Idi na sadržaj

Nisu svi isti: Ovi izbori su nam vjerovatno posljednja šansa

Darko Brkan
Darko Brkan

Darko Brkan, predsjednik Udruženja građana “Zašto ne”, koje je posljednjih dana iznijelo mnoštvo analiza najčešće lažnih predizornih obećanja kroz pet mitova zbog kojih se ne izlazi na izbore analizira zbog čega nisu svi isti, zbog čega treba izaći izbore, te upozorava: “Imamo još 21 dan. Ovo nam je vjerovatno posljednja šansa!”

Mit broj 1 zbog kojeg se ne izlazi na izbore: Svi su isti!

Imamo one koji su na vlasti. Imamo one koji nisu na vlasti. A imamo i one koji im to omogućavaju. Eto kako nisu svi isti. I eto zašto nismo svi isti. I, htjeli mi to ili ne, svi smo u tom loncu i svako mora ponijeti svoj dio odgovornosti.

Ovi prvi, “oni koji su na vlasti”, imaju odgovornost da urade to zbog čega su tu. Kad to obave, onda imaju odgovornost da pokažu, a i dokažu, šta su to uradili i koliko su ispunili očekivanja onima koji su im to omogućili. Oni koji su na vlasti su političke partije i njihovi predstavnici. U našem slučaju ih ima pet, a to su: HDZ, HDZ 1990, SBiH, SDA i SNSD. Predstavnici ovih partija, da bi dobili novu priliku, moraju položiti račune i reći zašto oni misle da nam je svima bolje, te tačno koje su to stvari uradili zbog kojih su prije četiri godine dobili mandat. Isto tako, moraju odgovoriti na sva moguća pitanja o tome da li su u tom mandatu poštovali zakone i da li su zloupotrijebili na bilo koji način povjerenje koje im je dato. I bitno je da to urade zajedno, jer su dobijeno povjerenje odlučili zajedno uložiti da bi bili “oni koji su na vlasti”.

Ovi drugi, “koji nisu na vlasti”, opet imaju odgovornost. Prvo, imaju odgovornost da prate šta rade “oni koji su na vlasti” i kažu šta je loše od onoga što rade. Zatim, imaju odgovornost da pokažu šta će to raditi što oni nisu radili i šta će to raditi što su oni radili, ali bolje od njih. I na koji način će to uraditi. I oni su političke partije, a njih je mnogo više od pet.

I na kraju, “oni koji im to omogućuju”. U cijeloj ovoj predizbornoj drami kojoj upravo prisustvujemo, ovaj dio jednačine je najvažniji. Moć omogućavanja nosi upravo i najveću odgovornost. “Oni koji im to omogućuju” su odgovorni da znaju i šta je odgovornost i jednih i drugih i trećih. Oni su odgovorni da saznaju i prepoznaju šta to “oni koji su na vlasti” nisu ili jesu uradili i da li je to ili nije dovoljno da im ponovno daju povjerenje. Oni su odgovorni da saznaju i prepoznaju šta to “oni koji nisu na vlasti” mogu i znaju bolje ili drukčije i da li ih zbog toga mogu zamijeniti. A odgovorni su i da znaju da je njihova odgovornost da budu dio ovog procesa, na ovaj ili onaj način. Ovi treći su građani/ke. Njih dijelimo na glasače/ice i neglasače/ice. Ali i jedni i drugi su “oni koji im to omogućuju”, jedni svojim glasanjem, drugi svojim neglasanjem.

Mit broj 2 zbog kojeg se ne izlazi na izbore: Nema novih ideja!

Promjene Ustava i preuređenje BiH, kandidatski status u Evropskoj uniji, članstvo u NATO-u, smanjenje poreza i doprinosa na plaće, završetak privatizacije, revizija privatizacije, izgradnja novih energetskih kapaciteta, smanjenje javne potrošnje, povratak izbjeglica, razvoj poljoprivrede, smanjenje nezaposlenosti, izgradnja stotina kilometara autoputeva, reforma penzionog sistema, bolje i kvalitetnije obrazovanje, pravično rješavanje devizne štednje.

Ovo bi vjerovatno mnogobrojne pristalice ove teze klasifikovale kao nove ideje, nešto što bi donijelo bolji život građanima/kama BiH. E sad, šta je problem sa ovim?
Ovo gore pobrojano je mali dio kilometarskog spiska neispunjenih obećanja koja su pet partija na vlasti imali u predizbornim programima, a koja su se obavezali da će ispuniti u periodu 2006–2010 godine. Da, to je onih istih pet: SNSD, SDA, SBiH, HDZ 1990, HDZ. A evo jos dvadesetak dana do izbora. I nisu ispunjena.

Tako da ovo uopšte nisu nove, nego stare ideje. U ovoj predizbornoj kampanji će vjerovatno ove stare ideje postati “nove ideje” i sa istim će ovih pet partija pokušati da nam ponove svoja obećanja.

Kod nas nema novih ideja – i ne treba da ih bude. Dovoljno dugo mi znamo koji je naš problem da bi bilo novih ideja. Ideje su stare, prožvakane stotinama puta i svako djete zna šta treba uraditi. Potrebno je samo da neko sposoban to i uradi!

Mit broj 3 zbog kojeg se ne izlazi na izbore: Nema novih ljudi!

Ovo je zasigurno jedan od najboljih i najstabilnijih razloga zbog kojih ne izlazimo na izbore. Ponavljaju se ljudi na izbornim listama, nema novih ljudi, niko tu nije dobar.

E pa, ja se plašim novih ljudi. “Novi ljudi” su nekad davno bili i ovi koji su sad stari. Milomir Kovačević Strašni će za par dana otvoriti izložbu fotografija iz vremena kada su oni bili novi ljudi, iz vremena, kako mi to zovemo, “prvih demokratskih izbora u BiH 1990. godine”. Sama pomisao na te “nove ljude” i ono što su donijeli mi je dovoljna. A mogao bih nabrojati još nekoliko novih ljudi kroz istoriju, ali to ne bi bilo prikladno. Eto zašto se ja plašim novih ljudi, eto zašto nisam siguran da samo novi ljudi mogu donijeti promjene.

Nama trebaju sposobni, odlučni, pametni, posvećeni ljudi sa vizijom i znanjem. Da li će biti novi ili neće, ne brinimo oko toga. Da li ćemo takve naći među preko 8.000 kandidata na izbornim listama, ne znam. Ali sigurno nećemo ako ne budemo tražili.

Mit broj 4 zbog kojeg se ne izlazi na izbore: Niko od kandidata ne gleda interese građana/ki!

Građani/ke, dopuštajući da se njima manipulira, laže, krade, uništava, dovodi na granicu egzistencije, da pri tome ne mrdnu prstom da to promijene, sami najmanje gledaju vlastite interese. Što bi nam neko drugi pomogao, ako sami sebi nećemo? Pametnome dosta!

Mir broj 5 zbog kojeg se ne izlazi na izbore: Ne možemo nista promijeniti!

Bosna i Hercegovina, to je sigurno, poslije 03.10.2010. godine neće više biti ista. Niti će biti ista Republika Srpska, ni Federacija BiH. Niti jedan od 10 kantona u Federaciji BiH. A ni svako od nas. Kako stvari stoje, ta promjena će biti presudna. Kojim putem ćemo dalje ići, odlučit će upravo građani/ke BiH, i glasači i glasačice – i neglasači i neglasačice. Svi imaju odgovornost da gledaju, čitaju, pitaju, prate, napadaju, brane se. I tako još malo više od tri sedmice. Poslije toga ćemo nešto promijeniti. Da li će nam biti gore, zavisi od nas. Da li će nam biti bolje, isto tako zavisi od nas.

Imamo još 21 dan. Ovo nam je vjerovatno posljednja šansa.

(sarajevo-x.com)