Idi na sadržaj

U Banjoj Luci i Sarajevu tek svaku petu listu nosi žena

Denis Čarkadžić

O položaju žena u političkim partijama u Bosni i Hercegovini Istinomjer je ukazivao kroz niz svojih analiza, kako tokom izbornog procesa 2018. godine, tako i uoči Lokalnih izbora 2020. godine. 

Podaci na koje smo ukazali u našoj analizi pod naslovom Mizeran broj žena kao nositeljica lista na izborima 2018. godine objavljenoj polovinom avgusta 2018. godine, kao rezultat su imali veoma mali broj žena koje su osvojile mandate na Opštim izborima 2018. godine kako na državnom, tako i na entitetskom nivou što je bila tema našeg teksta Poražavajući broj izabranih žena u entitetske i državni parlament. 

Jasan indikator da se stvari nisu promijenile u protekle dvije godine je i podatak da na Lokalnim izborima 2020. godine od 425 kandidata_kinja za čelnike_ce gradova i opština na teritoriji čitave Bosne i Hercegovine na žene otpada 29, odnosno tek 6,82% od ukupnog broja o čemu smo također pisali. 

Ovoga puta Istinomjer je izvršio uvid u liste koje imaju više od jednog kandidata_kinja, a koje će se boriti za glasove birača na području gradova Banja Luka i Sarajevo, te ustanovio da ni tu situacija nije mnogo bolja.

Naime, kada su u pitanju Lokalni izbori 2020. godine za Gradsko vijeće Banja Luke, lista na kojima je više od jednog kandidata ima 22. Od tog broja samo su dvije liste na kojima su na broju jedan žene. To je lista PDP sa nositeljicom Jelenom Trivić, te lista Platforme za progres čija je nositeljica Samra Turčinhodžić. 

Kada se radi o četiri opštine koje ulaze u sastav Grada Sarajevo, od ukupnog broja lista koje imaju više od jednog kandidata_kinja, a takvih je 73, na prvom mjestu žene su pozicionirane na njih 16.

Tako, u Opštini Stari Grad od 17 takvih lista njih tri nose žene i to Emina Drinjaković (Nezavisni blok), Dženana Karačić (Bošnjački pokret), Alma Jašarević (Savez za Stari Grad) i Muradija Džeko (Demokratska fronta-Građanski savez).

Na Lokalnim izborima 2020. godine za Opštinsko vijeće Centar, od ukupno 19, žene su nositeljice četiri liste a to su Amra Zulfikarpašić (Naša Stranka), Željka Ješić (SNSD), Maida Gabela (Platforma za progres) i Sonja Akšamija (Stranka penzionera BiH). 

Što se tiče Novog Sarajeva, na 12 lista prva mjesta zauzimaju muškarci, dok je na pet na prvoj poziciji žena i to Nermina Krajina (Stranka za BiH), Majda Kalamujić (SDP BiH), Azra Gec (BPS-Sefer Halilović), Marijela Hašimbegović (Demokratska fronta-Građanksi savez) te Ana Baltić (Stranka penzionera BiH).

Kada je u pitanju četvrta opština koja ulazi u sastav Grada Sarajeva, Novi Grad Sarajevo, od 20 lista na kojima je više od jednog imena, na njih tri su pod rednim brojem jedan žene i to Ajša Saračević (SDP BiH), Lea Letić (Nezavisni blok) i Hanumica Kordić (Stranka penzionera BiH). 

Dakle, od u ukupno 95 lista na području gradova Banja Luka i Sarajevo, tek na njih 18 su na prvom mjestu žene, što iznosi 18,9%. 

Kada se tome doda podatak da je na teritoriji čitave BiH na Lokalnim izborima 2020. godine od 425 kandidata_kinja za čelnike_ce gradova i opština žena tek 29, jasno je da se po pitanju položaja žena u političkim partijama u Bosni i Hercegovini godinama ništa ne mijenja. 

Naravno, da “rod i spol nipošto nisu mjerilo političkog kvaliteta,” slaže se i autorica više izvještaja i analiza o rodnoj ravnopravnosti i političkom učešću žena u BiH i supotpisnica publikacije “1995-2015: Žene i politički život u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini”, Edita Miftari, ali i potvrđuje tezu da pored “nedostatka porodične i šire društvene podrške, posebnu odgovornost za nezainteresiranost žena snose i rodno izuzetno nesenzibilne političke partije”. 

Tako, umjesto zaključka ove analize, citiraćemo njen stav u kojem Miftari podvlači da je pored ostalog potrebno raditi sa političkim partijama koje, ovakve kakve trenutno jesu, po njenom mišljenju poručuju ženama da “nisu dobrodošle”:

Mnogo progresivnih političarki je izgurano sa političke scene bez obzira na njihov nemjerljiv doprinos demokratizaciji bh. društva, a još više političarki ne dobija uopšte priliku da napravi bilo kakav doprinos s obzirom na to da se isključuju iz važnih političkih procesa. To ilustruje činjenica da su žene rijetko kandidatkinje za načelnice, još rjeđe su izabrane za načelnice, a vodeće pozicije na kandidatskim listama su najčešće rezervisane za muškarce…Ovakva isključivost političkih partija ženama ustvari poručuje da nisu dobrodošle.

Edita Miftari, 21. maj 2018.

(Istinomjer.ba)