Medijska pismenost i kritičko mišljenje: Kako procijeniti kredibilitet izvora informacija?

Desetine i stotine različitih portala, stranica i profila svakodnevno nam nude različite informacije. Međutim, kako bismo procijenili njihov kredibilitet, za početak moramo istražiti da li su anonimni ili znamo ko stoji iza njih, kao i da li su ranije objavljivali problematičan sadržaj.

Foto: Zašto ne

Vještine medijske i informacijske pismenosti podrazumijevaju, između ostalog, kritički pristup izvorima iz kojih dobijamo informacije. Za snalaženje u modernom informacijskom okruženju važno je znati procijeniti kredibilitet samog izvora informacije, to jeste medija iz kog se informišemo. Detalji o samom izvoru često mogu biti ključni za procjenu vjerodostojnosti i konkretne informacije. 

Stotine različitih online portala svakodnevno objavljuju sadržaj u Bosni i Hercegovini i regionu. Ovi izvori kreiraju sadržaje različite vrste i različitog kvaliteta, ali zajedničko im je da se na veoma zasićenom tržištu informacija svi bore za pažnju građana i građanki. U donošenju odluke kom od ovih izvora će se pokloniti povjerenje važno je znati procijeniti u kojoj mjeri oni odgovaraju profesionalnim standardima novinarske profesije. 

Za takvu procjenu prvi indikator je transparentnost medija, odnosno njegovog vlasništva, uredništva i autorstva sadržaja koje objavljuje. U nastavku ovog teksta detaljno ćemo predstaviti osnovne korake za kritički pristup nekom izvoru informacija. 

Foto: Raskrinkavanje

Da li je medij anoniman i zašto je to važno?

Prvi korak u donošenju procjene da li neki izvor informacija zaslužuje našu pažnju jeste provjera da li su na njemu dostupni osnovni podaci o vlasništvu i uredništvu portala. To znači da, kako bismo procijenili da li nekom izvoru možemo vjerovati, za početak moramo znati ko stoji iza njega: ko su njegovi vlasnici i ko kreira i uređuje sadržaj objavljen na njemu. 

Vlasništvo nad nekim medijem može imati značajan uticaj na sadržaj koji taj izvor objavljuje. Sadržaj, tako, može biti pristrasan prema određenim političkim ili komercijalnim interesima u odnosu na to ko finansira njegov rad. Baš kao što ne bismo vjerovali nečemu što nam na ulici kaže neko koga ne poznajemo i o kome ne znamo ništa, sadržaje izvora koji su potpuno anonimni takođe treba posmatrati kritički.

Ove osnovne informacije o nekom izvoru trebale bi biti dostupne u sekciji “Impresum”, koja se najčešće nalazi u dnu web stranice ili u glavnom izborniku. U ovoj bi se sekciji trebali nalaziti detaljni podaci o tome ko je vlasnik/izdavač nekog medija i ko su osobe koje uređuju i kreiraju sadržaj. 

Foto: Raskrinkavanje

Anonimni izvori informacija se, dakle, ne mogu smatrati kredibilnim medijima. U najvećem broju slučajeva razlog za anonimnost jeste upravo prikrivanje nekog interesa i skrivanje od odgovornosti. Ako ne znamo ko stoji iza nekog sadržaja, ne možemo znati ni ko je za njega odgovoran, a već sama činjenica da niko nije spreman preuzeti odgovornost za određeni sadržaj govori i o upitnosti njegovog kredibiliteta. 

Istraživanje koje je provelo UG “Zašto ne” 2019. godine pokazuje da su upravo anonimni izvori najčešći izvori i prenositelji dezinformacija u online prostoru. Dakle, vođeni različitim političkim, ekonomskim i drugim interesima, ovakvi izvori informacija dokazano objavljuju mnoštvo dezinformacija i tako negativno utiču na kvalitet informacionog okruženja.

Kakva je reputacija medija?

Ukoliko na nekom portalu postoje informacije o vlasništvu i uredništvu, naredni korak u procesu utvrđivanja kredibiliteta izvora bio bi provjera historije i reputacije tog medija. 

Jednu od takvih provjera možemo uraditi pretragom na portalima za provjeru činjenica, poput platforme Raskrinkavanje.ba iz BiH, ali i drugih sličnih platformi iz regiona: Raskrikavanje.rs, Raskrinkavanje.me, Fakenews.rs, Istinomer.rs, Faktograf.hr i drugih. Ukoliko su ranije objave s nekog portala ocijenjene kao netačne ili manipulativne, pretrage na ovim portalima donijet će nam konkretne primjere. 

Osim platformi za provjeru činjenica, historija nekog medija može se provjeriti i uvidom u stranice Regulatorne agencije za komunikacije, koja je nadležna institucija za regulaciju TV kanala i radiostanica, ali i Vijeća za štampu i online medije, koje je samoregulaciono udruženje koje se bavi štampanim i online medijima.

Osim toga, i samo pretraživanje naziva nekog medija u bilo kojem pretraživaču potencijalno nas može dovesti do dodatnih informacija o radu tog medija ukoliko je o njemu neko ranije pisao. Takve informacije mogu nam pomoći da utvrdimo koliko dugo neki portal postoji, da li je ranije ocjenjivan za štetan sadržaj, kao i postoji li već neko ko je analizirao njegov kredibilitet.

Kako procijeniti kredibilitet izvora na društvenim mrežama?

Svako ko ima profil na Facebooku, Instagramu, TikToku ili bilo kojoj drugoj društvenoj mreži može se ponašati kao “medij” i objavljivati informativni sadržaj. To može raditi sa svog ličnog profila s imenom i prezimenom ili može kreirati stranicu koja oponaša stvarni medij.

Ipak, na društvenim mrežama, kao i u medijima, postoje kredibilni i nekredibilni izvori, kao i načini da utvrdite kome trebate pokloniti manje ili više povjerenja.

Kao i u slučaju online medija, anonimnost stranice koja pretenduje na to da vas o nečemu informiše prvi je znak da joj treba pristupiti s oprezom. Shodno tome, pogledajte kako izgledaju njeni podaci i šta se iz njih može saznati o osobi ili osobama koje je vode. Facebook, recimo, nudi niz rubrika u kojima se stranica može predstaviti i ponuditi više informacija o načinu na koji djeluje. 

• “O nama” (About)

Kredibilna bi stranica na ovom mjestu trebala imati informacije o tome šta ili koga predstavlja. Postoji više vrsta informacija (impresum, misija, ciljevi, vizija..) koje mogu biti prikazane. Što se više provjerljivih informacija u njima navodi, to su veće šanse da bi stranica mogla biti kredibilan izvor. Neko ko o sebi ne govori ništa ne treba biti shvaćen ozbiljno.

• Transparentnost stranice

U dijelu “Transparentnost stranice” možemo provjeriti kada je tačno neka Facebook stranica kreirana, da li je i kada mijenjala naziv i u kojim se zemljama nalaze njeni/e administratori/ke. U istoj sekciji možemo provjeriti i da li postoje aktivne reklame, odnosno sponzorisane objave na toj stranici, te u kojim su zemljama aktivne.

• Web stranica

Pogledajte da li je i s kojom web stranicom povezana Facebook stranica koju istražujete. Ukoliko se radi o portalu, provjerite može li se smatrati kredibilnim, odnosno stvarnim medijem. Ako ni ovdje ne postoje nikakvi podaci, a stranica konstantno dijeli linkove koji vode na istu web adresu, onda znate da se radi o nečijoj “oglasnoj ploči”.

• Kontakt/Adresa

Stranica koju vodi bilo koji ozbiljan tim, medijski ili neki drugi, imat će jasno navedene načine na koje možete kontaktirati osobe koje stoje iza te stranice. Kontakt-podaci, kao što su broj telefona i e-mail adresa, trebali bi biti navedeni i jasno vidljivi.

• Recenzije (Reviews)

Svaka Facebook stranica može posjetiteljima/kama dati mogućnost da komentarišu svoje iskustvo i ostave ocjene njenog rada. One su, naravno, subjektivne, ali mogu ukazati na pozitivna ili negativna iskustva koja su ljudi imali s organizacijom, osobom ili osobama koje stoje iza nje. Ukoliko primijetite da neka stranica dijeli lažne vijesti ili je, pak, smatrate kvalitetnim izvorom informacija, i vi možete napisati recenziju i ostaviti ocjenu te na taj način podijeliti utiske o njoj.

• Sugerisane/”lajkane” druge stranice

Pogledajte koje je druge stranice ta stranica “lajkala” i preporučila. Legitimne će stranice tu uvijek imati nešto što je blisko sferi njihovog djelovanja. Stranice koje su dio “farmi portala” vjerovatno će podržavati druge slične stranice. 

• Vizuelni identitet

Na kraju se zapitajte kako izgleda stranica koju gledate. Ako je vizuelni identitet u vidu profilne i drugih fotografija profesionalan, ujednačen i jasno prepoznatljiv, to je znak da je vodi profesionalni tim nekog medija ili organizacije. No, ako je stranica “zatrpana” viralnim slikama, AI sadržajima i drugim sličnim “šarenilom”, vjerovatno se radi o još jednoj šemi za reklamiranje anonimnih portala.

Osim ovih informacija o samoj stranici, pregledavanje postojećih sadržaja takođe je jedan od koraka utvrđivanja kredibiliteta izvora na društvenim mrežama. Ukoliko se radi o privatnim profilima, a ne stranicama, u tom slučaju postoji nešto manje informacija koje Facebook pruža, ali je princip, suštinski, isti. 

Manje ili više isti koraci mogu se primijeniti i u slučaju izvora na drugim društvenim mrežama poput Instagrama i TikToka. 

U svakom slučaju, kredibilitet izvora na društvenim mrežama može se, kao i u slučaju medija, provjeriti i pretraživanjem naziva profila ili stranica u internet-pretraživačima ili na platformama za provjeru činjenica, a kako bi došli do potencijalnih dodatnih informacija koje mogu pomoći pri formiranju mišljenja i procjene. 

Kredibilan izvor ne znači da je i informacija kredibilna

Ukoliko nakon provjere svih ovih informacija zaključimo da je izvor koji nam pokušava nešto reći zaista autentičan i kredibilan, to i dalje ne znači da su sve informacije koje objavljuje tačne i kredibilne. 

Utvrđivanje kredibiliteta izvora samo je prvi korak u kom odlučujemo da li ćemo uopšte razmatrati informaciju koju nam nudi. Ukoliko zaključimo da je izvor anoniman, nekredibilan ili na bilo koji način sumnjiv, informacije koje iz njega dolaze ne bi trebale dobiti našu pažnju ili bi ih trebali potražiti u drugim izvorima. 

Međutim, svaku informaciju iz svakog izvora koja nam je bitna i koja bi mogla uticati na naša mišljenja, stavove i ponašanje trebali bismo dodatno provjeriti. U narednim tekstovima u ovom serijalu saznajte kako analizirati i provjeriti same informacije, ali i dokaze koji se za njih nude.

(Marija Ćosić, UG “Zašto ne”)