razvojna banka FBIH odobri kredit u iznosu od 6 miliona maraka za pokretanje proizvodnje, budući da su u tom trenutku na stolu imali poslovnu ponudu iz Egipta, koja bi firmi donosila 3 miliona eura mjesečno. Drugo rješenje bilo bi da Općinsko vijeće Živinica usvoji izmjene i dopune regulacionog plana Općine, kojima bi se Konjuhu omogućilo da na prodaju stavi dio nekorištenog zemljišta što bi im, prema procjenama sudskog vještaka, moglo donijeti i do 30 miliona KM –  više nego dovoljno novca da se proizvodnja u nekadašnjem gigantu pokrene. U istom razgovoru, radnici/e su izrazili/e sumnje da ove izmjene regulacionog plana blokiraju građevinski lobiji, kako bi nakon propasti Konjuha mogli kupiti, a zatim i dobro unovčiti to zemljište. Radnici/e ove fabrike su zbog odbijanja općine Živinice da bude garant kredita za pokretanje proizvodnje, 2013. godine već protestovali ispred zgrade Općinskog vijeća Živinice.

Radnici/e Konjuha su također bili jedni/e od inicijatora/ki februarskih protesta ispred Vlade TK, koji su doveli do ostavke Vlade TK, a prioritet djelovanja tzv. ekspertne vlade Bahrije Umihanića je trebala biti revitalizacija uništenih fabrika, prije svega Konjuha i Dite.

Vlada Federacije BiH je 7. februara zaključila da su zahtjevi radnika/ca opravdani, te zatražila od kantonalnih vlada da se zajednički uključe u pravljenje modela u kojem bi radnici ovih preduzeća imali mogućnost liječenja za sebe i članove svojih porodica, budući da su u tom trenutku radnici/e Konjuha  već skoro 4 godine bili/e bez zdravstvenog osiguranja. Također, federalna vlada je zaključila da su zahtjevi radnika/ca posebno opravdani u dijelu koji se odnosi na kažnjavanje privrednog kriminala i privatizacijske pljačke. Posljednja aktivnost Vlade FBiH po ovom pitanju je bila Informacija o uočenim nepravilnostima u postupku privatizacije i poslovanju privrednih društava nakon završetka postupka privatizacije, u kojoj je, između ostalih, ustanovljeno da je Konjuh jedno od privrednih društava u kojem postoje elementi za istragu procesa privatizacije. Vlada FBiH je tada apelovala na tužilaštva da istraže ove slučajeve, ali istrage do danas nisu pokrenute.

Nova Vlada TK je na 6. redovnoj sjednici u maju 2014. godine usvojila programe revitalizacije Dite i Konjuha. Prema Programu revitalizacije, prvi korak u rješavanju pitanja vlasništva „Konjuh” dd , trebao je biti da Vlada FBiH (1/3) i Vlada TK (2/3) otkupe većinski paket dionica „KONJUH”-a (minimalno 170.000 dionica po cijeni do najviše 5KM po dionici) i na taj način obezbijede sredstva u visini od cca 850.000 KM. Prioritetni cilj ovog programa je bio zadržavanje projektovanog broja zaposlenika (280 uposlenih, sa namjerom da se ovaj broj poveća na 300).

U junu 2014. godine, Vlada Tuzlanskog kantona prihvatila je tekst Zahtjeva kojim se od Vlade FBiH  traži izjašnjenje o prvoj ponuđenoj varijanti revitalizacije proizvodnje u privrednom društvu Konjuh. Mjesec dana kasnije, Vlada TK je usvojila prijedlog Odluke o izboru privrednog društva za intervencije u privrednim društvima iz drvoprerađivačke industrijske grane, u kojoj se govori da će u procesu revitalizacije biti osigurana novčana sredstva za nastavak proizvodnje u Konjuhu.

Aktivnosti na revitalizaciji ovog preduzeća, međutim, nije bilo, a Vlada se Konjuhom bavila još samo u novembru 2014. godine, kada je na ime pomoći pri ostvarivanju zdravstvenog osiguranja za radnike/ce izdvojila 28.899,50 KM za radnike/ce Konjuha.

Budući da su se, sa pravom, osjetili iznevjerenim od strane Vlade TK i premijera Bahrije Umihanića, radnici uništenih preduzeća su 1. decembra 2014. godine ponovo protestovali, a nakon što im se niko nije obratio, dio radnika je i proveo noć ispred skupštine TK.

Nakon ovog poniženja, radnici/e ove firme su se zajedno sa ostalim radnicima i radnicama firmi iz Tuzlanskog kantona odlučili/e da se pješice zapute prema granici BiH i Hrvatske, nadajući se da će na taj način uspjeti da skrenu pažnju, kako vlasti, tako i javnosti, na tešku situaciju u kojoj se nalaze.

Epilog ovog protesta je obećanje o isplati jednokratne pomoći u iznosu od 400 KM (220 KM u novčanoj pomoći i 180 KM u ‘bonovima’ iskoristivim u trgovačkom lancu Bingo), koja, prema posljednjim informacijama, iako je obećana, još uvijek nije dodijeljena radnicima/cama koji ponovo protestuju pred zgradom Skupštine TK.

Pitanje je kada će se, i da li će se uopšte, federalne i kantonalne vlasti pozbaviti revitalizacijom ovog preduzeća, te kriminalom i korupcijom koji ga je opustošio. Prema dosadašnjim iskustvima, vjerovatnije je da su radnici/ce prepušteni/e sami sebi, te da će pravdu i dalje morati da traže na ulici.

(Istinomjer.ba)

Čelnici osam jedinica lokalne samouprave odgovorili na skoro 500 pitanja građana i građanki

Platformu Javna rasprava Lokal pokrenulo je Udruženje građana i građanki “Zašto ne” u cilju poboljšanja dvosmjerne...

Sofija Tovarovic

Korištenje big data za praćenje strateške korupcije i kleptokracije. Jačanje uloge civilnog društva i medija

Regionalna platforma za dobro upravljanje javno-privatnim partnerstvom (R2G4P) nastavila je svoje napore na povećanju kapaciteta svog civilnog društva i državnih partnera u praćenju,...

Sofija Tovarovic

YouTHink- rekli smo ne korupciji

Nismo bespomoćni nego ljuti na okruženje u kojem vlada korupcija Da li možemo sigurno prijaviti korupciju, jesmo li zaštićeni? Kako da se postavimo u slučajevima kada su u pitanju naši najbliži...

Sofija Tovarovic