Istinomjer analiza: NSRzB – Hapšenje Lijanovića upropastilo sve šanse BiH

Narodna stranka „Radom za boljitak“ je, povodom odluke Ustavnog suda BiH o neosnovanosti pritvora Jerka Ivankovića Lijanovića i ostalih, konstatovala kako je hapšenje čelnika NSRZB zapravo bio pokušaj da se ova stranka spriječi u provođenju svog izbornog programa. NSRZB je otišao i korak dalje, pa zaključio da će ovakvo osujećivanje njihove „sigurne“ izborne pobjede imati „katastrofalne posljedice“ za građane BiH.

Nakon prošlogodišnjeg hapšenja Jerka Ivankovića Lijanovića, Slave Ivankovića Lijanovića, Milorada Bahilja, Joze Sliškovića i Mirjane Šakote, Sud BiH je uhapšenima odredio pritvor koji je trajao mjesec i po dana. Ivanković-Lijanović i ostali podnijeli su apelaciju Ustavnom sudu BiH na rješenje Suda BiH kojim im je tada određen pritvor. Ustavni sud je djelimično uvažio ovu apelaciju i donio odluku da je rješenje o pritvoru bilo neutemeljeno, te da je sadržalo elemente povrede Ustava BiH i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ubrzo nakon što je odluka Ustavnog suda BiH dostavljena braniocima osumnjičenih, oglasila se i Lijanovićeva stranka, saopštenjem za javnost naslovljenim „Niko nas neće zaustaviti u borbi za boljitak građana BiH“, u kom se navodi kako je ovakva odluka Ustavnog suda potvrda da se radilo „o očitom političkom hapšenju čelnika jedne političke stranke“.

Iako se odluka Ustavnog suda nije odnosila na samo hapšenje, već na određivanje pritvora Jerku Ivankoviću Lijanoviću i ostalima, ova tvrdnja ipak nije najzanimljiviji dio saopštenja NSRZB. Ono što je mnogo interesantnije je daljnje obrazloženje pretpostavljenih skrivenih motiva iza hapšenja i pritvaranja Lijanovća:

„Takav scenarij za cilj je jedino imao sprječavanje pobjede Boljitka na Općim izborima 2014. i provođenje Programa za 10. Neutemeljeno privođenje Boljitkovih zvaničnika, ostavilo je ogromne posljedice za građane BiH i njihovu budućnost. Program za 10 koji garantira ukinuti kantone i ojačati lokalnu samoupravu, ukinuti doprinose na plate u proizvodnom sektoru, osigurati proizvodnju dovoljne količine hrane za potrebe vlastitog stanovništva, maksimalno iskoristiti domaće potencijale za proizvodnju energije, obezbjediti završetak izgradnje saobraćajne infrastrukture, osigurati računala svoj djeci u procesu obrazovanja, osigurati svim građanima zdravstveno osiguranje, smanjiti korupciju uvođenjem e-uprave, osigurati dječiji doplatak za svako dijete i radnim ljudima vratiti vjeru i dostojanstvo da žive od svog radanije odgovarao političkoj konkurenciji i onima koji već više od dvadeset godina BiH guraju u sve dublju katastrofu.“ navedeno je u saopštenju.

Rijetki bh. zvaničnici koji se uopšte nađu pred istražnim ili sudskim organima zbog kršenja zakona uglavnom tvrde da su postupci protiv njih politički motivirani i u tome nema ničeg novog ni neobičnog. No „Boljitkova“ teorija o organiziranoj zavjeri kojom će se spriječiti njihova izborna pobjeda i provođenje izbornog programa predstavlja svojevrstan „biser“ u takvim narativima.

Za početak, program Narodne stranke radom za boljitak (Program za 10) skoro je u potpunosti prepisan iz programa koji je ova stranka ponudila na izborima 2010. godine (Istrajnim i sistemskim radom do boljitka: Program za mandat 2010-2014). NSRZB je tokom mandata 2010-2014. učestvovala u vlasti u Federaciji BiH, ali je uspjela ispuniti tek 1% obećanja koje je dala u svom tadašnjem izbornom programu.

U odnosu na program iz 2010. godine, novi programski cilj zabilježen je u oblasti ustavnih reformi (ukidanje kantona u Federaciji BiH), dok se u sferi obrazovanja pojavilo obećanje o dodjeli besplatnih kompjutera svim učenicima i nastavnicima u osnovnim i srednjim školama. U oblasti borbe protiv korupcije, vrlo nekonkretno i nejasno obećanje ove stranke iz 2010. godine – da će se korupcija smanjiti okončanjem privatizacije – dopunjeno je jednako nekonkretnim obećanjem o smanjenju korupcije uvođenjem e-uprave. Ostatak programa doslovno je prepisan, uz izuzetak određenih „adaptacija“ brojeva iz 2010. godine. Tako je, recimo,  na izborima 2010. NSRZB obećala da će uložiti jednu milijardu KM u poljoprivredu, dok je u programu za 2014. godinu taj iznos povećan na 1.859.000.000 KM, iako se ni obećanje iz 2010. godine ni izdaleka nije realiziralo. Ne samo da su ulaganja u poljoprivredu bila daleko manja od obećanih, iako je upravo Jerko Ivanković Lijanović obnašao funkciju federalnog ministra poljoprivrede, već su revizorski izvještaji pokazali da su i sredstva koja jesu izdvojena za poljoprivredu bila trošena nezakonito i netransparentno.

Jednako neuspješna NSRzB je bila i u ispunjavanju drugih obećanja u mandatu 2010-2014. godine, pa se tvrdnja o hapšenju koje je orkestrirano kako bi se osujetila implementacija njihovog izbornog programa može okarakterisati samo kao komična. S obzirom na to da je „Boljitak“ sa takoreći identičnim programom ušao u entitetsku vlast 2011. godine, jasno je da nikakvo hapšenje nije bilo potrebno da se spriječi provedba programa koji je svakako već ostao neproveden u prethodnom mandatu.

Ništa manje smiješna nije ni tvrdnja da bi NSRzB osvojio izbore da se nije dogodilo hapšenje njegovih čelnika, što jasno pokazuju rezultati koje je ova partija ostvarila na Opštim izborima 2014. godine. NSRzB je na listi za državni parlament uspio osvojiti tek 10. mjesto sa 12.927 glasova, što nije bilo dovoljno ni za jedno poslaničko mjesto u PS BiH. Ova stranka je slično prošla i na izborima za federalni parlament, gdje je osvojila 15.248 glasova, što također nije bilo dovoljno za osvajanje ijednog poslaničkog mjesta. NSRzB je uspjela ući u svega tri kantonalne skupštine, te je osvojila dva poslanička mjesta u Tuzlanskom kantonu i Kantonu 10 i jedno u Zapadnohercegovačkom kantonu.

Jasno je da je izborni rezultat, ali i rezultat u ispunjavanju predizbornih obećanja u prethodnom mandatu Narodne stranke „Radom za boljitak“ daleko od uspješnog i da ni jedno ni drugo nemaju nikakve veze sa hapšenjem i pritvaranjem Jerka Ivankovića Lijanovića i ostalih osumnjičenih u ovom slučaju. Stoga je i nevjerovatna tvrdnja o „ogromnim posljedicacma“ njihovog izbornog poraza za građane i građanke BiH ne samo smiješna, već i cinična, budući da ni svojim dosadašnjim učešćem u vlasti nisu uspjeli postići ništa od onoga što su istim tim građanima i građankama obećali prije četiri godine, a ponovili u oktobru 2014.

(Istinomjer.ba)