Transparentni i efikasni izbori kroz uvođenje novih tehnologija u izborni proces BiH
Povjerenje građana i građanki u izbore je poljuljano, što je prvenstveno vidljivo sve manjim odzivom birača, koji je na Općim izborima 2018. godine iznosio 54%, a 2022. godine čak četiri posto manje. Kako bi se povećala transparentnost i vratilo povjerenja građana i građanki u izborni proces, neophodne su njegove temeljite izmjene, uključujući i način provođenja izbora.
Gotovo prije svakih izbora u BiH jedna od aktuelnih tema jeste uspostavljanje sistema elektronskog glasanja. Tako je i uoči Općih izbora 2022. godine ponovo zagovarano i zahtjevano uvođenje elektronskog glasanja uz obrazloženja da su izborne prevare postale toliko rasprostranjene da se legitimitet izabranih zvaničnika dovodi u pitanje.
Tako se i Koalicija za slobodne i poštene izbore “Pod lupom” zalaže za uvođenje novih tehnologija u izborni proces u BiH, u vezi s čim su pokrenuli kampanju. Prema njihovim navodima, izborne krađe i prevare moguće je izbjeći uvođenjem elektronske identifikacije birača i mašina za skeniranje glasačkih listića.
Šta je elektronsko glasanje?
Istraživački sektor Parlamentarne skupštine BiH u svom istraživanju pod nazivom: “Elektronsko glasanje na izborima u pojedinim evropskim državama i Brazilu” navodi da su u prvih 15 godina 21. stoljeća brojne evropske države pokušale uvesti određene prakse/metode elektronskog glasanja u izborni proces, kao što su elektronski uređaji, koristeći ih najčešće za glasanje i brojanje glasova. Međutim, najveći broj država u Evropi u posljednjih deset godina zadržao je način glasanja “papir i olovka”.
Estonija je prva država koja je još 2002. godine u svoje zakonodavstvo uvela opciju glasanja putem interneta. Bugarska je na izborima 2019. i 2021. godine, pored tradicionalne metode glasanja na papirnim glasačkim listićima, biračima uvela mogućnost glasanja putem uređaja za glasanje. Norveška ima nešto drugačiji pristup elektronskom glasanju pa tako koristi skenere za brojanje glasova na biračkim mjestima. Kako bi se smatrali važećim, svi glasovi moraju biti prebrojani dva puta, a od 2017. godine, najmanje jednom moraju biti prebrojani ručno. Ipak, njemački Ustavni sud proglasio je neustavnim ovaj vid glasanja i zabranio upotrebu elektronskih uređaja na izborima.
Napretkom tehnologije razvijeno je nekoliko načina provedbe izbora i glasanja elektronskim putem. Danas postoje dvije vrste glasanja upotrebom savremenih tehnologija: Internet glasanje (I-glasanje) i glasanje putem elektronskih mašina (e-glasanje).
Internet glasanje omogućava biračima glasanje putem bilo kojeg računara povezanog na internet. Međutim, mnoge zemlje su stava da internet ne predstavlja sigurno okruženje za provedbu procesa glasanja. Razlog tome su npr. cyber-napadi, a stručnjaci i stručnjakinje za sigurnost navode i da su mnogi lični računari podložni prodiranju od strane različitih vrsta zlonamjernog softvera. Takvi napadi se mogu koristiti za blokiranje ili zamjenu legitimnih glasova, što bitno utiče na izborni proces. Pored toga, još jedan argument protiv ovakve vrste glasanja odnosi se na mogućnost prinude birača i prodaje glasova, što se u principu može lakše dogoditi kada se glasanje ne odvija u kontrolisanom okruženju.
U odnosu na internet glasanje, proces glasanja putem elektronskih mašina odvija se na tačno određenim mjestima (biralištima) i to putem elektronske mašine za direktno snimanje (DRE) i mašina za optičko skeniranje. Glasanje putem elektronskih mašina za direktno snimanje podrazumijeva glasanje putem ekrana osjetljivog na dodir. Glasački listići se prezentiraju biračima na ekranu te DRE direktno snima ubačene glasačke listiće i pohranjuje podatke u svoju memoriju. S druge strane, glasanje putem mašina za optičko skeniranje podrazumijeva da birač popunjava glasački listić i ubacuje ga u elektronski uređaj za skeniranje. Skeneri mogu odbiti nepropisno označene glasačke listiće, pri čemu se daje mogućnost biraču da ponovo glasa, pa se samim tim smanjuje broj nevažećih glasačkih listića. Također, postoje i drugi sistemi optičkog skeniranja na osnovu kojih birači glasaju putem opcija koje su im navedene na ekranu računara. Kada je glasanje završeno, računar štampa glasački listić, birač ga ovjerava i zatim ubacuje u drugi uređaj koji skenira glasački listić i pravi tabelarni prikaz glasova.
Elektronske mašine koriste se u Belgiji, Brazilu, Indiji, Venecueli i Sjedinjenim Američkim Državama. Iako postoji trend usvajanja ove tehnologije, mnoge zemlje još uvijek preferiraju ručno označene i prebrojane papirne listiće.
Elektronsko glasanje u zemljama u regionu
U Republici Srbiji mogućnost glasanja elektronskim putem još uvijek nije uvedena. Vladimir Dimitrijević, predsjednik Republičke izborne komisije (RIK), navodi da ovakva vrsta glasanja nije propisana Zakonom o izboru narodnih poslanika te da bi se prije svega trebalo pristupiti izmjenama navedenog zakona. Kako postoji nisko povjerenje u izborni proces u Srbiji, podstaknuto brojnim malverzacijama, aktivisti/kinje u ovoj državi zahtijevaju da se kao dio rješenja uvedu nove tehnologije u izborni proces Srbije. Tako Bojan Klačar, izvršni direktor Centra za slobodne izbore i demokratiju, smatra da bi se trebalo razmišljati o limitiranom uvođenju mašina za glasanje u izborni proces Srbije te da se bezbjedan sistem može omogućiti putem tehnologija i softvera koji su im dostupni.
Proces glasanja na izborima u Hrvatskoj se i dalje vrši na tradicionalan način, gdje zbog ustavnih i zakonskih ograničenja nije moguće organizovati elektronsko glasanje na izborima. Prema Ustavu RH biračko pravo ostvaruje se na neposrednim izborima tajnim glasanjem, dok Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor propisuje da se proces glasanja vrši lično putem glasačkih listića koji se štampaju u državnoj štampariji i koji imaju otisnute serijske brojeve. Tokom 2014. godine inicirano je uvođenje elektronskog glasanja putem građanske inicijative “U ime obitelji” kroz referendumski prijedlog “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom”. Ista skupina napravila je sličan zahtjev i 2018. godine, kao jedan od šest prijedloga unutar paketa građanske inicijative “Narod odlučuje”. Nijedna inicijativa nije dobila podršku, jer je izostao konkretan prijedlog o vrsti elektronskog glasanja i načinu implementacije, a koja je odbijena od strane Hrvatskog sabora zbog nedovoljnog broja potpisa koji se nisu mogli provjeriti. Međutim, za sada ne postoji politička volja za uvođenjem novih tehnologija u izborni proces u HR.
Crna Gora (CG) je napravila korak naprijed kada je riječ o uvođenju novih tehnologija u izborni proces, pa je tako Ministarstvo unutrašnjih poslova CG nabavilo uređaj za elektronsku identifikaciju birača. Biračko pravo ostvaruje se na osnovu lične karte ili pasoša, koji se provlače kroz uređaj za identifikaciju kako bi se podaci sa dokumenata uporedili sa elektronskim izvodom iz biračkog spiska. Podaci se pokazuju na monitoru, nakon čega se automatski štampa potvrda o identifikaciji koju potpisuju predsjednik/ca i član/ica biračkog odbora suprotne političke opcije. Potom birač svojim potpisom u izvod iz biračkog spiska potvrđuje da je preuzeo/la glasačke listiće i pristupa glasanju. Nakon što glasa, birač prilazi biračkom odboru sa presavijenim glasačkim listićem kako bi član/ica biračkog odbora odvojio/la kontrolni kupon, nakon čega se glasački listić ubacuje u glasačku kutiju.
Uvođenje novih tehnologija u izborni proces Bosne i Hercegovine
Uvođenje novih tehnologija u bh. izborni proces zahtijeva finansijska sredstva, vrijeme za nabavku opreme, instaliranje, testiranje i obuku, te se sam proces mora vršiti postepeno i strukturirano. Pored navedenog, uvođenje novih tehnologija u izborni proces zahtijevalo bi i izmjene i dopune Izbornog zakona BiH, o čemu se posebno mora voditi računa s obzirom da je za ovu vrstu intervencija potrebno provesti uobičajne parlamentarne procedure, jer na kraju odluku o tome mora donijeti Parlamentarna skupština BiH.
Korak ka elektronskom glasanju u BiH napravljen je putem dva (1 i 2) prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona u BiH u kojima se prvi put predlaže i definiše pojam izbornih tehnologija. Prvi prijedlog iniciran je od strane poslanika ispred stranki: SDA, NS, SDP, NiP, SBB i NB, dok je drugi predložen od strane Kluba delegata hrvatskog naroda u Domu naroda PSBiH. Prema rješenjima u ovim aktima, izborne tehnologije definišu se kao skup informaciono-komunikacionih programa, informaciono-komunikacionih uređaja, metoda i postupaka koji se koriste u izbornom procesu kao i druga tehnička oprema. Također, pažnja je posvećena i ispunjavanju tehničkih uslova za primjenu izbornih tehnologija, koji će se steći nakon izrade studije izvodljivosti i obezbjeđivanja finansijskih sredstva.
Slijedom navedenog, dalo bi se zaključiti da postoji politička volja za uvođenje novih tehnologija u izborni proces BiH. Ono što je kontradiktorno u svemu tome jeste da, Studija izvodljivosti o uvođenju informacionih tehnologija u izborni proces koja je dostavljena od strane Centralne izborne komisije BiH, dvije godine nije stavljena na dnevni red oba doma PSBiH niti je o njoj raspravljano od strane istih onih parlamentaraca/ki koji/e se zalažu za izborne promjene. Više o zalaganju uvođenja novih tehnologija u izborni proces u BiH kroz parlamentarnu proceduru možete pogledati na platformi Parlametar koja prati rad PSBiH.
Centralna izborna komisija BiH (CIK BiH) je u okviru projekta “Podrška Evropske unije razvoju strategije i Akcionog plana za poboljšanje integriteta, transparentnosti i efikasnosti izbornog procesa u Bosni i Hercegovini” u oktobru 2020. godine sačinila Strategiju i Akcioni plan za poboljšanje integriteta, transparentnosti i efikasnosti izbornog procesa u BiH. Ono što Strategija preporučuje jeste fokusiranje na punu implementaciju elektronskih anketa, te praćenje pilot pristupa za mašine za glasanje/brojanje tokom dva do tri izborna događaja. Pilotski pristup omogućio bi temeljnu procjenu operativnih, sigurnosnih i troškovno efikasnih aspekata implementacije mašina za glasanje/brojanje prije donošenja odluke o raspoređivanju na nivou cijele zemlje, a koji je određen Akcionim planom.
U nastojanju da se unaprijede izborne tehnologije, CIK BiH je u saradnji sa Delegacijom EU u BiH i Agencijom za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka (IDDEEA) 27.2.2023. godine ozvaničio početak aktivnosti na provođenju projekta “Testni projekat EU za uvođenje novih tehnologija u izborni proces u BiH”. Riječ je o projektu koji je finansiran od strane EU, a njegove aktivnosti zasnivaju se na pomenutoj Strategiji i Akcionom planu za poboljšanje integriteta, transparentnosti i efikasnosti u izbornom procesu BiH.
Ovim projektom testirat će se elektronska identifikacija birača i elektronski unos broja glasova na biračkim mjestima na području cijele BiH. Kako je najavio predsjednik CIK-a BiH Suad Arnautović, ovaj sistem će se testirati na 165 biračkih mjesta u deset općina i gradova, te postoji mogućnost da se navedene tehnologije primjenjuju već od narednog izbornog ciklusa.
Elektronski sistem identifikacije podrazumijeva identifikaciju na osnovu otiska prsta, dok elektronski sistem unosa broja glasova podrazumijeva da će na svakom biračkom mjestu biti tablet s programom koji će se koristiti za online unos podataka i njihovo pohranjivanje u CIK-ov server. Ovo će ujedno i značiti bržu objavu izbornih rezultata. Za provedbu aktivnosti u svrhu unapređenja izbornog sistema bit će potrebno osigurati iznos od 700.000 eura.
Uvođenje novih tehnologija u izborni sistem ne bi znatno promijenilo način tradicionalnog glasanja, međutim na taj način bi se izbjegle potencijalne izborne prevare. Također, garantovala bi se tajnost glasanja i pravo slobodnog izražavanja volje birača, izbjeglo bi se nedozvoljeno glasačko manipulisanje, ali i drugi negativan uticaj na izborni proces. Nove tehnologije u izbornom sistemu bi omogućile lako rukovanje glasačkim listićem i sumiranje rezultata odmah nakon završetka glasanja. Na taj način bi se garantovalo da je birač glasao jednom i da se glas broji kao jedan, te bi se čuvala elektronska evidencija izbornog procesa dok bi sve potencijalne nepravilnosti i odstupanja ostale zabilježene. Pored toga, nezavisnim nadležnim organima bilo bi omogućeno praćenje izbornog procesa.
Pored toga, a kao što je već naglašeno u analizi, elektronskim sistemom glasanja bi se rezultati izbora mogli prezentirati svega nekoliko sati ili čak minuta nakon zatvaranja biračkih mjesta, a izlaznost birača na izbore mogla bi se pratiti pratiti u realnom vremenu.
Što se tiče finansijskih troškova koje ovaj proces zahtijeva, procjena Istraživačkog sektora PSBiH je da bi troškovi kupovine i godišnjeg održavanja optičkog skenera za biračka mjesta iznosili od 23 do 25 miliona KM, a kupovina i održavanje uređaja za elektronsko glasanje od 30 do 33.5 miliona KM. Poređenja radi, Opći izbori u BiH za 2022. godinu koštali su 12.528.000 KM.
Naredni koraci
Nadalje, u mišljenju Evropske komisije o aplikaciji BiH za članstvo u EU istaknuto je da je neophodna sveobuhvatna izborna reforma i potpuna provedba preporuka Ureda OSCE-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR). To podrazumijeva, da se, pored uspostave minimalnih kriterija za korištenje novih tehnologija za glasanje, dodatna područja moraju obuhvatiti Izbornim zakonom BiH – kao što je obim pristupa novim tehnologijama za glasanje koji će biti dostupan posmatračima, kandidatima i političkim strankama, zatim definisanje konkretnih proceduralnih koraka za reviziju i ponovno brojanje kao i regulisanje papirne dokumentacije koju birač može verificirati u određivanju rezultata u slučaju pritužbi. Dalje, potrebno je definisati ugovorne obaveze prodavača, certifikacijskih agencija i dobavljača, obrazložiti propisane odredbe o odgovornosti javnih zvaničnika i izbornih tijela, definisati propisivanje krivičnih sankcija u slučaju zloupotrebe novih tehnologija za glasanje i propisati načine pritužbi i žalbi u pogledu korištenja novih tehnologija za glasanje, te urediti propise o zaštiti podataka. U ovom smislu, OSCE/ODIHR kontinuirano iskazuju zabrinutost zbog potencijalne zloupotrebe izbornog procesa, posebno u pogledu brojanja glasova.
Obzirom na činjenicu da su Opći izbori 2022. godine praćeni nizom neregularnosti kao što su krađa glasova, trgovina biračkim odborima i zloupotreba javnih resursa, uvođenjem novih tehnologija postigla bi se unapređenja u izbornom procesu. Prije svega, potencijalno bi se izbjegla manipulacija sa biračkim spiskovima te nepravilnosti poput onih koje su se desile na posljednjim izborima u gradu Doboju kada su sa 61 biračkog mjesta (57,55 %) nestale vreće i pečati neiskorištenih glasačkih listića.
Uvođenjem elektronskog glasanja doprinijelo bi se smanjenju izbornih prevara i omogućilo brzo, jednostavno i efikasno prebrojavanje glasova nakon izbora. Cjelokupan proces iziskuje dugotrajan vremenski period za nabavku opreme, instaliranje, testiranje i obuku, donošenje izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH i iznimne finansijske troškove. Kroz analizu tematike, može se zaključiti da je navedeno potrebno kako bi se unaprijedio demokratski proces i osigurali pošteni izbori na kojima će volja građana/ki doći u prvi plan u odnosu na volju onih koji su do sada uticali na izborne procese u BiH.
Analiza napisana u okviru projekta Parlametar.
Pišu: Emina Kuštrić i Elma Datzer