Monitoring izborne kampanje: Mediji i društvene mreže
U oktobru 2024. godine u Bosni i Hercegovini održani su Lokalni izbori. UG “Zašto ne” objavljuje serijal analiza o tome kako je izborna kampanja izgledala iz ugla političara/ki, medija i društvenih mreža.
Udruženje građana i građanki “Zašto ne” izbore u Bosni i Hercegovini prati već 15 godina. Istinomjer.ba od 2010. godine prati javne istupe nositelja/ki javnih funkcija, ali i kandidata i kandidatkinja na izborima, te provjerava njihovu istinitost i dosljednost. Raskrinkavanje.ba, druga fact-checking platforma koja djeluje u sklopu Udruženja, od 2017. godine prati činjenične tvrdnje objavljene u medijima i na društvenim mrežama. Svih ovih godina primarni fokus rada ove dvije platforme za provjeru činjenica bile su politička i medijska odgovornost.
Razvojem tehnologije i porastom popularnosti društvenih mreža, one imaju sve veću ulogu u izbornim procesima. Stoga je Udruženje građana i građanki “Zašto ne” tokom predizborne kampanje za Lokalne izbore održane 2024. godine, pored medijske i političke odgovornosti, fokus stavilo i na odgovornost velikih online platformi. Istinomjer i Raskrinkavanje su tokom predizborne kampanje za Lokalne izbore 2024. godine pratili različite izvore na društvenim mrežama Facebook, Instagram, YouTube, X i TikTok u potrazi za dezinformacijama, manipulacijama, ali i drugim štetnim sadržajima definisanim domaćom legislativom i pravilima svake od ovih velikih online platformi. Detaljnije o istraživanju i metodologiji možete pročitati u tekstu “Izbori 2024: Kako su platforme i institucije odgovorile na štetne pojave tokom predizborne kampanje?”.
Rezultate istraživanja UG “Zašto ne” objavljuje u serijalu od tri teksta. Prvi tekst o tome kako su politički akteri zlo(upotrebljavali) društvene mreže tokom kampanje je pred vama. Linkove ostalih tekstova koji govore o tome kakav su štetan izborni sadržaj na društvenim mrežama objavljivali mediji i drugi/e korisnici/e, te kako su na prijave takvih sadržaja odgovorile velike online platforme na kojima su objavljeni, možete pronaći u tekstu na ovom linku.
Dezinformacije u izbornoj kampanji
Raskrinkavanje je tokom izborne kampanje i neposredno nakon održavanja izbora objavilo 19 provjera tačnosti različitih tvrdnji objavljenih u medijima i na društvenim mrežama u regionu. U najvećem broju slučajeva, to jeste u 11 analiza, tvrdnje su ocijenjene kao lažna vijest (1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11). Sadržaji su ocjenjivani i kao manipulisanje činjenicama (1, 2, 3), teorija zavjere (1, 2), dezinformacija (1, 2), klikbejt (1, 2) i spin (1).
Pored analiza tačnosti različitih tvrdnji, Raskrinkavanje je tokom izborne kampanje pisalo i o nizu drugih fenomena u medijima i na društvenim mrežama. Uoči i nakon izbora je, naime, objavljeno ukupno 16 analiza bez ocjene tačnosti u kojima su problematizovane pojave zabranjene ili domaćom legislativom ili pravilima velikih online platformi.
Ocijenjene tvrdnje najčešće su se odnosile na diskreditacije političkih oponenata/kinja. U tom cilju, objavljen je niz lažnih izjava pripisanih političarima/kama u Bosni i Hercegovini (1, 2, 3, 4, 5). Ovakve izjave privlačile su veliku pažnju na društvenim mrežama, a takva strategija političke diskreditacije nije nova u Bosni i Hercegovini. Identitet jednog od kandidata na izborima zloupotrijebljen je i u svrhu promocije sumnjive platforme za trgovinu kriptovalutama (1).
Za političke obračune korištena su i aktuelna, u velikom broju slučajeva uznemiravajuća dešavanja u BiH (1, 2). Naime, nakon što je javnost saznala da je poznati glumac Moamer Kasumović “otkupio” zatvorsku kaznu za seksualno zlostavljanje maloljetnika, u pojedinim medijima i na društvenim mrežama neosnovano su “propitivane” njegove navodne veze sa SDP-om, ali i gradonačelnikom Banjaluke Draškom Stanivukovićem. Na sličan način na društvenim mrežama iskorištene su i vijesti o uvođenju “registra pedofila”, gdje se tvrdilo da je u njemu određena i stranačka pripadnost registrovanih.
Etnonacionalistički narativi također su se često provlačili kroz predizborne dezinformacije (1, 2, 3, 4). Na osnovu stvarne ili izmišljene podrške određenim idejama, kreirane su različite lažne i manipulativne tvrdnje. I u ovom je slučaju najčešći cilj takvih objava bila diskreditacija pojedinih političara/ki.
U istu svrhu, kao i u slučaju ranijih izbornih kampanja, i pred izbore 2024. godine dijelili su se lažni plakati navodnih kandidata/kinja na izborima (1).
Dezinformacije objavljene tokom izborne kampanje bile su i o drugim aktuelnim i značajnim temama u BiH, poput zaduženja Vlade Federacije BiH, koncesije aerodroma u Sarajevu i kredita Međunarodnog monetarnog fonda.
Govor mržnje, pristrasno izvještavanje i manipulisanje saopštenjima
Čest alat u predizbornim manipulacijama jeste i zloupotreba stvarnih, kao i izmišljanje lažnih izbornih istraživanja i anketa javnog mnijenja. Uprkos tome što je Izbornim zakonom BiH predviđen ispravan način predstavljanja takvih istraživanja u medijima, kampanja za Lokalne izbore 2024. godine također je obilovala takvim primjerima – od netačnog pripisivanja istraživanja kredibilnim institucijama pa do manipulativnog ili nepotpunog predstavljanja rezultata provedenih anketa (1, 2).
Kampanjom su dominirali i primjeri instrumentalizacije govora mržnje, homofobije i mizoginije u političke svrhe. Raskrinkavanje je pisalo o nizu portala i stranica na društvenim mrežama na kojima se aktivno vodila “prljava” kampanja vrijeđanja, omalovažavanja i kritikovanja političkih oponenata/tkinja (1, 2, 3, 4, 5, 6, 7). Istovremeno, ovi su izvori u najvećem broju slučajeva otvoreno favorizovali druge kandidate/kinje. U velikom broju slučajeva, izvori koji su izborne kampanje zasnovali na govoru mržnje bili su u potpunosti anonimni.
U pokušajima diskreditacije kandidatkinje na izborima, na društvenim mrežama je, kroz uvrede na račun njenog fizičkog izgleda, korištena i često prisutna mizoginija (1). Za političku kritiku u izbornoj kampanji korištena je i novinarska forma satire (1).
Raskrinkavanje je analiziralo i primjere manipulativnog i netačnog predstavljanja stranačkih saopštenja (1, 2). U pokušajima obmanjivanja čitatelja/ki, pojedini portali su saopštenja političkih partija pripisivali Vladi Tuzlanskog kantona, a u drugom primjeru su takvo saopštenje predstavljali kao izvještavanje medija. Na taj je način stranačkim saopštenjima kreiran privid interesovanja, a tvrdnjama u njima utisak kredibiliteta.
Izvještavanje suprotno odredbama Izbornog zakona u BiH
Platforma Raskrinkavanje pisala je i o tome koliko se primjenjuju neke od izmjena Izbornog zakona vezane za medije, koje su nametnute u martu 2024. godine. Ured visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini nekoliko mjeseci prije početka izborne kampanje donio je odluku o izmjenama Izbornog zakona kojima je propisano da online mediji “koji se odluče za izvještavanje o izbornoj kampanji” moraju osigurati javne i transparentne informacije о svom vlasništvu. Istom odlukom propisano je i da se online mediji koji izvještavaju o izbornoj kampanji moraju pridržavati načela “uravnoteženosti, jednakog pristupa, pravičnosti i nepristranosti”.
S druge strane, anonimni portali u BiH i regionu godinama djeluju nesmetano. Ni ova odluka visokog predstavnika u BiH nije promijenila to stanje – analiza Raskrinkavanja pokazala je da su, uprkos njoj, desetine potpuno anonimnih portala u BiH aktivno izvještavale o izbornoj kampanji. Ne samo da su ovi portali o kampanji izvještavali nego su u njoj aktivno i učestvovali – na njima se širio govor mržnje prema određenim kandidatima/kinjama s jedne strane, dok su s druge pojedini/e kandidati/kinje otvoreno favorizovani/e. Iz analiza Raskrinkavanja također je jasno i da ovi portali nisu poštovali ni načela uravnoteženosti ni nepristrasnosti.
Mehanizam primjene ovih izmjena odlukom visokog predstavnika nije definisan. Institucije koje je Raskrinkavanje kontaktiralo također nisu mogle jasno objasniti kako bi se ova odluka primjenjivala. Kao nadležno tijelo za online medije, uputili su nas na Vijeće za štampu (VZŠ), no riječ je o samoregulacionom tijelu, bez stvarnih zakonskih ovlasti nametanja sankcija. VZŠ nije odgovorio na upit za komentar.
Dakle, monitoring koji je provela platforma Raskrinkavanje utvrdio je masovno kršenje novih odredbi Izbornog zakona BiH. Nadležne institucije, pak, ostaju bez odgovora o njegovoj primjeni.
Analiza Raskrinkavanja nadalje je pokazala i da pojedini portali koji izvještavaju o kampanji, a nemaju transparentno objavljene podatke o svom vlasništvu, istovremeno i ulažu najviše novca u oglašavanje na Facebooku. Dva portala, Banjaluka-24 i Pijemont, koja su, prema podacima dostupnim u “Biblioteci oglasa” kompanije Meta najviše novca uložila u oglašavanje tokom izborne kampanje, bili su potpuno anonimni i iznimno pristrasni. Time su portali koji direktno krše najmanje dvije odredbe Izbornog zakona u BiH uložili zajedno više od 10.000 KM tokom mjeseca kampanje kako bi njihovi izrazito neuravnoteženi sadržaji, često puni govora mržnje, došli do što većeg dijela publike u BiH.
Šta je još tokom kampanje bilo suprotno pravilima društvenih mreža
Osim činjenično netačnog sadržaja i drugih štetnih pojava koje po metodologiji Raskrinkavanja mogu biti ocijenjene, istraživači/ce ove platforme pratili/e su i druge sadržaje koji su kao štetni definisani pravilima različitih društvenih mreža.
U prvom redu to su činjenično netačne informacije, koje zbog malog dosega i popularnosti ili drugih razloga nisu ocijenjene na Raskrinkavanju. Da su fabrikovane izjave kandidata/kinja bile jedan od najpopularnijih dezinformativnih sadržaja tokom ove kampanje, govori i činjenica da su istraživači/ce Raskrinkavanja, osim onih ocijenjenih u analizama, pronašli još dosta drugih sličnih primjera. Neke od žrtava takvih tvrdnji bili su Elmedin Konaković, Christian Schmidt, Nermin Nikšić, Kemal Ademović i Alma Čolo .
Osim izmišljanja izjava političkim protivnicima/ama, akteri na društvenim mrežama dijelili su i mnoge druge tvrdnje i optužbe vezane za kandidate/kinje na izborima. Tako je Draško Stanivuković optužen za kupovinu glasova i za gradnju na “tuđoj zemlji” bez dozvole, Nebojša Drinić da reketira vlasnike kafića u Banjaluci (1, 2), Benjamina Karić da je na početku rata devedesetih pobjegla u Beograd, da je Fadil Novalić, bivši federalni premijer, koji je pravosnažno osuđen na četiri godine zatvora zbog zloupotrebe položaja tokom pandemije Covid-19, zapravo nevin (1, 2) ili da su političari Vlado Đajić, Edin Forto, Draško Stanivuković i Nebojša Drinić zavisnici od opojnih droga (1, 2, 3, 4).
Druga vrsta zabranjenog sadržaja na društvenim mrežama, osim lažnih informacija, jeste i govor mržnje, koji je bio čest alat diskriminacije. Ismijavanje fizičkog izgleda Benjamine Karić je, recimo, bilo zastupljeno u nekoliko različitih, dominantno mizoginih objava (1, 2, 3).
Kao što je već spomenuto, informacija o tome da je Moamer Kasumović pravosnažno osuđen za pedofiliju zloupotrijebljena je i za diskreditaciju političkih protivnika tokom izborne kampanje. Osim što je Kasumović neosnovano povezivan sa SDP-om, o čemu je Raskrinkavanje pisalo u analizi tokom kampanje, slične tvrdnje o njegovim vezama s Našom strankom također su se dijelile društvenim mrežama.
Draško Stanivuković je također bio česta meta uvreda na osnovu njegove pretpostavljene seksualne orijentacije. U velikom broju objava na društvenim mrežama, primarno na Facebooku, uz mrzilačke nazive okarakterisan je kao homoseksualac (1, 2, 3, 4, 5, 6, 7), a isto se tvrdilo i za članove/ice Naše stranke.
Nijedni izbori u našoj zemlji ne mogu proći bez ratnih konotacija, a izuzetak nisu bili ni Lokalni izbori 2024. godine. U nekim od objava na društvenim mrežama Draško Stanivuković je upoređivan s Hitlerom. S druge strane, Milada Šukalo bila je žrtva kampanje pune mizoginije i govora mržnje, zasnovane na netačnim optužbama da je njen otac ratni zločinac. Osnov za takve tvrdnje jeste činjenica da je otac ove kandidatkinje na izborima u Banjaluci bio pripadnik Armije Republike BiH.
Kada je riječ o akterima koji su dijelili ovakve tvrdnje na društvenim mrežama, najčešće su to bili privatni profili, čija je autentičnost često sumnjiva. Jedini primjeri koji se ističu po broju objava jesu Instagram stranica Kandžija, koja služi za napade na Draška Stanivukovića, a čije je djelovanje poznato još od prošlih izbora, kao i Facebook stranice Bošnjački preporod i Povjerljivo.
Odgovor velikih online platformi
Kako su društvene mreže odgovorile na prijave ovih štetnih i zabranjenih sadržaja, čitajte u nastavku ovog serijala u tekstu “Monitoring izborne kampanje: Velike online platforme”.
(Marija Ćosić i Emir Zulejhić)