Paranoja u Republici Srpskoj: Kako se kalio SNSD-ov “američki zakon” (1)

15 Maja, 2015

Nacrt Zakona o javnosti rada neprofitnih organizacija najnoviji je korak vladajućih stranaka u Republici Srpskoj ka apsolutizaciji vlasti SNSD-a, nakon “kupovine” poslanika i sa njim povezanog isljeđivanja novinara, usvajanja Zakona o javnom redu i miru te izrade prijedloga novog Zakona o javnom okupljanju. Ovim se potezima sve otvorenije šalje poruka da je vlast spremna učiniti šta god smatra potrebnim da bi ugušila sve kritičke glasove u ovom entitetu, nauštrb sopstvenoj proklamovanoj demokratskoj orijentaciji, pravnom poretku, pa i zdravom razumu.

Nacrt “Zakona o javnosti rada neprofitnih organizacija” u Republici Srpskoj izazvao je burne reakcije javnosti, civilnog društva i opozicionih stranaka u RS, koji ga nepodijeljeno doživljavaju kao, do sada vjerovatno najteži,nasrtaj na slobodu organizovanja i javnog djelovanja. Nacrt su predložili poslanički klubovi SNSD, DNS – SNS – SRS i SP u Narodnoj skupštini Republike Srpske, a o njegovom usvajanju glasaće se na 4. sjednici NSRS, koja će se održati u utorak, 19.5.2015.

Kampanja satanizovanja i zastrašivanja civilnog društva od strane vladajućih struktura već je konstanta u Republici Srpskoj. Koalicija stranaka predvođena SNSD-om, koja zadnjih 9 godina obnaša vlast u RS, u ovom se mandatu više bavila obračunavanjem sa kritičarima i neistomišljenicima, nego bilo čim drugim. SNSD odavno ima poseban “pik” na medije i organizacije civilnog društva, naročito one koje su ukazivale na korupciju, nerad ili nezakonito djelovanje vlasti.

Vlada RS je, tako, još 2009. godine objavila dokument „Lažno prikazivanje društvenih i ekonomskih prilika u RS – OHR-ovo kreiranje i održavanje nestabilnosti u BiH kroz djelovanje Rafija Gregorijana i drugih protiv RS“ u kome je, kao poseban “neprijatelj Republike Srpske”, izdvojena organizacija Transparency International BiH, nakon što je ista objavila analizu sporne privatizacije Rafinerije nafte u Bosanskom Brodu. SNSD se na nevladine organizacije obrušavao i u vaninstitucionalnom kapacitetu, pri čemu je najveću osudu javnosti izazvalo izdavanje knjige “Rušenje Republike Srpske: Teorija i tehnologija prevrata” (2014), u kojoj je objavljena već čuvena “crna lista” medija, osoba i organizacija, koji su ovdje optuženi za djelovanje protiv Republike Srpske po nalogu “inostranih naredbodavaca”. Transparency International BiH, Buka, Helsinški parlament građana, Svetlana Cenić i Tanja Topić, koji su se našli na ovoj listi, podnijeli su zbog toga tužbu za klevetu protiv Stefana Karganovića, Nenada Novakovića i izdavačke kuće Besjeda.

Huškačke izjave protiv civilnog društva po pravilu su se intenzivirale u periodima kada se vladajuća koalicija osjećala posebno izloženo javnoj kritici i/ili opasnosti od izražavanja nezadovoljstva kroz proteste. Među njima se, kao posebno maštovite, ističu izjave Milorada Dodika o stranim centrima moći, koji preko „penzionisanih stranih obavještajaca koji su zakupili dva sprata u hotelu „Tuzla““ planiraju pobunu “protiv režima u RS”, te čuvena izjava Nikole Špirića o prijetećim značkama namijenjenim “destabilizaciji Republike Srpske”, koju vrijedi još jednom navesti:

„Taj nevladin sektor potpomognut određenim opozicionim strankama već štampa određene značke. Imamo saznanja da će to biti značke na kojima će pisati borba protiv onog, ovog i da će ih uskoro distribuisati na prostor BiH“, rekao je Špirić u februaru 2013. godine.

Špiriću se ova besmislena zamisao toliko dopala, da ju je ponovio i u (predizbornom) avgustu 2014. godine, iako se u prethodnih godinu dana nije dogodilo ništa što bi potvrdilo njegove prethodne najave “određenih značaka”. Očito strahujući od lošeg izbornog rezultata, i Milorad Dodik je u ovom periodu govorio o navodnim planovima “stranih službi” za izazivanje nereda u izbornoj noći u slučaju da SNSD dobije izbore. Kao ni drugi slični paranoični scenariji kojima je SNSD godinama zastrašivao građane/ke, ni ovaj se nije ostvario.

Dodik je, u istom duhu, prije godinu i po dana najavio i da će osnovati Odbor za zaštitu ustavnog poretka Republike Srpske kao odgovor na “permanentne prijetnje ustavnom poretku” koje dolaze od “raznih inicijativa izvan Republike Srpske”.

Odluka o osnivanju ovog odbora donijeta je krajem 2013, a Istinomjer je početkom ove godine pokušao saznati da li je ovo tijelo – prema Dodikovim izjavama, ključno za očuvanje ustavnog poretka u RS – ikada zaista proradilo, ko ga čini i čime se bavi. No, i pored brojnih pokušaja nikada nismo uspjeli dobiti nikakav odgovor na ova pitanja iz kabineta Predsjednika RS, a jednako šutljiv i nevidljiv ovaj je Odbor ostao i u javnosti.

Još jedna od poznatih Dodikovih huškačkih izjava bila je i ona data krajem 2012. godine, kada je izjavio da se iz inostranstva finansiraju aktivnosti na njegovoj smjeni:

“Raspolažem informacijama da je ovdje ušlo 10 miliona dolara da bi se podržale razne nevladine organizacije. Govori se o nekom `proljeću` i ovdje. (…) “Naravno, cilj je jedan: skloniti Dodika. Dovesti marionete. Isprazniti Srpsku. Oduzeti joj sve nadležnosti”.

Ubrzo nakon toga, Dodik je najavio kako će se od ovih “opasnosti” zaštititi usvajanjem novog zakona, očito inspirisan sličnim potezom Vladimira Putina:

“Jedna moja ekipa ljudi sad radi na tome da se prepiše američki zakon koji regulira nevladin sektor i da ga predložimo i ovdje za mjesec-dva dana, uz neophodna prilagođavanja”, rekao je tada Dodik.

Priča o ovom zakonu nastavila se i nakon toga, a sada je, po svoj prilici, ušla u svoju završnu fazu. Vrijedi istaći i da je donošenje ovog zakona promovisao i autor “crne liste” nevladinih organizacija, Stefan Karganović, na prošlogodišnjem skupu pod nazivom “Obojene revolucije kao instrument političke transformacije”, na kom je usvojena “Banjalučka deklaracija: prijedlog mjera za zaštitu Republike”. U deklaraciji se, sasvim u skladu sa stavovima Milorada Dodika i SNSD-a, navodi:

“…da je potrebno pripremiti i usvojiti zakon kojim se reguliše rad “nevladinih organizacija” u Republici Srpskoj. Niz institucija u Banjaluci koje po ciljevima, ideološkim smjernicama i metodama rada odgovaraju beogradskim ekspoziturama istog centra /poput Helsinškog odbora za ljudska prava, Fonda za humanitarno pravo itd/, predstavljaju ključni logistički temelj promjene režima.

Te NVO su puke ekspoziture zapadnih centara moći. One važnije već godinama dobijaju novac iz fondova američkih kvazinezavisnih tijela poput Nacionalne fondacije za demokratiju /National Endowment for Democracy/ i Nacionalnog demokratskog instituta /National Democratic Institute/, čije finansiranje je u cjelini ili najvećim dijelom pokriveno iz budžeta američke vlade.

Zakon Republike Srpske o radu tih NVO treba da bude samo kopija američkog Zakona o registraciji stranih agenata /Foreign Agents Registration Act, FARA/, kojim se reguliše aktivnost pravnih i fizičkih lica u SAD čiji rad finansiraju strane vlade.

Taj zakon propisuje potpunu transparentnost istih onih djelatnosti koje američki Stejt department bogato finansira širom svijeta. U SAD federalni zakon o predizbornim kampanjama /Federal Election Campaign Act/ izričito zabranjuje ma kakvo strano miješanje u američki politički proces.

Takvo miješanje, međutim, vlasti SAD smatraju legitimnim i poželjnim kada ga u bivšoj SFRJ /ili širom bivšeg SSSR/ provode štićenici Vašingtona pod firmom “podsticanja demokratije”.

Krajnje je vrijeme da i Narodna skupština Srpske uzme u razmatranje jedan američkom modelu sličan zakon o stranom finansiranju tzv. nevladinog sektora. Ne treba da bude ni u kom smislu stroži ili više restriktivan od onog koji važi u SAD: ko god dobija strane pare, neka se registruje kao “agent stranih interesa”.

Zanimlijvo je da niko od učesnika, ali ni medija koji su o ovom skupu izvještavali, nije uočio baš ništa neobično u činjenici da su koorganizatori ovog skupa – organizovanog sa ciljem “sprečavanja stranih uticaja u RS” – bili “Fond strateške kulture” iz Moskve i “Istorijski projekat Srebrenica” iz Haga; te da su deklaraciju potpisali, recimo, i “magistar istorijskih nauka, naučni saradnik Centra za proučavanje savremene balkanske krize Instituta za slavistiku Ruske akademije nauka Ana Filimonova, politikolog, analitičar Fonda strateške kulture i direktor kancelarije FSK u Beogradu Aleksandar Pavić”.

Pogledajmo, konačno, šta je Dodikova “ekipa ljudi” uspjela da uradi na “prepisivanju američkog zakona” u proteklih godinu i po dana i kakav je rezultat njihovog rada.

Za početak, “američki zakon” na koji su se pozvali i Putin i Dodik u paradoksalnom nastojanju da opravdaju represivne mjere prema nevladinom sektoru, nije, kako je to Dodik najavio, “prepisan”, već su iz njega uzeti oni dijelovi koji su se Dodikovoj “ekipi” vjerovatno učinili zgodnim za ograničavanje rada nevladinih organizacija. Rezultat ovakvog kreiranja zakona je potpuna pravna papazjanija, koja se razilazi sa domaćim zakonodavstvom, ali i sa zdravim razumom. Navedeni “američki zakon”, pod nazivom Zakon o registraciji stranih agenata (Foreign Agents Registration Act (FARA)) usvojen je u SAD-u 1938. godine, ali je amandmanima promijenjen 1966. Ovaj zakon se, međutim, ne odnosi na rad nevladinih organizacija kako to tvrde Dodik i Putin, već na osobe koje “djeluju kao agenti stranih pokrovitelja u političkom ili kvazi-političkom kapacitetu” i od njih zahtijeva da “periodično objave informacije o svom odnosu sa stranim pokroviteljem, kao i aktivnosti, račune i uplate izvršene kao podršku tim aktivnostima”, kako je navedeno na zvaničnoj FARA stranici.

Termin “Agent stranog pokrovitelja”, prema ovom zakonu, označava osobu koja:

“Djeluje kao agent, predstavnik, uposlenik ili službenik, ili bilo koja osoba koja djeluje u bilo kom dugom kapacitetu po naređenju, zahtjevu ili prema direktivama ili pod kontrolom stranog pokrovitelja, ili lica čije su bilo koje aktivnosti direktno ili indirektno nadgledane, usmjeravane, kontrolisane, finansirane ili subvencionirane u cjelini ili većim dijelom od strane stranog pokrovitelja i koja direktno ili preko drugih osoba:

Unutar SAD učestvuje u političkim aktivnostima za ili u interesu stranog pokrovitelja
Djeluje unutar SAD kao savjetnik/ca za odnose s javnošću, agent za odnose s javnošću, uposlenik/ca službe za informisanje ili politički konsultant za ili u interesu stranog pokrovitelja
Unutar SAD obezbjeđuje, prikuplja, distribuira ili isplaćuje priloge, zajmove, novac ili druge stvari od vrijednosti za ili u interesu stranog pokrovitelja
Unutar SAD zastupa interese stranog pokrovitelja pred bilo kojom institucijom ili zvaničnikom/com Vlade SAD-a, kao i
Bilo koja osoba koja se slaže, pristaje, pretpostavlja ili potvrdi da djeluje, ili sebe smatra, bez obzira na to da li je uspostavljen ugovorni odnos, agentom stranog pokrovitelja onako kako je ovaj pojam definisan u tački (1) ove podsekcije”

Iako je FARA originalno davala dosta široke definicije stranih pokrovitelja i stranih agenata, ovaj zakon je izmijenjen 1966. godine, tako da je definicija stranog agenta sužena na one osobe koje se bave lobiranjem, to jest “rade u interesu stranih država koje nastoje da ostvare ekonomsku ili političku korist utičući na donošenje odluka u strukturama vlasti u SAD”. Nakon ove promjene, nije zabilježen nijedan uspješan sudski slučaj pokrenut protiv neke organizacije zbog nepoštovanja FARA-a.

Tvrdnja da se radi o “američkom zakonu o nevladinim organizacijama” je, dakle, netačna, jer se on ne odnosi na civilni sektor kao takav, već na ona fizička i pravna lica koja se bave lobiranjem u korist stranih vlada/država. Primjeri lobističkih organizacija koje su registrovane u skladu sa ovim zakonom su, recimo “Invest Northern Ireland”, ”Japan National Tourism Organization”, “Netherlands Board of Tourism and Conventions” i sl. organizacije koje se uglavnom bave zastupanjem ekonomskih interesa drugih država.

Posebno je ironična činjenica da je upravo SNSD-ova vlada na lobiranje u Americi potrošila 3.908.775 dolara samo u 2012. godini, po čemu je bila na četvrtom mjestu po visini sredstava potrošenih u te svrhe (ispred nje su se nalazile samo Rusija, Velika Britanija i Švajcarska – države sa neuporedivo jačom finansijskom moći od BiH, a pogotovo RS), a ovaj podatak dobijen je upravo na osnovu evidencije o stranim lobistima koja se vodi na osnovu FARA zakona.

Tako imamo potpuno paradoksalnu situaciju da Dodik navodno kopira “američki zakon” – koji se ne odnosi na neprofitne organizacije, nego na lobiranje – optužujući SAD za licemjerje jer “finansira prevrate i revolucije” a istovremeno čvrsto kontroliše strane uticaje na svojoj teritoriji; dok sa druge strane ulaže ogroman novac upravo u lobiranje na teritoriji SAD.

(istinomjer.ba)