Provjera činjenica funkcioniše: Dokazi o verifikaciji i borbi protiv dezinformacija

Drugi april je Međunarodni dan provjere činjenica. Pokrenula ga je Međunarodna mreža za provjeru činjenica (IFCN) 2016. godine da istakne značaj rada fact-checkera širom svijeta. Ovaj tekst objavila je španska platforma Maldita.es povodom Međunarodnog dana provjere činjenica 2026. godine.

Foto: Zašto ne

Iako postoje veoma utjecajni/e pojedinci/ke i kompanije koje tvrde da provjera činjenica “ne funkcioniše” u borbi protiv dezinformacija, desetine vrhunskih naučnih studija govore upravo suprotno.

Nedavni dokazi pokazuju da provjera činjenica ne samo da smanjuje širenje dezinformacija na internetu već to čini bez obzira na političke preferencije onih koji ih konzumiraju (2023). To, između ostalog, pokazuje istraživanje objavljeno u decembru 2025. godine koje je vodila Julia Cagé (Sciences Po, Pariz), a koje pokazuje da su korisnici/e koji/e su podijelili/e sadržaj na društvenim mrežama koji je označen kao “netačan” dvostruko skloniji/e da obrišu svoju objavu, a i manja je vjerovatnoća da će širiti dezinformacije u budućnosti.

Istraživači s Instituta za tehnologiju u Massachusettsu (eng. Massachusetts Institute of Technology/MIT) također su 2024. godine pokazali da oznake upozorenja koje koriste fact-checkeri na platformama poput Facebooka, Instagrama i Twittera (sada X) značajno smanjuju vjerovanje u netačne informacije i namjeru da se one dijele među korisnicima/ama koji/e ih vide. U prosjeku, vjerovanje u dezinformacije smanjeno je za 27,6%, a namjera dijeljenja umanjena je za 24,7%. Čak i kod onih koji imaju nizak nivo povjerenja u fact-checkere zabilježeno je smanjenje vjerovanja u netačan sadržaj za 12,9% i smanjenje namjere dijeljenja za 16,7%. Iako su oznake fact-checkinga učinkovitije kod onih koji imaju povjerenje u fact-checkere, one i dalje djeluju i kod onih koji im ne vjeruju.

Ovi su rezultati u skladu s nekim podacima koje su i same digitalne platforme učinile javno dostupnim vezano za svoje programe provjere činjenica. Prema najnovijim izvještajima kompanije Meta, najmanje je 53% evropskih korisnika/ca Facebooka i Instagrama koji/e su na korak do dijeljenja dezinformacija dobrovoljno odlučili/e da to ne učine kada uoče upozorenje da je fact-checker utvrdio da je sadržaj netačan. U Španiji ovaj procenat iznosi 59%. U slučaju TikToka, izvještaj za period januar–juni 2025. godine pokazuje da prosječna stopa korisnika/ca koji/e odluče da ne podijele videosnimak nakon što uoče upozorenje “Neprovjeren sadržaj” iznosi 30,95% širom Evropske unije i Evropskog ekonomskog prostora. Ova “intervencija” poštuje slobodu izražavanja, ali ima mnogo veći učinak od drugih, invazivnijih mjera, poput brisanja sadržaja ili blokiranja, koje TikTok obično koristi kao politiku moderacije (Maldita.es učestvuje u Metinom nezavisnom programu provjere činjenica, ali ne i u TikTokovom).

Čak i u “intervencijama” protiv dezinformacija, gdje fact-checkeri nisu direktni partneri, njihov sadržaj ima pozitivan utjecaj: Fundación Maldita.es analizirala je sve Community Notes na platformi X u 2024. godini i utvrdila da su članci fact-checkera treći najčešće citirani izvor te da su bilješke koje su koristile linkove do njihovog rada imale veću kredibilnost i veću vjerovatnoću da izgrade konsenzus među korisnicima/ama.

Globalni utjecaj provjere činjenica: Dokazana i dugotrajna učinkovitost u različitim zemljama

Studije pokazuju da provjera činjenica nije samo učinkovita u ispravljanju netačnih uvjerenja već je njen učinak i dugotrajan. U 28 simultanih eksperimenata koji su provedeni u četiri zemlje (Argentina, Nigerija, Južna Afrika i Ujedinjeno Kraljevstvo), tim istraživača utvrdio je da provjera činjenica značajno smanjuje netačna uvjerenja te da ti efekti traju više od dvije sedmice nakon početne intervencije (2021). Ovaj nalaz dodatno potvrđuje važnost dobro osmišljenih ispravki (2021), koje mogu zadržati svoju učinkovitost čak i u različitim kulturnim kontekstima, pri čemu nijedna grupa nije postala manje tačna nakon ispravke.

Prema istraživačima, provjera činjenica također se pokazala učinkovitom u ispravljanju netačnih uvjerenja o bolesti Covid-19 (2022), djelujući čak i kada pobija tvrdnje političkog lidera pred njegovim vlastitim pristalicama (2020). Nadalje, političari/ke imaju tendenciju da manje lažu nakon što ih fact-checkeri koriguju (2024). Učinkovitost provjere činjenica potvrđena je u različitim državama (2021) i situacijama, dok su argumenti koji se često koriste protiv nje, poput tvrdnje da može biti “kontraproduktivna”, osporeni (2019) u brojnim studijama (2020).

Druga studija (2021) pokazuje i da provjera činjenica može neutralizovati utjecaj metrika društvenih mreža pri namjeri dijeljenja sadržaja. Bez informacija fact-checkera, objave s više “lajkova” ili komentara više se dijele. Međutim, kada fact-checker demantuje određenu tvrdnju, taj efekat nestaje, bez obzira na te metrike.

Provjera činjenica u zdravstvu i politici u različitim zemljama

Provjera činjenica pokazala se učinkovitom protiv različitih vrsta dezinformacija. U eksperimentu o izmišljenim tvrdnjama vezanim za Covid-19 na društvenim mrežama (2023) istraživači su utvrdili da se tačnost korisnika/ca koji/e su vidjeli/e ispravke netačnih informacija povećala za 0,62 od 5, dok se tačnost onih koji su vidjeli samo dezinformacije smanjila za 0,13. Ova studija replicirala je stvarne uslove korištenja interneta, gdje se različite vrste sadržaja takmiče za pažnju.

Kada je riječ o političkom fact-checkingu, čiji se učinak ponekad smatra ograničenim zbog društvene polarizacije, četiri istraživača došla su do suprotnog zaključka (2019): među građanima/kama koji/e su učestvovali/e u eksperimentu, oni/e koji/e su pročitali/e članak koji pobija izjavu političkog/e lidera/ke imali/e su veće znanje o činjenicama od onih osoba koje to nisu učinile. Pored toga, ovo se poboljšanje zadržalo i među onima koji su se identifikovali kao pristalice tog/e političara/ke. Čak je i među njihovim lojalnim sljedbenicima provjera činjenica imala učinak.

Učinak političkog fact-checkinga nije ograničen samo na građane/ke; on utječe i na same političare/ke. Profesori s tri italijanska univerziteta utvrdili su da su političari/ke koje je demantovao fact-checker kasnije iznosili/e manje laži: od 55 analiziranih zastupnika/ca, oni/e koji/e su javno ispravljeni/e umanjili/e su broj netačnih tvrdnji (2022).

Iako se mnoge studije o utjecajima provjere činjenica fokusiraju na Sjedinjene Američke Države i Evropu, postoje i istraživanja koja koriste dokaze iz zemalja Latinske Amerike i Afrike. U simultanom eksperimentu provedenom u Argentini, Nigeriji, Južnoj Africi i Ujedinjenom Kraljevstvu (2021), istraživači su pronašli slične efekte u svim kontekstima, što ih je navelo na zaključak da provjera činjenica “može biti centralni alat u borbi protiv dezinformacija”. Izloženost provjerama i ispravkama smanjila je vjerovanje u dezinformacije za 0,59 bodova na skali od 5.

Negativni efekti provjere činjenica vrlo su ograničeni: Kontraefekti, implicitna istina i širenje panike

Neki od argumenata koji se koriste za napad na provjeru činjenica, ponekad čak i unutar akademske zajednice, nemaju čvrstu naučnu osnovu. To je slučaj s “backfire efektom”, odnosno kontraproduktivnim efektom prema kojem bi debunk mogao povećati vjerovanje u dezinformacije. To je bio rezultat eksperimenta iz 2010. godine, koji je koristio politički kontroverzan primjer (postojanje oružja za masovno uništenje u Iraku). Međutim, kasnije istraživanje (2019) pokazalo je da se ovaj efekat nije ponovio. Studija u 16 evropskih zemalja potvrdila je da je efekat opovrgnuća dosljedan u svim političkim i medijskim sistemima. Uprkos tome, često se koristi već opovrgnuta ideja iz članka objavljenog prije više od deset godina kako bi se nastavilo podsticanje sumnje o tome da li provjera činjenica pogoršava efekte dezinformacija umjesto da ih smanjuje.

Druga linija napada jeste tvrdnja da se problem dezinformacija preuveličava i dodatno amplifikuje. Prema ovoj teoriji, količina dezinformacija je vrlo mala, a oko nje se stvara nesrazmjerna zabrinutost. Međutim, akademski radovi (2022) koji se koriste za opravdanje ovih tvrdnji imaju osnovni problem: nude izuzetno ograničenu definiciju dezinformacija i samim tim mjere samo mali dio ukupnih dezinformacija kojima su građani/ke izloženi/e.

Naprimjer, jedan od akademskih radova koji se često koristi za optuživanje boraca protiv dezinformacija za širenje panike jeste onaj objavljen u časopisu Nature (2020). Njegov proračun je da “lažne vijesti čine samo 0,15% dnevne medijske ishrane Amerikanaca”. Međutim, on kao dezinformacije uzima samo sadržaj objavljen na web stranicama označenim kao izvori dezinformacija; sve ostalo smatra pouzdanim informacijama. Istraživači prate utjecaj članaka s tih stranica kroz sve vrste medija, ali zanemaruju ogroman broj formata u kojima se dezinformacije šire. Iako su ti formati teži za precizno definisanje, oni su stvarni i svakodnevno utječu na građane/ke. Činjenica da se ne mogu obuhvatiti sve dezinformacije izvan ove izuzetno ograničene definicije ne znači da one ne postoje.

Takozvani efekat implicitne istine također se često uzima zdravo za gotovo. Prema ovom efektu, kada se dio sadržaja na društvenim mrežama označi kao netačan, publika ostatak sadržaja tumači kao tačan. Međutim, studije poput one objavljene u časopisu Political Behavior (2020) dolaze do sasvim drugačijih zaključaka, navodeći da “izloženost oznakama ‘Sporno’ ili ‘Ocijenjeno kao netačno’ nije utjecala na percipiranu tačnost naslova koji nisu bili označeni kao tačni ili netačni”.

Šta fact-checkeri zaista rade

Ponekad mnogi od onih koji tvrde da provjera činjenica “ne funkcioniše” u borbi protiv dezinformacija ne razumiju u potpunosti rad onih koji danas provjeravaju činjenice. Kako navodi članak Petera Cunliffe-Jonesa i Lucasa Gravesa (2024), osim praćenja dezinformacija i izrade provjere činjenica u različitim formatima, organizacije za provjeru činjenica poput Maldita.es rade mnogo više: edukativne kampanje, ranu detekciju dezinformacija, tehnološke i AI alate, inicijative javnih politika, izgradnju zajednice, saradnju s akademskom zajednicom itd. I pored svega toga, njihov rad na praćenju i demantovanju ostaje ne samo relevantan već i temelj za mnoge druge aktivnosti u borbi protiv dezinformacija: sistemi vještačke inteligencije koji prepoznaju jezik korisnika/ca koji/e šire dezinformacije treniraju se na bazama podataka koje su fact-checkeri označili kao netačan sadržaj, a prebunking kampanje ili najuspješnije inicijative medijske pismenosti pripremaju se tako što obraćaju pažnju na neistine koje su fact-checkeri prethodno identifikovali. Tvrdnja da provjera činjenica “ne funkcioniše” protiv dezinformacija, kako se i dalje povremeno može čuti, jednostavno je netačna. Neki od onih koji to tvrde jednostavno nemaju dovoljno informacija ili imaju zastarjelu sliku o tome šta fact-checkeri rade. Drugi/e, naravno, imaju interes da održavaju takav narativ iz poslovnih razloga.

U Malditi vjeruju da provjera činjenica sama po sebi neće zaustaviti dezinformacije jer:

1) ništa ne može eliminisati dezinformacije, ne postoji čarobna metoda, s obzirom na to da su one oduvijek postojale, ali može se pomoći ljudima,

2) za borbu protiv njih potrebno je mnogo različitih i učinkovitih poduhvata. Oni koji optužuju male organizacije za provjeru činjenica (mnoge neprofitne, poput Fundación Maldita.es) da nemaju dovoljno utjecaja trebali bi, prvenstveno, bolje upoznati njihov rad i, kao drugo, priznati njihov doprinos u rješavanju ovog problema.