Facebook – do (no) evil! ili svjetski Radončić modernog poretka
Kontroverze oko Facebook društvene mreže i njenog osnivača počele su već i prije nego što se ova društvena mreža našla na nepreglednoj i beskonačnoj svjetskoj mreži koju zovemo i Internet. I većina ovih kontroverzi, da ih ne zovemo tračeva, s obzirom da široke narodne mase koriste spomenutu mrežu kao “radio Milevu” – ili “radio Bembu”, što bi rekli braća Kubanci, je već odavno poznata onome što se kod nas podrazumijeva pod terminom “široka javnost”.
Međutim, cijelo ovo vrijeme postavlja se pitanje da li su Mark Zuckerberg i njegova “Liceknjiga” samo žrtve zlobnika i sticaja loših okolnosti, ili su oličenje zla koje želi da stvori novi društveni poredak. Odgovor je vjerovatno negdje između.
Google je kao svoju osnovnu doktrinu na samom početku postavio vrlo ambiciozni slogan “Do no evil!” baziran na 10 “zapovjedi”, koji je već odavno postao jako upitan, ali je jasno od početka da je odnos Googla ka korisnicima i generalno pravednosti mnogo osjetljiviji nego što to ima mladi Zuckerberg.
E sad, zadnjih dana desile su se dvije stvari, osim što se već nekoliko godina vodi bespoštedni rat Google-a i Facebook-a na svim poljima, koje otvaraju novu diskusiju o integritetu Facebok-a.
Prvo, Nik Cubrilović, kako sam za sebe kaže, poduzetnik, haker i pisac i bivši Izvršni direktor i osnivač Omnidrive-a, je otkrio javnosti na svom blogu kako Facebook prilikom prijave korisnika, na računare instalira “coockie-je” koji prate korisnikov rad i posjetu stranica i nakon odjave sa Facebook-a. Facebook je u skorom periodu izjavio kako je ispravio ovu pogrešku, no međutim ostaje ozbiljno pitanje o prirodi ovakvih aktivnosti, budući da je ovaj sam čin vrlo diskutabilan i, za poznavaoce, nije mogao biti plod slučajnosti.
Druga zanimljiva informacija je da Facebook i njegov osnivač ulaze u politiku, te da će se baviti “podrškom kandidatima koji podržavaju njihove ciljeve”, kao i da su na lobiranje u ovoj godini već potrošili 550 hiljada dolara (rekli bi neki – mali novac za Facebook, ali veliki za politiku u SAD-u).
Šta je zaključak iz svega ovoga? Da li FaceBook želi da postane FacaBog ili želi da konačno napravi “mir u svijetu”? Da li imamo na pomolu Fahrudina Radončića novog svjetskog poretka ili novog svjetskog Mesiju? Vrijeme će pokazati, ali za sada je jasno da mnoge stalne kontroverze pokazuju da Facebook od početka nije ni blizu početne Google-ove “Do no evil!” doktrine, te da ova dva giganta svjetskog virtuelnog prostora, koji, sa izuzetkom par teritorija, postaje sve dominantniji u odnosu na realni prostor, trebaju biti pod budnim okom svih korisnika/ca interneta, kao i onih koji ga ne koriste.