Skip to content

Kako se mladi u BiH informišu i šta misle o EU i izborima?

Anketa Udruženja građana i građanki “Zašto ne” pokazuje da mladi u Bosni i Hercegovini najveći značaj pridaju ekonomiji, zapošljavanju i kvalitetu javnih usluga, dok Evropsku uniju uglavnom vide kroz prilike koje može donijeti. Većina mladih planira izaći na predstojeće izbore, informacije najčešće pronalaze na internetu i svjesni su rasprostranjenosti dezinformacija, iako ih ne provjeravaju uvijek, a upravo način na koji se informišu povezan je s tim koliko su spremni izaći na birališta i šta misle o EU.

Foto: UG “Zašto ne”

Udruženje građana i građanki “Zašto ne” provelo je online anketu o medijskim navikama i društvenim stavovima mladih u Bosni i Hercegovini. U istraživanju su učestvovale ukupno 203 mlade osobe u dobi od 18 do 35 godina, koje su anonimno i dobrovoljno odgovarale na upitnik, pri čemu su same navodile dob i mjesto stanovanja. 

Uzorak obuhvata 140 ispitanika i ispitanica iz Federacije Bosne i Hercegovine, 61 iz Republike Srpske i dva iz Brčko distrikta. Ukupno se 108 ispitanica izjasnilo da su ženskog spola, 92 ispitanika muškog spola, dok su se tri osobe odbile izjasniti po tom pitanju.

Anketa je distribuirana putem komunikacijskih kanala UG “Zašto ne”, komunikacijskih kanala partnerskih organizacija koje se bave pitanjima mladih, kao i putem plaćenog oglašavanja na društvenim mrežama Facebook i Instagram.

Koje teme zanimaju mlade?

Istraživanje je pokazalo da mlade koji su odgovorili na anketu najviše zanimaju pitanja vezana za teme ekonomije, zapošljavanja i životnog standarda. Čak je 75,9% ispitanih označilo ove teme kao jedne od tri najvažnije za njih kada promišljaju o životu u BiH. Između 44% i 48% ispitanih najvažnijim je označilo pitanja zdravstvenog sistema te korupcije i vladavine prava. Nakon toga, njih 35% označilo je prioritetnim teme ljudskih prava i socijalne pravde i kvaliteta obrazovanja. 

Teme EU integracije i vanjske politike kao jedne od tri najvažnije označilo je oko 14% ispitanika/ca, dok je najmanje mladih kao najvažnija označilo pitanja zaštite životne sredine i ekologije (11,3%) te nacionalna/etnička pitanja (10,3%). 

Kako demografija utiče na prioritiziranje tema?

Godine: Tema ekonomije označena je kao najvažnija u svim dobnim grupama, a najčešće je birana u grupi ispitanika/ca od 25 do 30 godina (81,0%), zatim od 21 do 24 (78,0%), od 30 do 35 (74,2%) i od 18 do 20 godina (70,3%). Najmlađi/e ispitanici/e (18-20) češće ističu korupciju (56,8%) i obrazovanje (37,8%). Važnost teme zdravstva raste s godinama i najzastupljenija je kod grupe ispitanika/ca 30-35 (54,5%). Nacionalna/etnička pitanja češće ističu najmlađi (18,9% kod 18-20), a najrjeđe najstariji u uzorku (6,1% kod 30-35).

Spol: Iako je ekonomija na prvom mjestu za oba spola (~75%), ispitanice ženskog spola znatno više pažnje posvećuju zdravstvu (54,6% naspram 41,3% kod muškaraca), dok muškarci češće izdvajaju korupciju (50,0% naspram 39,8% kod žena).

Prebivalište: Ekonomija je označena kao prioritet najčešće u oba entiteta (~76% FBiH, ~79% RS). U FBiH kao važne teme među ispitanima visoko kotiraju zdravstvo (52,1%) i korupcija (51,4%), dok ispitanici/e iz RS nakon ekonomije najviše ističu ljudska prava (44,3%).

Šta mladi misle o Evropskoj uniji?

Kada je riječ o stavovima mladih o Evropskoj uniji, podaci pokazuju da 43,3% ispitanika/ca ima uglavnom pozitivan pogled na EU, dok je 25,6% ispitanika/ca reklo da im je stav neutralan. Veoma pozitivan stav ima 16,3% ispitanika/ca, dok uglavnom veoma negativan stav ima zbirno 14,7% ispitanih. Dakle, među mladima u BiH dominira relativno pozitivan stav prema Evropskoj uniji, iako je značajan broj ispitanih rekao i da im je “svejedno”. 

Najviše ispitanih, njih 36,5%, kao najveću pojedinačnu korist od ulaska BiH u EU ističe slobodu putovanja, studiranja i rada u inostranstvu, dok je njih 31% istaklo ekonomski rast i bolje prilike za zapošljavanje u BiH. Nešto više od 16% ispitanih kao najveću korist izdvojilo je bolju vladavinu prava i smanjenje korupcije, a njih oko 9% pristup finansijskim fondovima EU. No, 5,9% navelo je da smatra da nema značajnih koristi od članstva u EU. 

Od 12 mladih koji su rekli da nema značajne koristi, njih troje navelo je kao obrazloženje to da bi članstvo u EU dovelo do još veće stope iseljavanja mladih iz BIH. Druga obrazloženja podrazumijevala su tvrdnje da “EU podriva suverenitet članica”, da su “male zemlje robovi u EU” te da se, suštinski, u BiH članstvom ništa neće promijeniti. 

Nalazi, dakle, pokazuju da mladi evropske integracije prije svega posmatraju kroz njihov konkretan uticaj na kvalitet života, a ne nužno kao zasebnu političku temu. To potvrđuje činjenica da pitanja ekonomije, zapošljavanja i vladavine prava imaju znatno veći prioritet od samog procesa pristupanja Evropskoj uniji. Drugim riječima, podrška evropskom putu BiH među mladima postoji, ali je prvenstveno uslovljena očekivanjem da će donijeti opipljiva poboljšanja u svakodnevnom životu, veću mobilnost i bolje profesionalne prilike.

Kako demografija utiče na mišljenje o Evropskoj uniji?

Godine: Uglavnom veoma pozitivan stav najizraženiji je kod grupe ispitanika/ca starosti 30-35 godina (65,1%) i 25-30 (63,8%), niži je u grupi 18-20 (56,7%), a najniži u rupi 21-24 (46,4%), gdje je i najviše uglavnom negativnih (22,0%).

Kada je riječ o percepciji koristi od EU, u grupi ispitanika/ca dobi 21-24 i 25-30 najčešće je istaknuta sloboda putovanja/studiranja/rada (43,9% i 43,1%). U grupi dobi 18-20 blizu su ekonomija, zapošljavanje i životni standard (37,8%), sloboda putovanja, studiranja i rada (35.1%). U dobi 30-35 godina odgovori su izjednačeniji: sloboda putovanja, studiranja i rada 25,8%, ekonomski rast 24,2% i vladavina prava 24,2%.

Spol: Žene pokazuju nešto veći entuzijazam prema Evropskoj uniji sa 62,0% pozitivnih stavova (veoma i uglavnom pozitivni) među ispitanima u poređenju s 56,6% ispitanih kod muškaraca. Muškarci izražavaju veći skepticizam, s ukupno 20,6% negativnih stavova naspram samo 10,2% kod žena (veoma i uglavnom negativni).
Mišljenja o koristi od ulaska u EU su slična: sloboda putovanja, studiranja i rada i ekonomija, zapošljavanje i životni standard na vrhu su za oba spola, ali ispitani muškarci u većoj mjeri smatraju da od EU nema značajnih koristi (9,8%) u odnosu na žene (2,8%).

Prebivalište: Ukupna podrška ulasku u EU prilično je ujednačena: među ispitanima u Republici Srpskoj iznosi 63,9%, a u Federaciji BiH 57,2%. Međutim, u RS je izraženiji intenzitet podrške, gdje 21,3% ispitanika/ca ima veoma pozitivan stav u poređenju s 13,6% u FBiH.
Mišljenja o koristi od ulaska u EU tačka je najveće razlike u odnosu na prebivalište. Ispitanici iz Republike Srpske primarno vide korist u slobodi putovanja, studiranja i rada u inostranstvu (47,5%). S druge strane, u Federaciji BiH odgovori su balansirani između ekonomije, zapošljavanja i životnog standarda (33,6%) i slobode kretanja (32,1%).

Kakvi su stavovi mladih o predstojećim izborima?

Veliki procenat ispitanih planira glasati na Opštim izborima u BiH zakazanim za oktobar ove godine, njih 74,4%. Tek je 6,9% mladih reklo da sigurno neće glasati, dok su ostali naveli da još uvijek razmišljaju te da nisu donijeli konačnu odluku. 

Na pitanje šta je za njih “najvažniji faktor pri odlučivanju za koga će glasati”, 57,6% ispitanih navelo je ličnost kandidata/kinje, dosadašnji rad i javni imidž, dok je 20,2% navelo program i obećanja političke stranke. Odgovor “Glasanje protiv nekog kandidata/stranke radije nego za nekoga” odabralo je 9,9% ispitanih, a njih 4,4% reklo je da je za njih presudna preporuka porodice i prijatelja/ica. 

Od ispitanih koji/e su odabrali/e sami/e unijeti druge odgovore, dio je naveo da ne glasa, dok je jedno navelo da značajnim smatra kredibilitet prije bavljenja politikom, jedno je navelo glasanje za “manje zlo”, a jedno da važnim smatra da njegov “glas ne bude joker karta za nekog drugog”.

Rezultati, stoga, ukazuju da među mladima postoji relativno visok nivo spremnosti za izlazak na izbore, ali i izražena personalizacija političkog odlučivanja. Veći značaj pridaje se integritetu i dosadašnjem radu pojedinačnih kandidata/kinja nego programima političkih stranaka, što može ukazivati na ograničeno povjerenje u stranačke politike i očekivanje da odgovornost prvenstveno nose pojedinci/ke. Istovremeno, postojanje značajnog broja neodlučnih birača/ica pokazuje da dio mladih i dalje traži dovoljno uvjerljiv razlog da izađe na izbore ili donese konačnu odluku. 

Kako demografija utiče na stavove o izborima?

Godine: Sigurna namjera glasanja raste s godinama: grupa ispitanika/ca dobi 18-20 (64,9%) → 21-24 (73,2%) → 25-30 (74,1%) → 30-35 (81,8%). Kod najmlađih ispitanika/ca najviše je neodlučnih (29,7%).

Spol: Žene iskazuju veću odlučnost za učešće na izborima; 77,8% ispitanih izjavilo je da će sigurno glasati u poređenju sa 69,6% muškaraca.

Prebivalište: Procenti sigurne izlaznosti na izbore skoro su identični među ispitanima u oba entiteta (FBiH 75,0%, RS 73,8%).

Gdje se mladi informišu?

Digitalni prostor danas predstavlja dominantno okruženje u kojem mladi prate društvena i politička dešavanja, dok tradicionalni mediji imaju znatno manju ulogu nego ranije. Istovremeno, rezultati pokazuju da učestalo korištenje nekog izvora ne znači nužno i veliko povjerenje u njega. Naprotiv, politički/e akteri/ke i influenseri/ke izdvajaju se kao izvori kojima mladi najmanje vjeruju, što ukazuje na određeni stepen kritičkog odnosa prema sadržajima koji se svakodnevno pojavljuju u njihovim digitalnim okruženjima.

Najviše mladih, čak 70% ispitanih, navelo je da su online portali jedan od izvora u kojima prvenstveno pronalaze informacije i vijesti o temama koje su označili kao važne. Gotovo isti procenat, njih 69,5%, označio je društvene mreže kao jedan od primarnih izvora. Značajno niže rangirani su razgovori s porodicom, prijateljima ili kolegama (22,2%), televizija ili radio (13,8%) i aplikacije za razmjenu poruka (3%). 

Kada je riječ o konkretnim medijima koje prate, 41,9% ispitanih navelo je online portal Klix. Njih 21,7% istaklo je N1, dok je na trećem mjestu, koje je navelo 8,9% ispitanika/ca, anonimni online portal Crna hronika. Sličan broj ispitanika/ca naveo je da se najčešće informiše na portalu Avaz (8,4%), a 5,9% ispitanika/ca spomenulo je Face TV. Javne servise BHRT i FTV prati 7,4%, odnosno 4,4% ispitanih.

Ostali mediji koje su mladi spomenuli, poput portala Oslobođenje (3%), BN (3%), Al Jazeera (2,5%), Buka (2,5%), Raskrinkavanje (2,5%), Index (2%) i DW (1,5%), imaju znatno manji udio u svakodnevnim navikama ovog uzorka. 

Na pitanje “Kojim od sljedećih izvora najmanje vjerujete kada su u pitanju vijesti o političkim i društvenim temama?” najviše mladih označilo je političare/ke i stranice političkih stranaka (33,5%) i influensere/ke na društvenim mrežama i kreatore sadržaja (30%). Njih oko 16% kao izvor kojem najmanje vjeruje navelo je tradicionalne medije (TV, radio, štampa), dok je njih oko 13% odabralo online medije. Najmanji procenat mladih – 6,9% ispitanih – označilo je međunarodne/strane medije kao izvor kojem najmanje vjeruju. 

Kako demografija utiče na navike informisanja?

Godine: Najmlađi/e ispitanici/e (18-20) najviše koriste društvene mreže (78,4%). Kod starosne grupe 30-35 ovaj odgovor istaklo je 59,1% ispitanih, dok je portale odabralo njih 80,3% (naspram 64,9% kod 18-20). TV/radio je najčešći izbor kod grupe ispitanih 30-35 godina (18,2%).

Spol: Ispitane žene preferiraju internet-portale (74,1%) u odnosu na društvene mreže (66,7%), dok je kod muškaraca situacija obrnuta; društvene mreže su primarni izvor (72,8%), a portali su na drugom mjestu (65,2%).

Prebivalište: Portali su vodeći među ispitanim u FBiH (74,3%), dok u RS primat drže društvene mreže (70,5%).

Da li mladi provjeravaju informacije?

Čak 77,8% ispitanih smatra da na internetu svakodnevno nailazi na lažne vijesti, manipulisan sadržaj ili dezinformacije. Oko 18% mladih smatra da je to slučaj nekoliko puta sedmično, a njih 3,4% da na takve sadržaje nailazi rijetko. Jedna ispitana osoba navela je da nije sigurna kako ih prepoznati. 

O tome šta je njihov uobičajeni postupak kada naiđu na sumnjivu vijest na internetu, 55,2% ispitanika/ca reklo je da je ponekad provjere, ako imaju vremena i ako ih tema zanima. Njih 29,6% navelo je da vijest uvijek pokušaju provjeriti pretraživanjem drugih vjerodostojnih izvora, dok je 12,3% odabralo odgovor koji glasi: “Rijetko je provjeravam, obično samo pročitam naslov ili komentare”. Samo 3% ispitanih reklo je da vijesti nikada ne provjerava. 

Nešto veći broj mladih nekada je prijavio sumnjiv sadržaj platformama društvenih medija, organizacijama za provjeru činjenica (fact-checkerima) ili regulatornim tijelima, njih 57,6%. Preostalih 42,4% ispitanih reklo je da to nikada nije učinilo. 

Podaci prikupljeni ovom anketom stoga sugerišu da je svijest o problemu dezinformacija među mladima vrlo razvijena, ali da provjera informacija još uvijek nije dosljedna navika. Većina ispitanih provjerava sumnjive tvrdnje samo u određenim situacijama, najčešće kada ih tema posebno zanima ili kada imaju dovoljno vremena. To pokazuje da postoji dobra osnova za dalje jačanje medijske i informacijske pismenosti, posebno razvojem praktičnih vještina koje bi provjeru činjenica učinile redovnim, a ne povremenim dijelom informisanja.

Kako demografija utiče na naviku provjeravanja informacija?

Godine: Najmlađi ispitanici (18-20) najčešće kažu da sumnjivu vijest uvijek provjere, njih 37,8%. Kod starijih grupa ispitanika/ca odgovori su drugačiji: vijesti “uvijek” provjerava 30,3% ispitanih dobi 30-35 godina, 29,3% onih dobi 21-24 i samo 24,1% grupe 25-30. Istovremeno, grupa 25-30 najčešće i prijavljuje sumnjiv sadržaj (69,0%), dok mlađi od 25 to rade znatno rjeđe (~46%).

Spol: 63,9% ispitanih žena sumnjivu vijest ponekad provjeri, naspram 46,7% muškaraca. Kad je riječ o dosljednoj provjeri (“uvijek”), razlike gotovo nestaju (žene 28,7%, muškarci 29,3%), kao i kod prijave sadržaja (58,7% muškaraca, 56,5% žena).

Prebivalište: Ispitanici/e iz FBiH nešto češće sistematski provjeravaju vijesti (31,4% “uvijek”) od onih iz RS (26,2%). “Ponekad” je u oba entiteta većinski odgovor među ispitanima (FBiH 54,3%, RS 57,4%). U RS je izraženiji izostanak provjere: 6,6% nikad ne provjerava, naspram samo 0,7% u FBiH. Prijava sumnjivog sadržaja gotovo je izjednačena; 59,0% u RS i 56,4% u FBiH.

Kako navike informisanja utiču na stavove o Evropskoj uniji i izborima?

Kada je riječ o uticaju navika informisanja na stavove o EU i izborima, izdvaja se pet veza s najjačim uticajem:

  • Portali i izbori

Osoba koja vijesti primarno prati putem online portala jasnije se odlučuje za izlazak na birališta. Među njima, 76,8% ispitanih kaže da će sigurno glasati, a samo 2,1% da sigurno neće. Kod onih koji primarno koriste druge izvore, slika je drugačija: udio apstinenata skače na 18,0%. 

  • Razgovori i politička pasivnost

Kad su kao glavni izvori korišteni za informisanje porodica, prijatelji ili kolege, participacija slabi. Samo 64,4% takvih ispitanika/ca sigurno planira glasati, a čak 17,8% kaže da sigurno neće, za razliku od 77,2% i 3,8% kod onih kojima to nisu primarni izvori. Istovremeno, u ovoj grupi češće nalazimo oprez ili skepticizam prema EU: više neutralnih i uglavnom negativnih stavova, a znatno manje onih koji EU doživljavaju “veoma pozitivno”.

  • Društvene mreže i odnos prema EU

Među onima koji su naveli da vijesti prvenstveno pronalaze na društvenim mrežama, 19,9% ispitanih ima veoma pozitivan stav prema EU, više nego dvostruko u odnosu na 8,1% kod onih koji se primarno informišu na drugim izvorima. Uz to, rjeđe ističu uglavnom negativan stav. 

  • Provjera informacija i namjera glasanja

Osobe koje sumnjive vijesti uvijek ili ponekad provjeravaju u ~75-77% slučajeva kažu da će sigurno glasati, a tek oko 3,5% kažu da neće izaći na izbore. Kod onih koji informacije nikad ne provjeravaju, pola kaže da sigurno neće glasati (50%), iako je u pitanju samo šest osoba. Ipak, ukupna veza provjere i namjere glasanja jedna je od najjačih u cijeloj anketi.

Zaključci koji proizlaze

Istraživanje pokazuje da su mladi u Bosni i Hercegovini znatno više usmjereni na pitanja koja neposredno utiču na njihov kvalitet života nego na ideološke ili identitetske teme koje često dominiraju javnim i političkim prostorom. Ekonomska sigurnost, kvalitet zdravstvenog i obrazovnog sistema, borba protiv korupcije i mogućnosti za profesionalni razvoj predstavljaju njihove ključne prioritete. Evropsku uniju većina vidi pozitivno, ali ne kao apstraktni politički cilj, nego kao mogućnost mobilnosti, studija, rada i boljih prilika kod kuće. Drugim riječima, podrška evropskom putu postoji, ali je uslovljena očekivanjem opipljive promjene.

Istovremeno, rezultati pokazuju da među mladima postoji značajan potencijal za aktivno učešće u demokratskim procesima. Većina planira izaći na izbore, a odluku o glasanju najčešće veže za ličnost i dosadašnji rad kandidata/kinje, a ne za stranački program, što otkriva ograničeno povjerenje u stranke kao institucije. Posebno je važno da namjera glasanja raste s godinama, dok su najmlađi češće neodlučni, što znači da se prostor za mobilizaciju najviše otvara upravo među njima.

Njihove navike informisanja potvrđuju da je digitalni prostor njihov glavni izvor informisanja. Portali i društvene mreže dominiraju, tradicionalni mediji su u drugom planu, a najniže povjerenje imaju prema političarima/kama i influenserima/kama. Svijest o dezinformacijama izrazito je visoka: većina kaže da se s lažnim i manipulisanim sadržajem susreće svakodnevno. Ipak, dosljedna provjera još uvijek nije pravilo; ona je češće povremena, vezana za vrijeme i lični interes. 

Najupečatljivije je to što navike informisanja nisu tehnički detalj, nego su povezane s demokratskim ponašanjem. Osobe koje za informisanje primarno koriste portale češće planiraju glasati; osobe koje se informišu prvenstveno putem razgovora s bliskim krugom ljudi rjeđe izlaze na birališta i češće zauzimaju oprezan ili skeptičan stav prema EU; osobe koje koriste društvene mreže češće imaju snažno proevropski stav. Isto tako, kritičniji odnos prema online sadržaju, naročito navika provjere, ide uz veću spremnost za glasanje.

Nalazi ove ankete, stoga, ukazuju na prostor za dodatno jačanje povjerenja u kvalitetne izvore informisanja, kao i razvoj medijske i informacijske pismenosti koja bi omogućila dosljednije prepoznavanje i provjeru manipulativnih sadržaja, a time i veći demokratski angažman.

(Marija Ćosić i Emir Zulejhić, UG “Zašto ne”)