Deklarativna zaštita, stvarno nasilje: Kakvo je iskustvo LGBTIQ+ zajednice na velikim online platformama?
Iako velike online platforme u pravilu imaju politike kojima se štite prava LGBTIQ+ zajednice, iskustva iz Zapadnog Balkana pokazuju da su one često samo slovo na papiru. Govor mržnje, prijetnje i koordinirani napadi nad LGBTIQ+ zajednicom u digitalnom prostoru postali su svakodnevica, dok reakcije platformi i institucija kasne ili potpuno izostaju.
Foto: Zašto ne
Za potrebe izrade ovog teksta obavljeni su intervjui s Bojanom Lazićem (Da se zna) i Lejlom Huremović (članicom Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa)
LGBTIQ+ osobe širom svijeta nerijetko su izložene različitim oblicima online nasilja. Online prostor, s druge strane, ostaje veoma značajno mjesto za socijalizaciju, istraživanje i spoznaju identiteta. Upravo bi zbog toga zaštita ove zajednice od nasilja facilitiranog tehnologijom trebala imati primat.
Prema publikaciji “Izvještaj istraživanja o online nasilju i govoru mržnje online prema LGBTI osobama u Bosni i Hercegovini”, koju je 2024. godine objavio Sarajevski otvoreni centar (SOC), organizacija civilnog društva fokusirana na unapređenje ljudskih prava u Bosni i Hercegovini, većina ispitanika/ca koja se identifikuje kao LGBTIQ+ obuhvaćenih istraživanjem bila je izložena nekoj formi online nasilja i govoru mržnje.
Kao najčešće mjesto na kojem su bili/e izloženi/e takvom nasilju ispitanici/e su naveli/e online portale, društvene mreže i aplikacije za razmjenu poruka, poput Vibera. Dakle, nasilje se dešavalo prilikom korištenja velikih online platformi, koje, deklarativno, imaju na mjestu politike i pravila namijenjena zaštiti LGBTIQ+ zajednice. Takve politike imaju i Meta, TikTok i Snapchat pa čak i aplikacije poput Vibera. Neke od ovih politika eksplicitno se referišu na LGBTIQ+ zajednicu, dok je u nekima obuhvaćena zabrana zlostavljanja i govora mržnje na osnovu nečije seksualne orijentacije.
Ipak, iskustvo u regionu (1, 2) i šire (1, 2) pokazuje da se online nasilje dešava veoma često. To dokazuje da su spomenute politike uglavnom deklarativne, a da njihova stvarna primjena izostaje. Kako ističe Bojan Lazić iz organizacije “Da se zna”, koja pruža pravnu i psihološku podršku LGBTIQ+ osobama, govor mržnje i prijetnje gotovo su postali svakodnevica za LGBTIQ+ zajednicu u online prostoru. Ovakvi se slučajevi, kaže Lazić, posebno intenziviraju kada neko od njih ima javni nastup. Od ličnih profila aktivista/kinja i profila organizacija koje se bave pravima zajednice, pa do komentara ispod medijskih članaka koji na neki način tematizuju LGBTIQ+ pitanja, takvi su komentari postali neizbježni.
Od prijava velikim online platformama, pak, dio zajednice je odustao. Razlog tome je hronični izostanak adekvatne reakcije velikih online platformi na takve prijave. Reakcije su ili nepostojeće ili se na prijave dobijaju generički odgovori o tome da sadržaji ne krše njihove politike.
Većina ispitanika/ca, navedeno je u spomenutoj publikaciji SOC-a, nije bila zadovoljna odgovorima na prijave štetnog online sadržaja upućene velikim online platformama.
“Reakcije administracije društvenih mreža bile su minimalne u vidu generičkih odgovora bez konkretnih akcija ili nepostojeće, odnosno administracija društvenih mreža je rijetko uklanjala prijetnje”, navedeno je u spomenutoj publikaciji.
Reakcija u ovoj oblasti često izostaje i od nadležnih institucija. U Srbiji, recimo, djeluje Posebno tužilaštvo za visokotehnološki kriminal, organ kojem se krivična djela visokotehnološkog kriminala mogu prijaviti. Ipak, iako organ formalno postoji, njegove reakcije na prijave vezane za prijetnje i ugrožavanje bezbjednosti LGBTIQ+ zajednice su spore, a često i nepostojeće. Bilo kakva reakcija Tužilaštva nekada dođe mjesecima kasnije, a utisak je da je riječ samo o “čekiranju boksa”, to jeste formalnom ispunjavanju obaveze, bez želje za suštinskom reakcijom.
“Maštovite” strategije targetiranja zajednice na velikim platformama
Uoči održavanja Povorke ponosa 2024. godine, Instagram nalog Povorke, aktivno korišten za kampanju i komunikaciju s javnošću, napadnut je s ciljem smanjenja njegovog dosega. Naime, pojedinci/ke koji/e su se protivili/e organizovanju Povorke i ugrožavali/e prava zajednice pokušali/e su oboriti doseg ovom nalogu tako što su organizovali/e da veliki broj ljudi istovremeno “zaprati” profil. Takvo neautentično ponašanje trebalo bi poslati “signal upozorenja” platformi, koja bi onda ovom profilu mogla smanjiti doseg.
Kako se može vidjeti iz screenshota koje nam je ustupila Lejla Huremović, članica Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa, pored javnih poziva za “praćenje”, maliciozni/e pojedinci/ke plaćali/e su i “botove” da prate profil Povorke.
Foto: Screenshot
Ovakav neprirodan i brz rast pratitelja/ki Meta može protumačiti kao neautentično ponašanje i poduzeti mjere ograničenja na tom profilu. Upravo se to desilo i Povorci. Organizatori/ke ove kampanje targetiranja njom su se “pohvalili/e” administratorima/kama naloga Povorke ponosa, poslavši im čak i video koji prikazuje nagli rast pratitelja/ki na njihovom profilu.
Foto: Screenshot
Ovaj napad imao je ozbiljne posljedice na Povorku ponosa. Instagram doseg danima im je bio ograničen. Javno dostupnim kanalima komunikacije s platformom nisu uspjeli riješiti ovaj problem, a doseg su povratili tek uz pomoć posrednika koji su imali mogućnost direktne komunikacije s kompanijom.
Napad po istom obrascu desio se nedavno i studentima u blokadi u Srbiji. Dakle, maliciozni akteri koriste iste, dobro oprobane taktike zloupotrebe velikih online platformi u svrhu obračuna s neistomišljenicima širom regiona.
Neprimjenjivanje i nazadovanje sopstvenih politika
Velike online platforme nedosljedne su i u primjeni drugih svojih politika. Test koji je u Irskoj provela istraživačka organizacija Global Witness pokazao je da su gotovo sve reklame koje su sadržale “ekstremnu nasilnu mržnju” prema LGBTIQ+ osobama odobrene na TikToku, Facebooku i YouTubeu.
“Deset oglasa poslano je na sve tri platforme (svi su uklonjeni prije objavljivanja), a sadržavali su zloban i mrzilački jezik, uključujući i primjere zasnovane na stvarnim slučajevima koje su prijavile LGBTQ+ grupe u Irskoj. U njima se LGBTQ+ osobe porede s ‘pedofilima’, poziva se da se ‘spale svi gejevi’ te da ‘trans lobiji’ budu ‘ubijeni’. YouTube i TikTok odobrili su za objavu svih deset oglasa, dok je Facebook odbio samo dva. Sve tri platforme prihvatile su oglas u kom se poziva da se ‘spale svi gejevi’, kao i onaj koji ohrabruje muškarce na nasilje prema transrodnim ženama”, navodi Global Witness.
Sve tri spomenute platforme imaju jasne politike oglašavanja, a u njima se zabranjuje i ograničava ovakav sadržaj (1, 2, 3). Dakle, čak i u slučajevima u kojima postoje jasne politike, štetni sadržaj uspijeva zaobići mehanizme koje su platforme uspostavile i pronalazi svoj put do online korisnika/ca.
Dodatno je zabrinjavajući i trend smanjenja obima obuhvata postojećih politika koje bi trebale zaštiti korisnike/ce velikih online platformi. Recimo, kompanija Meta je u januaru ove godine objavila da mijenja svoje politike koje se tiču štetnog sadržaja pod izgovorom zaštite slobode govora. Ovom promjenom uklonjene su brojne postojeće restrikcije, pa je tako sada, između ostalog, dozvoljeno LGBTIQ+ osobe opisati kao “mentalno bolesne”.
I obim odredbe vezane za spominjano neautentično ponašanje značajno je smanjen prije samo nekoliko dana. U izmjenama od 11. decembra 2025. godine tako su isključene odredbe o “neautentičnoj izgradnji publike”, koje su se eksplicitno odnosile upravo na spomenutu tehniku napada kupovinom velikog broja pratitelja/ki za druge u cilju ugrožavanja njihovog naloga.
Iz svega navedenog jasno je da su LGBTIQ+ osobe nerijetko meta različitih napada u online prostoru, a da velike online platforme ne čine dovoljno da takve napade spriječe i umanje njihov uticaj. Online nasilje nad LGBTIQ+ osobama u regionu ima brojne oblike i uključuje uvrede, prijetnje, ismijavanje, diskriminaciju, objavljivanje privatnih informacija, širenje dezinformacija, ucjenjivanje i druge opasne prakse.
Platforme, pokazuje iskustvo, ili nemaju adekvatne politike ili one koje imaju ne provode ih. Dodatno, uočljiv je trend regresije u ovim politikama, koji se u velikoj mjeri odražava na korisnike/ce, naročito one iz marginalizovanih grupa.
Online prostor mora biti sigurniji
Online prostor, pak, ostaje važan za socijalizaciju ove zajednice, često ugrožene u bh. društvu. Kako se navodi u tekstu autorke Lejle Huremović, objavljenom u avgustu 2025. godine na portalu Mediacentra, “za mnoge LGBTIQ+ osobe u Bosni i Hercegovini internet nije samo sredstvo komunikacije, on je često prvi i jedini siguran prostor za istraživanje identiteta, povezivanje sa zajednicom i slobodno izražavanje”. Ovaj prostor s jedne strane djeluje kao prostor osnaživanja, dok s druge, navodi Huremović, “može postati i izvor nasilja, prijetnji i govora mržnje”.
“Bosanskohercegovačko društvo, ali i društva u regiji, i dalje stigmatiziraju LGBTIQ+ osobe, onemogućavajući im slobodno i prirodno otvaranje i autentično življenje u offline sferi, pa tako online prostor postaje mjesto gdje se socijaliziraju, prvi put nekome autuju te osjećaju slobodu da dijele svoj identitet”, ističe se u spomenutom članku Mediacentra.
Velike online platforme su, jasno je, veoma značajne za korisnike/ce. Upravo zato su i posebno opasni napadi kojima se ugrožavanje prisustva na društvenim mrežama koristi kao oružje protiv njih, poput spominjanog napada na Instagram nalog Povorke.
Stoga i zaštita LGBTIQ+ osoba jeste krucijalna i mora biti dio politika velikih online platformi, koje će se dosljedno primjenjivati.
Regulatorni okvir Evropske unije – Akt o digitalnim uslugama – od platformi zahtijeva da adekvatno spriječe širenje nezakonitog sadržaja, što svakako obuhvata neke oblike govora mržnje i diskriminaciju. Ovo podrazumijeva jasne i efikasne procedure za prijavljivanje takvog sadržaja, kao i brzu reakciju na prijave korisnika/ca. Velike online platforme, u koje spadaju sve spomenute društvene mreže, imaju obavezu i da redovno procjenjuju i otklanjaju rizike koje njihovi sistemi, politike ili način korištenja predstavljaju u smislu omogućavanja dijeljenja i amplifikacije nezakonitih sadržaja, kršenja fundamentalnih prava korisnika/ca, ali i ugrožavanja njihove dobrobiti, sigurnosti, fizičkog i mentalnog zdravlja. Jedan od primjera sistemskog rizika predstavlja opisano omogućavanje ili nesprečavanje neautentičnog ponašanja, ali to može biti i poslovni model platforme koji se bazira na profiliranju korisnika/ca ili neadekvatne prakse moderacije sadržaja koje ne uzimaju u obzir lokalni jezik ili kontekst.
Građani i građanke Zapadnog Balkana ne uživaju isti nivo zaštite na platformama. Uvođenje regulatornih okvira po uzoru na evropske stoga je nužan korak ka sigurnijem online okruženju u kojem će ljudska prava i slobode biti zaštićeni.
(Marija Ćosić i Maida Ćulahović, “Zašto ne”)