Sakrivanje podataka i netransparentnost: Da li online platforme omogućavaju provođenje istraživanja o njihovom radu?
Velike online platforme ključni su akteri u oblikovanju javnog prostora, a brojni aspekti njihovog rada još uvijek nisu dovoljno istraženi. Umjesto otvorenosti i saradnje, akademska i istraživačka zajednica suočava se sa složenim procedurama, visokim troškovima i netransparentnim politikama i pravilima koja onemogućavaju dublje razumijevanje djelovanja platformi.
Foto: Zašto ne
Za potrebe izrade ovog teksta provedeni su intervjui s Martom Mitrović (Filozofski fakultet Univerziteta u Nišu), Feđom Kulenovićem (Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu) i Milom Bajić (SHARE Fondacija).
Google je u oktobru 2025. godine sa svojih zvaničnih stranica uklonio godinama prikupljane podatke o političkom oglašavanju u Evropskoj Uniji. Podaci su prikupljani tokom brojnih izbora održanih u zemljama članicama EU, a bili su veoma značajni za provođenje različitih istraživanja o političkim kampanjama i djelovanju različitih aktera/ki.
Time je rad istraživača i istraživačica dodatno usložen – ovim postupkom izgubili su pristup čak i do tada javno dostupnim podacima. Sve to u situaciji u kojoj velike online platforme već otežavaju pristup podacima onima koji ih žele koristiti za neka istraživanja. Platforme, uglavnom u nastojanju da zaštite svoje interese, u ovom aspektu svog djelovanja ostaju značajno netransparentne.
Provođenje istraživanja o nekim dijelovima rada velikih online platformi može se odraziti negativno na njih same. Jasno je da nedostatak transparentnosti pogoduje njihovim poslovnim modelima: istraživanja o zaštiti korisničkih podataka, na primjer, pokazuju da su korisnici/e u velikoj mjeri nepovjerljivi prema platformama kada je riječ o zaštiti njihove privatnosti, ali da ipak pristaju na uslove platformi, jer bi u suprotnom morali odustati od korištenja njihovih usluga.
I dok bi se ovaj problem djelimično mogao pripisati nedovoljnoj ličnoj odgovornosti korisnika/ca za dijeljenje ličnih podataka, najveću odgovornost ipak snose platforme čiji su uslovi korištenja preopširni i prekompleksni za razumijevanje. Ono što je još problematičnije je nepostojanje uvida u to kako se i za šta lični podaci korisnika/ca koriste. Upravo naučna istraživanja omogućavaju ukazivanje na ovakve i razne druge probleme i propuste u radu platformi, što se u konačnici kosi sa njihovim interesima te se motivacija za ovakav odnos prema akademskoj i istraživačkoj zajednici može tražiti upravo tu.
Kako rad istraživača/ica iz našeg regiona izgleda u praksi?
Velike online platforme, dakle, u najvećem broju slučajeva izbjegavaju omogućiti jednostavan pristup svojim podacima, time zadržavajući netransparentne prakse. Pojedine platforme ukidaju i alate koji su ranije bili javno dostupni. U avgustu 2024. godine, Meta je ugasila Crowdtangle, analitički alat koji je istraživačima i istraživačicama, ali i novinarima i novinarkama omogućavao monitoring društvenih mreža, prikupljanje informacija o dezinformacijama i drugom potencijalno štetnom sadržaju, besplatno i bez potrebe za prijavom. Zamijenio ga je Meta Content Library, za čije korištenje pristup mogu tražiti samo akademski i neprofitni istraživači/ce. Međutim, pristup podacima velikih online platformi često je vrlo zahtjevan i dugotrajan proces za istraživače/ice. Na sve to, nekada i skup.
Naime, kako su sa nama podijelile/i sagovornice/i, proces provjere ispunjavanja uslova za pristup podacima velikih online platformi od istraživača/ica traži brojne dokaze te iziskuje mnogo vremena. Dodatno, za pristup nekim od podataka, navode, potrebni su i posebni, plaćeni alati ili softveri za čije nabavke i upotrebu domaće akademske i druge institucije često nisu spremne ili u mogućnosti izdvojiti sredstva.
Dio istraživača/ica, stoga, odustaje od istraživanja ove veoma važne oblasti. To, posljedično, dovodi do slabe istraženosti nekih od aspekata djelovanja velikih online platformi, naročito u manjim regionima i govornim područjima. Jedno od takvih je i Zapadni Balkan.
Istraživači/ce iz našeg regiona u nepovoljnijoj su “pregovaračkoj” poziciji kod online platformi, budući da one često nemaju poseban interes za pojedinačne, relativno male države. Velike online platforme, pokazalo je iskustvo, sklonije su djelovati i dosljedno implementirati sopstvena pravila i politike u državama koje pripadaju većim govornim područjima, poput onih u kojima se govori engleski jezik (1, 2, 3).
Stoga je prikupljanje podataka i njihova analiza ključna za dokazivanje nepravilnosti i štetnosti djelovanja online platformi na Zapadnom Balkanu, kao i zalaganje za poboljšanja. Sve to, opet, biva otežano netransparentnošću samih platformi, ali i neprepoznatošću značaja istraživanja ove oblasti u domaćim institucijama.
Ključan aspekt vrijednosti istraživanja provedenih na lokalnom uzorku i kontekstu jeste i unapređenje mehanizama moderacije velikih online platformi. Posebno značajna je moderacija govora mržnje. Kako su naše sagovornice istakle, trenutni mehanizmi nisu u stanju prepoznati lokalni kontekst i adekvatno moderirati sadržaj. Algoritmi “gledaju” samo ono što piše, dok je u velikom broju slučajeva za prepoznavanje da li nešto predstavlja govor mržnje zapravo ključan kontekst i implicirano značenje napisanog.
Stoga i brojne prijave za sadržaje za koje ljudi iz regionalnih država koje dijele govorno područje, ali i određene aspekte društvenog i političkog konteksta, znaju da predstavljaju govor mržnje, ostaju bez adekvatne reakcije platformi. Odgovori ili u potpunosti izostanu ili mehanizmi moderacije “utvrde” da do kršenja politika nije došlo. Nedostaje, dakle, moderatora/ki, stvarnih ljudi sa domaćeg podneblja koji bi mogli osigurati da takve prijave imaju adekvatan tretman.
Funkcionisanje algoritama, bilo u kontekstu moderacije štetnih sadržaja, ili u kontekstu stvaranja “filter mjehura” ili virtuelnih prostora u kojima smo izloženi samo stavovima i mišljenjima sličnim našima, velika je nepoznanica. Bez adekvatnih istraživanja, dokazi o njihovoj štetnosti ostaju tek anegdotalni.
Šta je ključno za istraživače/ice sa Zapadnog Balkana?
Uzevši u obzir da je svaka od zemalja Zapadnog Balkana sama, u percepciji velikih online platformi, nedovoljno veliko tržište, ključno je da se istraživači/ice u regionu povezuju i provode zajednička istraživanja o pitanjima koja su karakteristična za cijeli region. Tako se, prema platformama, može djelovati jedinstveno, a veličina zajednički percepiranog tržišta postaje značajnija.
Istraživačima/icama treba i podrška i umrežavanje. U istraživanjima online platformi, veoma je bitan interdisciplinarni pristup i saradnja, recimo, humanističkih i tehničkih nauka. Ključno je, smatraju naše/i sagovornice/i, i da akademska zajednica djeluje zajedno sa civilnim društvom i drugim akterima. Na taj način bi mogli zajedno aplicirati za sredstva koja samim akademskim ustanovama nisu dostupna, a takva istraživanja bi imala i veću težinu jer bi se podaci mogli analizirati na sveobuhvatniji način. Također, nalazi takvih istraživanja bi mogli dospjeti do šire publike te bi i sam uticaj zagovaranja za bolji položaj i regulaciju djelovanja velikih online platformi na našim prostorima bio veći.
Nove mogućnosti za pristup podacima platformi domaćim istraživačima/cama otvara i evropski regulatorni okvir za transparentnost platformi, sadržan u Aktu o digitalnim uslugama, koji platforme obavezuje da, pod određenim uslovima, omoguće pristup podacima za potrebe istraživanja. Dok je ovaj mehanizam većinom rezervisan za tzv. provjerene istraživače/ice, pristup javno dostupnim podacima nije ograničen na akademske ili istraživačke ustanove, i njega mogu tražiti i neprofitne organizacije.
Ono što je naročito bitno za naše podneblje jeste da istraživači/ce koji traže pristup podacima ne moraju biti iz Evropske unije – važno je jedino da se podaci koriste za provođenje istraživanja koje doprinosi otkrivanju i razumijevanju sistemskih rizika u EU. U kontekstu regije, ova povezanost je vrlo jasna: samo jedan od primjera su izbori u Hrvatskoj, gdje se širenje štetnih narativa i dezinformacija koje potiču iz regiona može snažno odraziti na demokratske procese.
Neki od mehanizama predviđenih evropskim okvirom su, dakle, već dostupni i istraživačima/cama sa ovih prostora, naročito u okviru zajedničkih projekata sa evropskim naučnim ili akademskim ustanovama. Usvajanjem zakonskih rješenja po uzoru na Akt o digitalnim uslugama, taj prostor bi se dodatno povećao.
Ono na čemu je već sad potrebno raditi je podizati svijest o značaju ovakvih istraživanja, potrebi saradnje te dostupnim mehanizmima za traženje podataka, bilo onim koje nude same platforme, ili koje omogućava zakonski okvir. Sve bi to moglo dovesti do povećanog interesovanja unutar same akademske zajednice i veće otvorenosti akademskih institucija prema istraživačkim projektima ove vrste.
(Marija Ćosić i Maida Ćulahović, “Zašto ne”)