Politike profita i dezinformacije: Gdje je odgovornost velikih online platformi?
Velike online platforme sve više igraju ključnu ulogu u informisanju građana/ki. No, i najbolje namjere platformi za očuvanje integriteta informacionog okruženja upitne su u vrijeme kada je profit najvažniji.
Foto: Zašto ne
Za potrebe pisanja ovog teksta obavljeni su intervjui s Milicom Kovačević (Raskrinkavanje.me, Centar za demokratsku tranziciju) i Vesnom Radojević (RasKRIKavanje.rs).
Prema istraživanju koje je 2022. godine objavilo Udruženje građana i građanki “Zašto ne”, 29% građana/ki Bosne i Hercegovine intenzivno vjeruje u teorije zavjere. Istraživanje javnog mnijenja koje je 2025. za potrebe Centra za demokratsku tranziciju (CDT) sproveo Institut Damar pokazalo je da svaki/a četvrti/a građanin/ka Crne Gore najmanje jednom sedmično povjeruje u neku dezinformaciju, a gotovo 17% njih svakodnevno.
Dezinformacije su, dakle, sveprisutne, a vjerovanje u netačne tvrdnje može značajno uticati na donošenje odluka u ključnim trenucima. U moderno doba, društvene mreže zbog svoje prirode sve više postaju poligon za širenje dezinformativnog sadržaja.
Dezinformacije mogu imati ozbiljne posljedice u stvarnom svijetu. Globalno rasprostranjeni antivakcinacijski pokreti, recimo, mogu doprinijeti smanjenju stope vakcinacije. Posljedično, svjedočimo povratku nekada gotovo iskorijenjenih bolesti (1, 2). Dakle, pojedinci/ke odbijaju primiti spasonosne vakcine, dijelom pod uticajem dezinformacija s interneta.
Veliku snagu dezinformacijske kampanje pokazale su i tokom pandemije Covid-19. Spomenuto istraživanje koje je provelo UG “Zašto ne” pokazalo je i da su netačne tvrdnje o vakcinama protiv Covid-19, naročito one koje su potekle s društvenih mreža i interneta generalno, značajno prihvaćene među nevakcinisanom populacijom. Ove tvrdnje sezale su od onih posve bizarnih, poput postojanja čipova u vakcinama, pa do onih koje mogu zvučati uvjerljivije, poput tvrdnji da vakcine nisu ispitane.
Pored zdravstvenih, dezinformacije mogu imati i finansijske posljedice. Veliki broj prevara koje se šire društvenim mrežama rezultira krađom finansijskih i ličnih podataka neopreznih građana/ki, a nerijetko i manipulativnim otuđenjem njihovog novca. Platforme za provjeru činjenica iz regiona o takvim su prevarnim strategija pisale u više navrata (1, 2, 3, 4).
Opasnost dezinformacija leži i u tome što su one dio i narativa istorijskog revizionizma, čime neposredno dalje produbljuju podjele u društvu. Kampanje govora mržnje i diskreditacije zasnovane na dezinformacijama i manipulacijama, čije širenje velike platforme facilitiraju, mogu imati dalekosežni uticaj na pojedince/ke i grupe, naročito one marginalizovane u društvu, koje su njihova česta meta.
Koja je uloga velikih platformi u širenju dezinformacija?
Algoritmi i prakse djelovanja velikih online platformi ne samo da omogućavaju nego u nekim slučajevima i stimulišu širenje dezinformacija, osiguravajući ostvarenje značajnog profita. Dezinformativni sadržaji, naročito oni koje odlikuje snažan emotivni naboj, često dobijaju veliku pažnju publike. Time, zavisno od platforme na kojoj su objavljeni, omogućavaju onima koji su ih objavili ne samo da dosegnu veliki broj ljudi i šire svoj uticaj već i da ostvare zaradu.
Velike online platforme poput Googlea nude mogućnost monetizacije sadržaja objavljivanjem reklama na njima. Prema pravilima ove platforme, zabranjeno je prikazivanje Google oglasa na sadržajima na kojima se iznose nepouzdane ili štetne tvrdnje o temama kao što su zdravlje, klima, izbori i demokratija. Ipak, istraživanje koje je provela neprofitna organizacija ProPublica, a za čije su provođenje korištene i baze podataka fact-checking platforme Raskrinkavanje.ba, pokazalo je da čak 87% internet-stranica u BiH, Srbiji i Hrvatskoj za koje je dokazano da objavljuju dezinformacije ostvaruje zaradu od Google oglasa.
Od 30 portala koje je platforma Raskrinkavanje.ba na osnovu svog rada na provjeri činjenica identifikovala kao najčešće dezinformatore, navodi ProPublica, njih 26 zarađivalo je novac od Googlea. Uz Tursku, najveći procenat stranica koje dezinformišu, a istovremeno ostvaruju zaradu od Google oglasa bio je upravo u našem regionu.
Na čak 60% članaka koji dokazano sadrže dezinformacije u vrijeme provođenja istraživanja ProPublice još uvijek su bili dostupni Google oglasi. Dakle, od dezinformativnih članaka zarađivali su ne samo oni koji su ih objavili nego i sam Google, a sve u suprotnosti s njihovim sopstvenim, čini se samo deklarativnim smjernicama.
Slično je i s društvenim mrežama. Dezinformatori ne samo da monetizuju svoje sadržaje nego i direktno plaćaju reklame samim platformama (1, 2). Time, ponovo, i jedni i drugi ostvaruju profit.
Platforme stoga imaju finansijski podstrek za što veći doseg i interaktivnost sadržaja objavljenog na njima, a integritet informacija u takvom odnosu često strada. Upravo u tome leži ključ njihove odgovornosti.
Kako platforme vide svoju odgovornost u očuvanju integriteta informacionog okruženja?
Pojedine velike kompanije, poput Mete i TikToka, imaju određene mehanizme borbe s dezinformacijama. Kompanija Meta pokrenula je 2016. godine svoj program provjere činjenica – Third Party Fact-Checking Program. Ovaj program funkcioniše na osnovu partnerstava kompanije Meta s nezavisnim platformama za provjeru činjenica, koje imaju mogućnost da ocijene tačnost sadržaja objavljenih na platformama u vlasništvu ove kompanije (Facebook, Instagram, Threads). Kompanija Meta nakon toga poduzima mjere kojima se tom sadržaju smanjuje doseg.
Iako i ovaj program ima određene nedostatke, u regionu Zapadnog Balkana njegov uticaj na integritet informacijskog okruženja bio je značajan. Platforme koje učestvuju u programu bilježe hiljade ispravljenih sadržaja – broj koji prije početka programa nije bio ni približno dosežan. Ipak, u januaru 2025. godine ovaj je program ukinut u Sjedinjenim Američkim Državama. I dok u drugim dijelovima svijeta još uvijek nema takvih najava, njegova sudbina je neizvjesna.
Velike online platforme u svojim pravilima zajednice i različitim politikama tretiraju pitanje suzbijanja dezinformacija makar u određenim mjerama. Ipak, čini se da, kao i u brojnim drugim slučajevima, ovakve politike ostaju deklarativne prirode, a njihova primjena izostaje.
Ukidanje i smanjenje razmjera ovakvih programa nagovještaj je promjena u odnosu platformi prema njihovoj odgovornosti u kontekstu informacionog okruženja. Pravila vezana za moderaciju sadržaja i govor mržnje također se mijenjaju, tako da se neka od ranije postojećih pravila ukidaju. Pod izgovorom deklarativnog očuvanja slobode govora, platforme mijenjaju svoje politike tako da im omogućavaju da nastave zarađivati što više novca, ne vodeći pritom mnogo računa o posljedicama takvih promjena.
Neregulisanost i gubitak povjerenja
U regionu Zapadnog Balkana, velikim platformama nisu nametnute nikakve zakonske obaveze u pogledu očuvanja integriteta online prostora budući da to podneblje u velikoj mjeri izmiče bilo kakvim regulacijama. Takvo stanje, pokazala su istraživanja, dovodi do brojnih primjera u kojima se integritet informacija, ključan za demokratska društva, ugrožava na platformama. One, pak, pokazuju visok stepen pasivnosti i netransparentnosti u djelovanju.
Ovakvo stanje vodi gubitku povjerenja na više strana. Akteri angažovani na očuvanju integriteta informacija ne vjeruju platformama, a građani/ke ne vjeruju nikome. Količina dezinformacija s kojima se susreću dovodi do toga da ne vjeruju nijednoj informaciji, što značajno otežava snalaženje u okruženju pretrpanom vijestima.
Držanje velikih online platformi odgovornim i transparentnim jedna je od ključnih premisa očuvanja demokratskog društva u modernom dobu, u velikoj mjeri posredovanom tehnologijama. Vođena tom idejom, Evropska unija donijela je set pravila, među kojima je i Akt o digitalnim uslugama, koji od velikih platformi zahtijeva da primijene mjere ublažavanja rizika od širenja dezinformacija, odnosno sadržaja koji, naprimjer, mogu negativno uticati na izborne procese ili javno zdravlje.
Primjeri ovih mjera mogu obuhvatiti poboljšanje praksi moderacije sadržaja, sistema za algoritamsko preporučivanje sadržaja ili odabir i prikazivanje oglasa korisnicima/ama, demonetizaciju dezinformacija te saradnju s fact-checkerima. Harmonizacija domaćeg zakonodavstva i regulatornog okvira s ovim aktom i primjena njegovih ključnih principa preduslov su za uspostavljanje transparentnijeg i odgovornijeg postupanja velikih online platformi i u našem regionu.
(Marija Ćosić i Maida Ćulahović, “Zašto ne”)