Panel diskusija: Kako vratiti povjerenje u izbore i politički sistem BiH?

Otvoreni forum „Kako vratiti povjerenje u izbore i politički sistem BiH?“, održan je 29. maja u hotelu Bosna.. Posljednji izbori su do sada najbolje pokazali u kom pravcu razmišljaju trenutne političke strukture i mi se pitamo, da li smo prošli tačku bez povratka? Svoja viđenja trenutne političke situacije iznijeli su panelisti Nina Zubović, koordinatorka Koalicije za slobodne i poštene izbore „Pod Lupom“, Dalio Sijah iz udruženja  „Zašto ne?“ i Istinomjer.ba, Ivana Korajlić iz Transparency International BiH i Filip Balunović, politolog iz Beograda. Forum je moderirala novinarka, Gordana Katana.

Primjetno je da građani_ke Bosne i Hercegovine gube ili su već izgubili povjerenje u izbore kao mehanizam promjene političke, a time i cjelokupne slike našeg društva. Demokratija jedva i da preživljava u bilo kojem obliku na ovim prostorima. Ovo pitanje je pitanje naše zajedničke budućnosti i svako od nas mora odlučiti koliko je spreman da doprinese borbi za bolju budućnost za nas i našu djecu.

Osim što političke stranke moraju da povrate naše povjerenje i dokažu djelima da su tu da rade za građane a ne svoje interesne grupe, potrebno je i da se eliminišu diskriminatorne odredbe bosanskohercegovačkog ustavno-pravnog sistema koje ne dozvoljavaju određenim građanima kandidovanje na izborima, efektivno im uskraćujući i mogućnost da budu izabrani na funkcije vlasti.
Izborne kampanje su sada već otvoreno agresivne i etno-nacionalistički orijentisane, sa ciljem povećanja etničkih podjela i jačanja političkih pozicija postojećih političkih struktura, dok te iste strukture ignorišu sopstvene političke programe i obećanja koja se u kampanjama daju.

Nina Zubović, koordinatorica koalicije „Pod lupom“, iznijela je niz negativnih primjera zloupotrebe i malverzacija na skorošnjim izborima u BiH. Oni predstavljaju nestranačko, građansko tijelo koje je zaduženo za posmatranje izbornog procesa u BiH. Nemogućnost implementacije izbornih rezultata, četiri presude Evropskog suda za ljudska prava koje nisu implementirane gdje je dokazana sistemska i ustavna diskriminacija građana i građanki BiH sa samo 20 posto učešća na listama. U medijima se pisalo o mnogobrojnim aferama CIK.

“Ono  na šta je koalicija “Pod lupom” od početka ukazivala jeste da su građani i građanke  glasali de facto na zatvorenim listama što je protvpravna preporuka vencijanske komisije i samo je 7 posto kandidata i kandidatkinja glasalo za taj pređeni prag. Afera CIK-a je bilo ono što se pominjalo u medijima, od radnog materijala do nestanka 35 tona papira za štampanje glasačkih listića i ignorisanje prijavljenih nepravilnosti, izostanak sankcija. Nešto što smo takođe ocijenili kao nepravilnost jeste smanjenje visine kabina za glasanje, međutim na terenu se potpuno drugačije desilo. Takođe, plave i crvene olovke koje je uvela CIK BiH pri čemu su plave bile za glasanje a crvene za ispunjavanje obrazaca međutim ni to nije ispoštovano”, ispričala je Zubovićeva.

Koalicija “Pod lupom”  je pozdravila novitet u vidu providnih glasačkih kutija čiji je cilj da doprinesu transparentnom izbornom procesu i da se prevenira krađa glasačkih listića, kao i ubacivanje dodatnih glasačkih listića. Još jedna preporuka koja je usvojena jeste javna objava imena i prezimena svih članova biračkih odbora sa pripadnošću političkom subjektu.

“ Izborni period u BiH je trajao 180 dana, što je najduži izborni period. Imamo 120 dana prije izbornog, 30 dana izborne kampanje, izborni dani  i 30 dana poslije izbornog perioda. Čini se nekako kao da se taj fokus pomjerio od svih tih nepravilnosti na koje smo obratili pažnju tokom izbornog dana,mada kod nas sve se to nekako dešava prije samog izbornog dana kada glasaju građani birači. Desilo se po prvi put da smo imali najveću zloupotrebu ličnih podataka u svrhu registracije glasanja putem pošte. Mi smo imali preko 500 prijava, međutim vjerujemo da je toga bilo puno više.  Kada su naši dogoročni posmatrači i posmatračice pratili, uočili su da još u maju i julu su postojale nagradne igre vodećih trgovačkih lanaca u BiH sa lažnim profilima gdje je zadatak učesnika bio da fotografišu svoju ličnu kartu sa prednje i zadnje strane, a to je vrlo moguće bila jedna od malverzacija i apelovali smo da nadležni to istraže jer se radilo o krivičnom djelu”, navela je Zubovićeva.

Zloupotreba javnih resusrsa je bila u 88 posto slučajeva, pritisci na birače i kupovina glasova u 55 posto slučajeva. Nezakonita trgovina mjestima u biračkim odborima u 35 opština i gradova, sumnju u ažurnosti biračkog spiska u 28 opšina i gradova  i preuranjena kampanja u 436 slučajeva u više od polovine opština i gradova u BiH i 33 politička subjekta su prekršila zakon. Simbolično je da se preuranjena kampanja najčešće radila na društvenim mrežama i na plaćenim oglasima. Takođe, nažalost su se desili i napadi na novinare koje je osudila koalicija “Pod lupom”, zatim prijetnja po slobodu okupljanja građana i građanki i zastrađivanje posmatrača, pritisci i verbalni napadi, kao i uništavanje promotivnih materijala.

Zanimljivo je i da su događaji u predizbornoj kampanji 2018. godine bili zatvorenog tipa, pozivali su se simpatizeri i stranački aktivisti, nije bilo toliko otvoreno za ostale građane i građanke, a trebalo je da bude kako bi im se predstavio plan i program tog političkog subjekta. Svakako da je, kao i prethodnih godina, zabilježeno produbljivanje međuetničkih i  unutaretničkih podjela.

 “Zloupotreba službenih automobila i osiguranja u svrhu izborne kampanje, imali smo 153 zabilježena izborna slučaja, ali je tri puta korišten čak i helikopter za dolazak na predizborni skup i zabranjene aktivnosti političkih subjekata na predizbornih događajima u 65 slučajeva i to na tri predizborna događaja je čak nošeno i pokazivano oružje na tim skupovima”, kazala je Nina.

Iako je koalicija “Pod lupom” poslala CIK-u  izvještaje o nepravilnostima i propustima u radu biračkih odbora, nažalost ništa se nije desilo jer se CIK pozvala  na sve birokratske, administracijske  stavke s obzirom na to da koalicija “Pod lupom nije politički subjekt i ne može zvanično poslati zahtjev, ali opet s druge strane imate CIK koja po službenoj dužnosti mora i trebala bi da odreaguje po saznanju o nekim nepravilnostima.

“Nedovršen pravni okvir, neimplementacija obavezujućih presuda stranih i domaćih sudova, rekordan broj izbornih nepravilnosti, politički uticaj na izbornu administraciju, sve to je zapravo dovelo do toga da koalicija “Pod lupom” po prvi put izbore ocijeni kao djelimično neregularne u pojedinim izbornim dijelovima. Definitivno, prvo što bismo trebali uraditi jeste da implementirano presude evropskog suda za ljudska prava i presude ustavnog suda BiH, a ono za šta se mi stalno zalažemo jeste uvesti elektronsko skeniranje glasačkih listića na biračkom mjestu, elektronsku identifikaciju birača i biračica, smanjiti unutarstranački izborni prag za opće izbore u BiH na 10 posto što je zapravo sukladno sa odlukama i venecijanske komisije i preporukama omogućiti prigovor na izborni proces u svim svakoj fazi izbrnog procesa i dodati dodatne mehanizme osiguranja kako bi se spriječilo zloupotreba glasanja preko pošte što je bilo simptomatično za prethodne izbore i pojednostaviti proceduru za akreditovanje građanskih posmatrača i posmatračica što bi uveliko pomoglo nama kako bismo mogli da istražimo i zabilježimo sve što se dešava, a samim tim da to dostavimo i CIK koja bi kasnije reagovala i sankcionisala one koji su prekršili”, naglasila je Nina.

Ako imamo u vidu da čitav niz političkih partija i hijerarhijskih institucija zapravo ne želi da se zakon provodi i ne reaguju adekvatno na njegova kršenja što opet dovodi i političke subjekte u nepravilan položaj i građane_ke i volju birača izraženih izborima.

Dalio Sijah sa Istinomjer.ba ističe kako njihova platform teži vraćanju povjerenja u izborni proces jer se bave provjerom političkih izjava političara i zvaničnika u BiH, javnih funkcionera, a sa druge strane bave se i monitoringom predizbornih obećanja, odnosno monitoringom ispunjenosti predizbornih obećanja tokom mandata i to onih obećanja koje su partije dale u svom predizbornom programu koliko su ih imali jer ima i drugih slučajeva da partije nemaju svoje predizborne programe. Bave se i provjerom  svakodnevnih izjava na svakodnevnom nivou,dosljednost političkih stavova i  ispunjenost obećanja koja možda i nisu u predizbornim programima, ali koja se daju tokom cijelog mandata.

„Već smo u četvrtom mandatu koji provjerava istinitost i kroz sve ove mandate nismo zabilježili ispunjenost veću od 3-5 posto obećanja. U svim mandatima je bilo oko 1000 i više obećanja, u ovom proteklom smo imali 966. Ono što karakteriše izborne programe političkih partija s obzirom na to da možemo da ih pratimo jer gotovo iste političke partije su na vlasti od 2006. pa do evo 2019. godine uz neke male izmjene na državnom nivou. U principu SNSD, SDA, HDZ su konstano u vlasti na bilo kom nivou vlasti i prate nas već 13 godina. Imali smo jako puno ponovljenih obećanja koji se ulavnom odnose na  infrastrukturne projekte, na projekte koji se tiču poboljšanja poslovne klime, na zapošljavanje, i ono što je interesantno krozprograme političkih partija, da je gotovo svaka prema svom političkom programu bila i socijalna partija, svi imaju neki socijalni element u svom programu s obzirom na situaciju u državi .Veliki broj političkih programa je bio nekonkretan, paušalni  su, nemaju jasne mjere, ciljeve niti rokove, a ni načine na koje će se nešto implemetirati”, rekao je on.

Što se tiče ispunjenosti u mandatu od 2014-2018 ako se uzme u obzir na nivou cijele BiH prosjek je 3.3 posto, ispunjenost iznosti  32 obećanja od ukupno 966. Ono što je karakterisalo mandat jeste da su politički programi već 2015. godine pali u zaborav s obzirom da su se svi nivoi vlasti obavezali na potpisivanje mjera  iz reformske agende koje su potpisane i sa MMF-om i sa EU. Jednim dijelom je implemetirana u RS-u, ali u FBiH se nije realizovala.  Poslovna klima se nije poboljšavala, registracija preduzeća i dalje traje duže nego u zemljama okruženja, a da ne govorimo o evropskim standardima, a javna potrošnja je porasla. Čak se u FBiH pominje i reformisana reformska agenda, a zašto praviti novu reformsku agendu ako stara nije ispunjena.

“Ove godine smo takođe imali nekonkretne programe. Najveća partija u RS uopšte nije imala svoj predizborni program već su se bazirali na protekle mandate a ne na ono što će se raditi tokom naredne četiri godine. Lokalni uspjesi su korišteni takođe u svrhe političkih partija, a s druge strane na predizbornim skupovima u opštinama gdje načelnici nisu bili iz vladajuće partije imali smo izjave da im neće biti odobren projekat ukoliko ne pobijedi neko iz te partije. Dolazi se do zaključka da su političke partije „nagrađene“ za nerad”, kaže Dalio.

Nacionalna retorika, isprazno odlaženje na mitinge i bespoštedna zloupotreba javnih sredstava postaju dio svakog izbornog ciklusa godinama unazad, a ni građani ni institucije ni pravosuđe ne mogu protiv toga.  U velikom dijelu zakona zapravo i ne postoji osnova da se pojedine stvari sankcionišu, a ni u izbornom zakonu ni u zakonu o finansiranju političkih partija nemamo detaljno defnisane odredbe koje bi spriječile zloupotrebu i javnih resursa i javnih funkcija u samoj kampanji.

“Nema nikakvih ograničenja ni za javne funkcionere koji zloupotrebljavaju tu svoju funkciju u radu predizborne promocije. Nema konkretnih ograničenja ni kada govorimo o zapošljavanju npr. kako bi se prikupili glasovi ili korištenju javnih sredstava, što kroz javne nabavne što kroz kojekakve donacije, subvencije itd. da bi se dobila predizborna podrška i ustvari našim sredstvima indirektno kupili glasovi. Čak ni odredbe koje se direktno odnose na kupovinu glasova nisu  konkretno definisane u samom zakonu pa mnogo toga što stvarno predstavlja kupovinu glasova ne tumači se tako ni od strane CIK ni tužilaštva kod nas. U dijelu gdje već zalazimo u krivična djela djelimično potpadaju pod krivični zakon, tužilaštva automatski odbijaju da postupaju po prijavama pozivajući se na izborni zakon i nadležnosti CIK, uopšte ne ulazeći u onome što stoji u krivičnom zakonu. Važno je unaprijediti zakon u tom smijeru, o finansiranju političkih partija i da se uspostave ograničenja”, kazala je Ivana Korajić iz Transparency International Agency.

Trendova javnih skupova odnosno tribina ima manje, ali lokalni događaji koji se poistovjećuju sa stranačkim skupovima su povećani npr. otvorenje puta, kliničkih centara i slično. Nije ni propisano ponašanje funkcionera u kampanji, ali najkritičniji je predizborni period.

 “Izbori kod nas se praktično dobijaju i prije samih izbora. Apsurd je i kada se pojedine stvari sankcionišu, dolazimo do toga da partije umjesto da unaprijede svoje ponašanje, one prestanu prijavljivati neke od stvari npr. donacije iz nedozvoljenih izvora.  Stranke često probjegavaju da se reklamiraju na internetu a mnogo manje u tradicionalnim medijima jer je nemoguće upratiti svo oglašavanje na internetu i procijeniti reviziju troškova. Iako se izborni zakon predstavlja kao prioritet i predstavlja čak i sredstvo ucjene formiranja vlasti i svega ostalog, prijedlozi idu na pogoršavanje, ide se na dodatno uspostavljanje kontrole nad nekim stvarima”, navela je Ivana.

Evidentno je da smo u ozbiljnoj krizi i zakonodavstva, ali i načina kako političke stranke postupaju i koliko građani uopšte mogu imati povjerenje jer imali ili ne imali vlast – isto funkcioništemo.

Filip Balunović, politikolog iz Beograda, smatra  da čak ni oni građani koji izađu na izbore  nemaju poverenje i to je ta zamršenost ideologije koja funkcioniše uglavnom kao rutina godinama.

“Zanimljivo je da su izbori u BiH uvek došli nakon malo većih socijalnih trvenja, posle ustajanja nekih društvenih pokreta npr. radnički pokret u Tuzli a potom i u ostalim gradovima. Na izborima 2014. godine su one iste  etnonacionalne partije koje su „zajahale“ bh. društvo od devedesetih na ovamo, uzele vlast ponovo.  S pokretom Pravda za Davida se desila slična situacija samo u RS-u. Loša vest je da pokret nije bio dovoljno jak niti možemo da očekujemo, ali da se bilo šta dešava u postjugoslovenskim zemljama moramo ili svi zajedno ili nikako. U ovoj zemlji bi trebalo prestati govoriti o tome kako se ko zove jer ima mnogo kompleksnijih problema.  Politička elita u ovoj zemlji, kao i u Srbiji, je hermetički zatvorena jer se tu vrte isti ljudi i vladaju ista pravila. Ne možemo očekivati neku epohalnu promenu. Najlakše je otiči i zaokružiti glasački listić, a posle nastaviti po svom. Ključ je delovati regionalno, neke vrste politika i kampanja itekako važe regionalno jer sprečavaju trku prema dnu i međusobno snižavanje radne snage. Ovaj region deli nešto što je avangardno,  region koji deli antifašizam i AFŽ, ne samo ratnu prošlost”, zaključuje Balunović.

U zemlji u kojoj vlada siromaštvo makroteme treba da zauzimaju 20 posto prostora.  Izborima se ne mogu riješiti svi problemi unutar BiH, a floskula je to da postoje „slobodni izbori“. Zato su otvoreni forumi ovakvog tipa izuzetno važni, da bi se građani i građanke ohrabrili da javno govore o svojim problemima i nepravilnostima kojima su i sami izloženi, a kad se progovori i to je neki pomak jer vodi ka konkretnijim ciljevima i djelovanju. Izuzetno je težak i diskrminirajući položaj građana_ki koji potpadaju pod kategoriju “ostali” i koji nemaju mogućnost učešća na izborima i budu birani za nivoe vlasti što znači da bi se takve stavke u Ustavu i zakonima morale mijenjati. Od nečega se mora krenuti, a demokratija mora da važi za sve.

Izvor: Oštra Nula