Skip to content

Zakon i zaštita od „online“ prevara u BiH: Puno propisa i još više izazova

Mehanizmi zaštite od online prevara u Bosni i Hercegovini zasnivaju se na kombinaciji propisa iz nekoliko oblasti. Iako to omogućava određeni nivo pravne zaštite, praksa pokazuje brojne izazove u primjeni.

Foto: Zašto ne

Digitalizacija trgovine, komunikacije i finansijskih usluga u Bosni i Hercegovini dovela je do značajnog porasta online kupovine i korištenja digitalnih platformi. Istovremeno, rasprostranjenost korištenja društvenih mreža u kombinaciji s nezadovoljavajućim napretkom u polju medijskog i informacijskog opismenjavanja učinila je ove platforme sredstvom putem kojeg prevaranti lako dolaze do većeg broja ljudi. 

Bh. platforma za provjeru činjenica Raskrinkavanje se u dosadašnjem radu bavila nizom oblika prevara na društvenim mrežama, uključujući manipulativno oglašavanje, zloupotrebu imena poznatih brendova ili javnih ličnosti, finansijske prevare i slično (1, 2, 3, 4, 5). 

Iako Bosna i Hercegovina nema jedinstven zakon koji posebno reguliše online prevare ili odgovornost velikih platformi, određeni aspekti zaštite građana uređeni su putem više zakona na državnim i entitetskim nivoima, i u distriktu Brčko.

Zaštita potrošača i online trgovina

Na državnom nivou, ključni propis je Zakon o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine. Ovaj zakon reguliše osnovna prava potrošača, uključujući pravo na informisanje, zaštitu od obmanjujućih poslovnih praksi i pravo na sigurnost proizvoda i usluga. Posebno su značajne odredbe koje se odnose na ugovore zaključene na daljinu, odnosno online kupovinu. Zakon propisuje obavezu trgovca da potrošaču prije zaključenja ugovora pruži jasne informacije o identitetu trgovca, cijeni proizvoda, načinu plaćanja, troškovima dostave i mogućnostima reklamacije. Potrošač ima pravo odustati od ugovora u zakonskom roku bez posebnog obrazloženja, osim u slučajevima predviđenim zakonom.

Iako zakon ne koristi termin „online prevara“, zabranjuje obmanjujuće i nepoštene poslovne prakse. To uključuje lažno predstavljanje robe ili usluga, prikrivanje identiteta trgovca, davanje netačnih informacija o cijeni ili karakteristikama proizvoda te manipulativno oglašavanje. U kontekstu prevara na internetu, ove odredbe predstavljaju osnov za zaštitu građana koji postanu žrtve lažnih internet-prodavnica ili manipulativnog oglašavanja na društvenim mrežama. 

Zakonom o zaštiti potrošača u BiH definisano je da oglašavanje proizvoda i usluga ne smije biti neprimjereno, prevarno, dvosmisleno i treba poštovati dobre poslovne običaje. U skladu s tim, članom 127. Zakona, predviđeno je da se novčanom kaznom u iznosu od 4.000 KM do 8.000 KM kazni za prekršaj trgovac ako je oglašavanje proizvoda i usluga obmanjujuće, nepošteno ili prevarno.

U Republici Srpskoj dodatno se primjenjuje Zakon o zaštiti potrošača Republike Srpske koji sadrži slične mehanizme zaštite, uključujući zabranu nepoštene poslovne prakse i obavezu transparentnog poslovanja trgovaca. Tako su članom 40. Zakona navedeni oblici poslovne prakse koji se smatraju obmanjujućom poslovnom praksom, uključujući i neistinite tvrdnje trgovca da će proizvod biti dostupan samo u kratkom roku ili da će biti dostupan u kratkom roku pod određenim uslovima, s ciljem da se potrošač navede da donese odluku o kupovini bez odgađanja, odnosno da mu se uskrati mogućnost ili vrijeme potrebno za donošenje razumne odluke. U kaznenim odredbama zakona, između ostalog, propisano je da će se novčanom kaznom od 3.000 KM do 15.000 KM kazniti za prekršaj trgovac kao pravno lice ako prodaje proizvod, odnosno pruža uslugu potrošaču na način koji je u suprotnosti s profesionalnom pažnjom i dobrim poslovnim običajima.

U Federaciji BiH i Brčko distriktu još uvijek nema posebnih zakona o zaštiti potrošača, pa se primjenjuje državni zakon.

Osim navedenog, u Federaciji BiH značajan je Zakon o unutrašnjoj trgovini FBiH koji reguliše elektronsku trgovinu i prodaju na daljinu. Zakon propisuje obavezu registracije trgovca, isticanja osnovnih podataka o pravnom subjektu i transparentnosti poslovanja, čime se pokušava spriječiti djelovanje anonimnih ili neregistrovanih online trgovina. Jedno od pitanja postavljenih na ovaj zakon putem platforme Javna rasprava bilo je i “Na koji će način potrošači biti zaštićeni kada je riječ o prodaji na daljinu i pružanju usluga putem elektronske trgovine?” na koje su odgovarali zastupnici iz federalnog Parlamenta. Zastupnik Admir Čavalić istakao je da “iako se u okviru Zakona o unutrašnjoj trgovini FBiH uvodi pojam koncept online trgovine, to je još uvijek daleko od zakonskog okvira odnosno uređenosti u zemljama članicama EU.”

Krivičnopravna zaštita i sankcionisanje prevara

Krivičnopravni okvir za sankcionisanje online prevara u BiH je fragmentiran i razlikuje se između različitih nivoa vlasti. Krivični zakon Bosne i Hercegovine primarno reguliše krivična djela koja se odnose na računarske sisteme, neovlašten pristup podacima, računarsku sabotažu i druge oblike cyber kriminala. Zakon, također, definiše različite oblike prevara, kao što su prevara u službi, poreska prevara, carinska prevara i izborna prevara. Međutim, zakon ne sadrži posebno krivično djelo „online prevare“. 

S druge strane, krivični zakoni entiteta i distrikta Brčko sadrže opšte odredbe o krivičnom djelu prevare. Naprimjer, Krivični zakon Federacije BiH propisuje da će se kazniti lice koje s ciljem pribavljanja protivpravne imovinske koristi dovede drugo lice u zabludu lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica i time ga navede da učini štetu sebi ili drugome. Za ovo krivično djelo predviđena je kazna zatvora do tri godine. 

Slične formulacije postoje i u Krivičnom zakoniku Republike Srpske i Krivičnom zakonu Brčko distrikta. Krivični zakonik RS tako propisuje kaznu zatvora od šest mjeseci do tri godine za osobe koje dovedu drugu osobu u zabludu lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u namjeri da sebi ili drugome pribave protivpravnu imovinsku korist. Krivični zakon Brčko distrikta, kao i federalni, predviđa kaznu zatvora do tri godine za krivično djelo prevare. 

Iako ove odredbe nisu posebno prilagođene digitalnom okruženju, primjenjive su na internet-prevare, uključujući lažne online trgovine, prevare na društvenim mrežama, lažno predstavljanje i zloupotrebu bankovnih podataka.

Zaštita ličnih podataka

Od januara 2025. godine u BiH je na snazi novi Zakon o zaštiti ličnih podataka BiH kojim se domaće zakonodavstvo značajno usklađuje s GDPR standardima Evropske unije. Ovim se zakonom vrši usklađivanje s Uredbom EU 2016/679 Evropskog parlamenta i Vijeća od 27. aprila 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom ličnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka, te se prihvataju međunarodno priznati standardi u ovoj oblasti.

Zakon, između ostalog, uvodi pravo pristupa podacima, pravo na ispravku i brisanje podataka, pravo na ograničenje obrade, obavezu transparentnog informisanja korisnika, obavezu prijavljivanja povrede podataka nadležnom organu i pogođenim licima.

Ove odredbe su značajne u kontekstu online prevara jer ih dosta uključuje krađu ili zloupotrebu ličnih podataka. Lažne nagradne igre na društvenim mrežama ili lažne platforme za trgovinu kriptovalutama, o kojima je Raskrinkavanje često pisalo, u dosta slučajeva služe upravo za prikupljanje podataka građana, uključujući brojeve kartica, lozinke ili identifikacione podatke.

Agencija za zaštitu ličnih podataka BiH nadležna je za nadzor nad provođenjem zakona i može izricati upravne mjere i novčane kazne zbog nezakonite obrade podataka.

Institucionalni mehanizmi zaštite

Zaštita građana i građanki od online prevara u BiH podijeljena je između više institucija, što zbog svog decentralizovanog sistema, što zbog teritorijalnih nadležnosti. Institucija ombudsmena za zaštitu potrošača u BiH prima pritužbe građana i građanki i prati primjenu Zakona o zaštiti potrošača BiH. Ombudsmen je više puta upozoravao na rast internet-prevara, naročito lažnih web trgovina i oglasa na društvenim mrežama. Posebno je isticano da građani i građanke često kupuju robu putem stranica koje nemaju registrovane podatke, fiskalne račune niti mogućnost reklamacije. Naprimjer, Institucija ombudsmana za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini je u 2025. godini zaprimila oko 1.400 žalbi. Najveći broj pritužbi odnosio se na komunalne i telekomunikacijske usluge, dok se istovremeno bilježi porast online prevara. 

”Drugi dio žalbi tiče se prevara na internetu, posebno preko društvenih mreža, gdje se prevaranti predstavljaju kao pravne osobe. Ovakve žalbe premašuju potrošačka prava i odnose se na kaznena djela, te se upućuju nadležnim odjelima za cyber kriminal”, istakao je ombudsman za zaštitu potrošača Saša Marić.

Inspekcijski organi na entitetskom nivou mogu vršiti nadzor nad registrovanim trgovcima i izricati kazne zbog nepravilnosti u online trgovini. Međutim, njihova je nadležnost ograničena kada se radi o stranim platformama ili anonimnim internet-stranicama. 

U slučajevima ozbiljnijih oblika cyber kriminala nadležna je Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA), posebno njen sektor za borbu protiv visokotehnološkog kriminala. Entitetske policijske agencije također imaju odjele za cyber kriminal, ali praksa pokazuje da građani i građanke često ne prijavljuju manje online prevare ili ne očekuju efikasnu zaštitu.

Banke i pružaoci platnih usluga predstavljaju dodatni mehanizam zaštite putem sigurnosnih standarda, verifikacije transakcija i mogućnosti blokade sumnjivih uplata. Ipak, povrat sredstava kod online prevara nije uvijek moguć, posebno kada su transakcije izvršene dobrovoljno ili putem stranih servisa. 

Za građane i građanke važno je da znaju kojoj se instituciji mogu obratiti u zavisnosti od vrste prevare. Ukoliko se radi o problemima s registrovanim trgovcem, neisporučenom robom ili kršenjem potrošačkih prava, pritužba se može podnijeti Instituciji ombudsmana za zaštitu potrošača ili nadležnim inspekcijskim organima. Ako postoje elementi prevare, krađe podataka, lažnog predstavljanja ili drugih oblika cyber kriminala, slučaj treba prijaviti policiji ili nadležnim odjelima za borbu protiv visokotehnološkog kriminala. U slučajevima neovlaštenih transakcija ili zloupotrebe platnih kartica, građani i građanke trebali bi odmah kontaktirati svoju banku ili pružaoca platnih usluga radi blokade transakcija i pokretanja postupka zaštite.

Sudska praksa i praktični izazovi

Sudska praksa u BiH koja se eksplicitno odnosi na online prevare još uvijek je relativno ograničena i nedovoljno sistematizovana. Većina predmeta vodi se pod opštim kvalifikacijama prevare ili računarskog kriminala (1, 2). Najčešći problem predstavlja identifikacija počinilaca, naročito kada se koriste strani serveri, anonimni profili ili međunarodne platne platforme. Dodatni izazov predstavlja sporost postupaka i ograničeni tehnički kapaciteti institucija za digitalne istrage. 

Prema riječima tužioca Tužilaštva Kantona Sarajevo Nermina Keranovića, zloupotrebu ličnih podataka od fizičkih osoba u kontekstu digitalnih manipulacija i lažnog oglašavanja posebno je teško dokazati zbog same složenosti digitalnog okruženja. Počinitelji koriste različite metode prikrivanja identiteta i digitalnih tragova, što značajno otežava utvrđivanje odgovornosti. Dodatni problem predstavlja potreba da se precizno utvrdi način na koji su lični podaci pribavljeni, gdje i kako su korišteni, te da se te radnje povežu s konkretnom fizičkom osobom. Digitalni tragovi često su prolazni i nerijetko pohranjeni na serverima izvan Bosne i Hercegovine, zbog čega međunarodna saradnja sa stranim pružaocima usluga zahtijeva dodatno vrijeme i provođenje formalnih procedura.

Policijske agencije u BiH upozoravale su u više navrata građane i građanke na organizovane kampanje koje su imitacijom banaka ili dostavnih službi pokušavale pribaviti bankovne podatke korisnika i korisnica. Također su evidentirani slučajevi online trgovina koje nakon izvršene uplate nikada ne isporuče robu ili dostave proizvode značajno drugačije od oglašenih.

(Ne)odgovornost online platformi   

Iako postojeći zakonski okvir u Bosni i Hercegovini pruža određeni stepen zaštite, prvenstveno je usmjeren na uređivanje odnosa između potrošača i trgovaca i ne nudi sistemski odgovor na specifičnu ulogu online platformi u omogućavanju i širenju online prevara. Ne postoji poseban zakon koji bi detaljno regulisao odgovornost online platformi poput društvenih mreža ili online tržišta. 

A upravo platforme imaju ključnu posredničku ulogu. Platforme nisu samo prostori koji trećim licima omogućavaju objavljivanje sadržaja ili ponudu proizvoda i usluga. Naprotiv, one aktivno oblikuju digitalno okruženje putem algoritamskih sistema preporučivanja, mogućnosti dijeljenja sadržaja, sistema plaćenog oglašavanja i targetiranja korisnika/ca specifičnim sadržajima. Istovremeno, platforme prikupljaju i obrađuju velike količine podataka o korisnicima/ama, organizuju vidljivost sadržaja i omogućavaju njegovu monetizaciju, odnosno zaradu od njega.

Upravo ove funkcionalnosti mogu značajno doprinijeti brzom širenju prevara i obmanjujućih praksi. Zbog toga bi online platforme trebale nositi i veliki dio odgovornosti za sprečavanje štete korisnicima/ama i stvaranju sigurnijeg digitalnog okruženja.

Evropski regulatorni okvir

Ključni mehanizam zaštite korisnika/ca i potrošača/ica od prevara na platformama jeste mehanizam prijavljivanja nezakonitog sadržaja, putem kojeg platforma stiče saznanje o postojanju takvog sadržaja ili aktivnosti. Naime, u skladu s evropskim zakonodavstvom, internetski posrednici imaju ograničenu odgovornost za sadržaj koji pohranjuju ili prenose putem svojih usluga. Ovaj princip uveden je još 2000. godine Direktivom o elektronskoj trgovini, prema kojoj platforme nisu odgovorne za nezakoniti sadržaj ukoliko nemaju stvarno saznanje o njegovom postojanju. Međutim, takvo ograničenje odgovornosti prestaje u trenutku kada posrednik stekne saznanje o nezakonitoj aktivnosti ili informaciji. Tada je dužan djelovati bez odlaganja kako bi uklonio sporni sadržaj ili onemogućio pristup njemu. Isti princip je u velikoj mjeri preuzet i u pravnom okviru Bosne i Hercegovine putem Zakona o elektronskom pravnom i poslovnom prometu.

Evropska unija otišla je korak dalje usvajanjem Akta o digitalnim uslugama (eng. Digital Services Act, DSA), koji detaljnije uređuje odgovornost velikih platformi za nezakonit sadržaj i zaštitu korisnika/ca u online prostoru. Ovim aktom, postojeći okvir odgovornosti internetskih posrednika – uključujući online platforme poput društvenih mreža i online tržišta – dodatno je proširen novim obavezama i mehanizmima djelovanja. Jedan od najvažnijih mehanizama koje DSA uvodi jeste takozvani „notice and action“ mehanizam obavještavanja i djelovanja, koji platforme obavezuje da korisnicima/ama omoguće jednostavan i pristupačan način za prijavljivanje sadržaja za koji smatraju da krši zakone njihove države ili propise Evropske unije. To, između ostalog, uključuje prevare, lažne proizvode, nezakonitu robu i usluge. 

U državama članicama Evropske unije, korisnici/e mogu podnijeti prijavu upravo po ovom osnovu, uz pojedinačne objave, fotografije, videozapise ili druge vrste sadržaja. Platforme ovaj mehanizam prikazuju pod oznakama poput „Prijavi nezakoniti sadržaj“, „DSA mehanizam obavještavanja i djelovanja“, „Mehanizam za korisničke pritužbe“ ili „Usklađenost sa Aktom o digitalnim uslugama (DSA)“. 

Foto: Alat za prijavljivanje sadržaja na Instagramu/Screenshot

Sličan mehanizam ne postoji u Bosni i Hercegovini. Korisnicima/ama je uglavnom dostupna samo mogućnost prijavljivanja sadržaja za koji smatraju da krši interna pravila i standarde zajednice platformi, a reakcije platformi na takve prijave su rijetke ili potpuno izostaju. 

Jedna od ključnih novina koje uvodi DSA jeste činjenica da prijava korisnika/ca stvara pravnu obavezu platforme da postupi po prijavi. Kada korisnik/ca prijavi potencijalnu prevaru, platforma mora potvrditi prijem prijave, razmotriti je u što kraćem roku i obavijestiti korisnika/cu o donesenoj odluci, uz mogućnost žalbe. Osim internih mehanizama žalbe koje moraju osigurati same platforme, korisnicima/ama u EU dostupna je i mogućnost vansudskog rješavanja sporova putem nezavisnih tijela. Ova pravila ne znače da će svaki prijavljeni sadržaj automatski biti uklonjen, ali korisnicima/ama pruža jasniji postupak, više informacija i bolju pravnu zaštitu.

DSA također uvodi strožija pravila o transparentnosti oglašavanja, ali i određene proaktivnije elemente odgovornosti. Platforme imaju obavezu procjene i ublažavanja sistemskih rizika koje dizajn, funkcionalnosti i način korištenja platformi mogu predstavljati za širenje nezakonitih sadržaja i aktivnosti, uključujući online prevare, lažne proizvode, obmanjujuće oglase i druge nezakonite ponude. U tom smislu, još jedan važan element jeste i zabrana obmanjujućeg dizajna korisničkog interfejsa, poznatog kao „dark patterns“ ili tamni obrasci. Platforme ne smiju dizajnirati interfejse na način koji manipuliše korisnicima/cama ili značajno narušava njihovu sposobnost da donesu slobodnu i informisanu odluku. U kontekstu online prevara, ovo je posebno važno kada se korisnici/e usmjeravaju prema kupovini, pretplati ili davanju saglasnosti.

Regulacija bez provođenja nije dovoljna

Iako DSA uvodi značajno strožije obaveze za online platforme, dosadašnja iskustva pokazuju da samo postojanje regulatornog okvira ne garantuje njegovo efikasno provođenje. To potvrđuju nalazi španske organizacije Maldita.es, koja je testirala način na koji Meta reaguje na prijave o širenju prevara. Nakon što je otkrila mrežu Facebook stranica koje su sadržavale prevare povezane s lažnim ponudama javnog prevoza u 47 španskih gradova, s ciljem prikupljanja ličnih i bankovnih podata korisnika/ca, Maldita je putem DSA mehanizma prijavila 58 objava na Facebooku. Međutim, sedam dana nakon prijave, čak 93% prijavljenog sadržaja i dalje je bilo dostupno na platformi. Nalazi istraživanja su, dalje, pokazali da problem nije bio ograničen na pojedinačne objave, već da je riječ o organizovanim i koordinisanim mrežama koje koriste infrastrukturu platforme za masovno širenje sadržaja. Uprkos jasnim indikatorima koje je platforma mogla prepoznati, prevare su se nastavile širiti putem plaćenih oglasa i algoritamskih preporuka. 

Platforme ne samo da omogućavaju distribuciju prevarnog sadržaja već od njega mogu ostvariti i direktnu finansijsku korist. Upravo zbog toga se pitanje odgovornosti platformi sve više povezuje s njihovim poslovnim modelima. To potvrđuje i prvi veliki slučaj provođenja DSA protiv platforme X, kojoj je Evropska komisija (EK) 2025. godine izrekla kaznu od 120 miliona eura zbog kršenja obaveza transparentnosti iz DSA. Među ključnim povredama koje je (EK) identifikovala našao se i takozvani „blue checkmark“ sistem verifikacije naloga. EK je zaključila da je X koristio obmanjujući dizajn jer se oznaka „verifikovanog“ naloga mogla dobiti putem plaćene pretplate, bez stvarne i pouzdane provjere identiteta korisnika/ca. Time je kod korisnika/ca stvaran utisak autentičnosti i pouzdanosti naloga, iako platforma nije garantovala da iza naloga zaista stoji osoba ili organizacija koju predstavlja. Evropska komisija posebno je naglasila da takav sistem povećava rizik od prevara, lažnog predstavljanja i manipulativnih praksi, jer će korisnici/e prije vjerovati sadržaju koji dolazi s „verifikovanih“ naloga. 

Dosadašnje evropsko iskustvo pokazuje da regulacija online platformi ne može ostati samo na formalnim pravilima i dobrovoljnim politikama kompanija. Efikasna zaštita korisnika/ca u online prostoru zahtijeva jasan zakonski okvir, te snažan institucionalni nadzor i mehanizme provođenja.

Ko nas štiti?

Bosna i Hercegovina trenutno nema jedinstven i sveobuhvatan pravni okvir koji bi sistemski regulisao online prevare, digitalne manipulacije i odgovornost online platformi za sadržaj i oglašavanje koje distribuiraju korisnicima. Postojeći mehanizmi zaštite zasnivaju se na kombinaciji propisa iz oblasti zaštite potrošača, krivičnog prava, elektronske trgovine i zaštite ličnih podataka. Iako važeće zakonodavstvo omogućava određeni nivo pravne zaštite građana/ki, praksa pokazuje brojne izazove u njegovoj primjeni. Među najizraženijim problemima izdvajaju se fragmentiranost zakonodavnog okvira između različitih nivoa vlasti, otežana koordinacija institucija i ograničeni kapaciteti nadležnih organa za reagovanje u digitalnom okruženju.

Poseban izazov predstavlja činjenica da se značajan dio online prevara odvija na globalnim platformama, na šta domaći zakonski okvir ne nudi odgovor. U tom kontekstu, posebno značajni postaju evropski regulatorni modeli koji sve više fokus stavljaju na odgovornost digitalnih platformi, transparentnost algoritama, regulaciju online oglašavanja, zaštitu korisnika/ca od manipulativnih praksi i uspostavljanje efikasnih mehanizama prijavljivanja i uklanjanja nezakonitog sadržaja. Takav okvir mogao bi doprinijeti i efikasnijem provođenju postojećih zakona, jer bi nadležnim institucijama omogućio jasnije kanale komunikacije s platformama, bolju osnovu za zahtijevanje informacija i efikasniju saradnju u slučajevima online prevara. Važnu ulogu u tome mogle bi imati i organizacije civilnog društva i potrošačka udruženja, posebno u prepoznavanju i prijavljivanju prevara u digitalnom prostoru.

U međuvremenu, građani i građanke svakog dana postaju mete prevara na društvenim mrežama. Prevaranti koriste lažne nagradne igre, humanitarne kampanje i reklame za sumnjive proizvode. Kako prepoznati ove prevare, saznajte u našoj analizi na ovom linku.

Posljedice ovakvih prevara često snose sami građani i građanke, koji ostaju bez novca i čiji se lični podaci zloupotrebljavaju. Iskustva i izazove s kojima su se suočavali/e čitajte na ovom linku.

(Lamija Haračić i Maida Ćulahović, UG “Zašto ne”)

Ova analiza je izrađena u sklopu projekta “Adresiranje online prevara kroz odgovornost platformi i osnaživanje građana/ki“, koji provodi UG „Zašto ne“, uz podršku šireg programa „MedIA-Lit“, koji vodi Centar za građansko obrazovanje (CCE/CGO) u partnerstvu s Helsinškim odborom za ljudska prava u Srbiji (HCHRS), Helsinškiot komitet za čovekovi prava u Sjevernoj Makedoniji (MHC), Tirana Centre for Journalism Excellence (TCJE) iz Albanije i Atlanstkom inicijativom (AI) iz Bosne i Hercegovine, uz finansijsku podršku Evropske unije i sufinansiranje Ministarstva regionalno-investicionog razvoja i saradnje s nevladinim organizacijama Vlade Crne Gore. Sadržaj ove analize isključiva je odgovornost UG „Zašto ne“ i ne odražava nužno stavove Evropske unije, Ministarstva regionalno-investicionog razvoja i saradnje s nevladinim organizacijama Vlade Crne Gore, niti CGO-a i projektnih partnera.